OSIJEK (TU) – U organizaciji Instituta za novu evangelizaciju „Sveti Ivan Pavao II.“ u Vikarijatu Osijek 15. veljače održana je treća u nizu ovogodišnjih socijalnih tribina „Deus caritas est – Ljubav duboka narav Crkve“ na kojoj je o temama enciklike „Bog je ljubav“ Benedikta XVI. govorio mr. socijalnog nauka Crkve Igor Jakobfi. Nakon zajedničke molitve koju je predvodio Josip Nađ, susret je otvorio mons. dr. Vladimir Dugalić, predstojnik Instituta „Sveti Ivan Pavao II.“, pojasnivši kako se enciklika DCE naslanja na dotadašnje papinske socijalne dokumente nudeći induktivni pristup građi koja će nadahnjivati vjernike te je riječ „o trećoj fazi promišljanja shvaćanja koje traži svjedočenje (nakon prve faze objektivnih načela Ivana Pavla II i dr., te faze zajedničkoga traženja istine) i u motrenju Isusova nauka o ljubavi na prvo mjesto stavlja euharistiju“.
„Ljubav je duboka narav Crkve i izražavajući se u trostrukoj naravi Crkve ima: sakramentalni, ekleziološki, evangelizacijski i molitveni značaj. DCE možemo podijeliti na teološki dio koji govori o teološkoj naravi ljubavi i duhovnosti socijalne ljubavi i na konkretno ostvarenje ljubavi u kojemu se očituje ljubav kao duboka narav Crkve, narav socijalnog nauka i narav države“, kazao je Jakobfi, uvodno podsjećajući da je u povijesnom kontekstu nastanka DCE bitna 2005. godina kada Joseph Alois Ratzinger biva izabran za 265. papu, uzima ime Benedikt XVI. i u prvoj godini službe 25. prosinca na svetkovinu Rođenja Gospodnjeg potpisuje encikliku „Deus caritas est“, a objavljuje ju 25. siječnja 2006. godine, na dan završetka Molitvene osmine za jedinstvo kršćana.
Predavač je uputio kako treba razlikovati djelatnu ljubav i socijalni nauk Crkve jer djelatna ljubav nije karitativno crkveno djelovanje. „Motrimo li sebe/Crkvu u odnosu na Boga i sebe u odnosu na društvo, podsjetimo se da svatko od nas ima dvije zadaće odgovoriti na zapovijed ljubavi ‘ljubi Boga i brata svoga’, a to je moguće tek kada imam iskustvo Božje ljubavi u sebi, kada mi je Bog pružio ljubav, obogatio me, fascinirao i pokazao dokle mogu ići i tek tada mogu biti primjer! To je moguće iz moje otvorenosti prema Bogu i prema društvu u slici Božje ljubavi prema čovjeku. Ljubav je iskustvo duboke beskrajne darovanosti, duboko je povezana sa euharistijom, ima sakramentalni značaj (DCE 6; 12 -15)… Iskusiti Božju darovanost je ‘ekstaza’, ali ne u smislu trenutne opijenosti, već trajnog izlaženja iz vlastitog ‘ja’, prema oslobađanju za sebedarje, a to nije ‘intimistički spiritizam’. Primiti Krista i pripadati mu moguće je samo u jedinstvu ljubavi sa svima koji su postali ili će postati njegovi. To znači osjetiti da sam u jedinstvu sa onima koji su euharistiju osjetili, a ako jesam iskusio Krista, to nisam mogao bez zajedništva“, istaknu je i naglasio: „Euharistijsko zajedništvo uključuje biti ljubljen i ljubiti druge.“
Na tribini je bilo riječi o državi koja vodi do pravednosti te Crkvi koja je ljubav te je predavač pojasnio: „Socijalni nauk Crkve nema za cilj (DCE 28) predati Crkvi vlast koja pripada državi niti onima koji ne vjeruju nametati načine razmišljanja i oblike vladanja vlastite vjeri. Nije Crkva ovdje da bi izgrađivala pravedno društvo već država izgrađuje pravednost. Crkva je tu ona koja ima zadaću komunicirati ljubav. Zadaća socijalnog nauka je čistiti i oslobađati razum te tako doprinositi (DCE 28) boljoj spoznaji i ostvarenju pravednosti, oblikovati savjesti te tako doprinositi (DCE 28) sve većem posvješćivanju istinskih zahtjeva pravednosti i raspoloživosti da se po njima djeluje pa čak kada se zahtijeva i žrtva. Zadaća laika (DCE 29) je da kao građani imaju, nasuprot Crkve, izravnu zadaću raditi na uspostavi pravednog poretka u društvu (DCE 29). Premda se izrazi crkvene ljubavi ne smiju pomiješati s djelovanjem države, ipak ljubav mora nadahnjivati život i zalaganje laika na društvenom području kao socijalna ljubav.
Govornici Jakobfi i Dugalić su, odgovarajući na upite i komentare sudjelovatelja tribine, pojasnili kako je „težište socijalne misli sa sadržaja dijaloga i suradnje, koju motri papa Ivan Pavao II. u traganju za istinom, stavljeno na svjedočenje koje prožima svijet i na euharistiju, a socijalna misao u svom finom rastu doseže konkretno svjedočenje ljubavi (npr. spram siromašnih, beskućnika, onih na ‘periferiji’) i tu misao provodi papa Franjo, a ona je socijalna misao Benedikta XVI. začeta u DCE koja prožima kasnije socijalne dokumente“. Nevenka Špoljarić
