OSIJEK (TU) – U organizaciji Instituta za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.“ u Osijeku 7. veljače je nastavljen ciklus socijalnih tribina tijekom kojih vjeroučitelj mr. Igor Jakobfi, tajnik Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve i društvena pitanja Đakovačko-osječke nadbiskupije, predstavlja katoličku socijalnu misao upoznajući javnost sa mjerodavnim papinskim enciklikama, dokumentima i govorima.
Dosadašnja razmatranja obuhvatila su razdoblja od pape Lava XIII. do pape Pia XI. te je na održanoj tribini Jakobfi govorio o temi „Radio-poruke Pia XII. – Izgradnja pravednog društvenog poretka“, naglasivši kako je Pio XII. često upućivao radijske poruke i to posredstvom Radija Vatikan (otvoren 12. 2. 1931. zaslugom Pia XI.) te je 260. Papa živio u prijelomnim povijesnim vremenima. Predavač je podsjetio na Papin bogati životopis, povijesni, politički i crkveni kontekst djelovanja Pia XII. (od 1939. godine, kada počinje Drugi svjetski rat, do 1958.) koji u duhu gesla Mir je djelo pravde!, dan nakon svoga ustoličenja, odašilje radijski apel za mir u svijetu.
„Pio XII. je napisao četrdeset enciklika, zauzimao se za supsidijarnost u Crkvi, proglašava 1950. godine dogmu o Uznesenju BDM na nebo, a 1955. uvodi u crkvenu godinu blagdan sv. Josipa Radnika… Kardinal postaje 1929., državni tajnik Svete stolice 1930. i, kritičan prema nacizmu, sa njemačkim biskupima 1937. sastavlja tekst enciklike Pija XI s vidljivom osudom nacizma kojega prezire. No, kada je postao Papa zašutio je, ne govoreći protiv nacizma, ali se tijekom Drugog svjetskog rata aktivno uključuje u spašavanje rimskih Židova, njih više od 11.000. Procjenjuje se da je sudjelovao u spašavanju oko 860 tisuća Židova. Izričito ne osuđuje nacističku politiku. Poslije II. svjetskog rata nastoji zaštititi katolike u komunističkim zemljama. O njemu se govori kontroverzno, osuđujuće zbog ‘šutnje’, ali on je svestrani, mudri, pravedni i kreativni Papa“, uvodno je rekao Jakobfi.
„Iz radio-poruka Pia XII. vidljivo je da je on medijski Papa, govori cijelomu svijetu. Bitan sastavni dio svih govora tijekom rata jesu misli: ‘Kada rat prođe’ i ‘Izgradnja novoga svijeta’. Godine 1939. u uskrsnoj poruci govori o uvjetima pravednoga mira (pravednost, red, mir), 1941. (Duhovi) govori o privatnom vlasništvu, radu i obitelji, 1941. (Božić) o teološkoj dimenziji zla i mira pojasnivši da je korijen zla u dekristijanizaciji modernog čovjeka, a pravi mir može vratiti samo Bogočovjek, zatim 1942. (Božić) razmatra u „nenapisanoj enciklici” (biskup Dal Covolo) načela za ostvarenje reda u društvu (obrana obitelji i dostojanstva ljudske osobe; poštivanje dostojanstva rada; uspostava pravednog pravnog poretka; izgradnja države prema načelima naravnog zakona) i osudu genocida nad Židovima (ne spominje ih eksplicitno), a 1944. (Božić) godine govori o demokraciji (o pravima i dužnostima građana u skladu s vlastitim i općim dobrom), kasnije 1952. (Božić) o depersonalizaciji uzrokovanoj tehnologijom, 1955. (Božić) o dvoznačnosti tehnološkog napretka, ugroženosti mira nuklearnim oružjem.“
Zanimljivo je u kontekstu govora o demokraciji Pio XII. kazao da „ima obilježja građana koji u njoj žive i onih koji u njoj vrše javnu vlast“ te su obilježja naroda, istaknuo je Jakobfi te nabrojio: „životnost naroda iznutra, a ne mase izvana; članstvo svjesno vlastitih odgovornosti i uvjerenja, ne vođeno nagonima i dojmovima kao masa; autoritet racionalni, a ne emotivistički; jednakost/nejednakost nadnaravna/naravna, a ne samovoljna/samovoljna; pluralnost je preduvjet postojanja naroda te priznata i zaštićena od strane države, a pluralnost nije neprijatelj zajedničkog života koji zahtijeva mehaničko izjednačavanje; zajedništvo priznato iznutra kao bogatsvo različitosti u ljubavi, a ne izvana oblikovano i nametnuto; sloboda je su-odgovorna/nesebična, a ne samo-odgovorna/sebična“.
Pio XII. govorio je i o ljudima koji vode javnu vlast, a to je odgovor na pitanje koga birati. Govorilo se i o Papinu govoru o apsolutizmu i mediokraciji, koju je Jakobfi predastavio diktaturom medija nad društvom i državom čemu pogoduje koncentracija kapitala na liberalnim načelima, koncentracija vlasti na apsolutističkim načelima (po naravi bez potrebe za građanskim legitimiranjem, bez racionalne i učinkovite oporbe) te slijedi monopol nad formiranjem: svjetonazora, istine, etike i estetike, zaključujući kako je Papa još davne 1941. govorio o ulozi laika kazavši kako laik „ima svetu dužnost uređivati svijet“; „prvi učinak milosti je jačanje naših iskrenih nastojanja da kao pojedinci i članovi društva svakodnevno ostvarujemo Božji naum“. „Za ostvarenje uloge laika u Crkvi potrebni su herojski čini kreposti jer je potrebno izvršavati Božje zapovjedi svagda i u svakom slučaju“, zaključio je Jakobfi.
Tribinu je molitvom otvorio i moderirao predstojnik Instituta mons. dr. Vladimir Dugalić, podsjećajući da je Pio XII. 1953. godine imenovao zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca kardinalom. Spomenuto je i da je papa Pavao VI. pokrenuo postupak beatifikacije Pia XII., no još nije beatificiran. Nevenka Špoljarić
