OSIJEK (TU) – U nastavku ovogodišnjih socijalnih tribina u Vikarijatu Osijek mr. socijalnog nauka Crkve Igor Jakobfi održao je 25. siječnja predavanje o temi „Centesimus annus – Mogućnosti i ograničenja izgradnje subjektivnosti društva“. Smještajući u povijesni kontekst objavljivanje socijalne enciklike pape Ivana Pavla II. CA 1989. godine, Jakobfi je izdvojio događaje vezane uz pad komunističkih diktatura 1989. godine u državama tzv. željezne zavjese (Poljska, Mađarska, Istočna Njemačka, Bugarska, Rumunjska, Čehoslovačka), a 1990. u državama Sovjetskoga saveza (Litva, Estonija) te Albaniji i Jugoslaviji, pripominjući kako se kraj 80-tih godina nameće pitanje je li kapitalizam kao pobjednik i jedina alternativa u tranziciji novih demokratskih društava, a tada se javlja, kazao je, „novi zamah i etapa u razvoju civilnog društva kao dobrovoljni, neovisni, neprofitni, nevladin ili treći sektor“.
Govoreći o podtemama, predavač je istaknuo bitno: subjektivnost društva (CA 13–14), kršćanski model društvenih promjena (CA 23; 25), značaj učenja o istočnom grijehu u razumijevanju društvenih dinamizama (CA 25), naglasak kako uz političku i ekonomsku tranziciju nužno treba ići i moralna (CA 27 – 29), zatim obilježja ljudskoga rada (CA 31 – 33), prirodni i ljudski okoliš (CA 37 – 40), značaj sekularne države (CA 45 – 47), obilježja SNC (CA 5; 53 – 60) i različite dimenzije otuđenja (CA 29) vidljive u suvremenoj zajednici. „Autentičan čovjek (CA 41 prepoznaje se: po slobodnom darivanju samoga sebe drugome, unatoč svim izvanjskim ograničenjima; ulaže trud oko ostvarenja odnosa solidarnosti i zajedništva s drugim ljudima i Bogom te tako istovremeno skrbi o vlastitoj punini života. Otuđen čovjek je: egocentričan, samodostatan, samoostvariv, svjesno ili nesvjesno zatvoren za zajedništvo i solidarnost, bilo zbog društvenih ograničenja ili egoizma, osim u slučaju mogućnosti ostvarenja osobnog dobra. Autentično društvo utemeljeno na solidarnosti. CA uvodi zanimljiv pojam – otuđeno društvo (CA 13; 41) koje kulturalno, medijski i strukturalno otežava ili sprječava čovjeka u samonadilaženju i darivanju drugima i Bogu te zahtijeva i nameće čovjeku da se daruje apsolutizirajućim potrebama, projektima“, razložio je predavač nastavljajući pojašnjavati čovjekovo određenje u CA u odnosima: prema državi, tržištu, obitelji i civilnom društvu.
U odnosu čovjeka prema državi razloženo je što znači birokratizacija (asistencijska država/naddržava intervenira u područja koja u redovnim okolnostima nisu u njezinoj nadležnosti te tako neopravdano i nerijetko nekontrolirano generira rast birokratskog sustava (CA 48); ograničava cjelovit razvoj osoba, struktura sudioništva i odgovornosti te zbog nepotrebnog povećanja troškova potiče negativan stav spram države općenito), što je politička korektnost (nasuprot toga da se glasački i financijski kriteriji koriste kao kupovanje socijalnoga mira u oblikovanju javnih politika (CA 47) što dovodi do razočarenja i povlačenja iz aktivnog javnog života (CA 47)), kako nastaje deregulacija (stvaranje zakonodavne praznine na ekonomskom području (CA 25; 48) vodi prepuštanju radnika nekontroliranim tržišnim zakonitostima) i što znači amoralni familizam (izostanak uspostave strogih funkcionalnih kontrolnih mehanizama (CA 48) čime se stvara prostor za korupciju, nepovjerenje i povlačenje iz javnoga života) te kako nastaje novi klasni sukob (riječ je o zakonodavnom nametanju tolerancije i sankcioniranju umjetno stvorenih diskriminacija što pak indirektno legitimira nove izmišlje oblike klasnih sukoba (CA 46) i potiče njihovo konstruiranje koje razara subjektivnost društva). Aktualno je u tumačenju CA promatranje čovjeka i u odnosu prema tržištu kroz problematike: smanjenja državnog suvereniteta (aktivno zalaganje oko deregulacije tržišta radne snage, proizvoda i usluga (CA 34; 48), a institucionalna i politička praznina omogućuje podređivanju tržišnim zakonitostima rada, radnika i dobara koja to po naravi nisu i ne smiju biti), obespravljenost radnika (ulaganje prema isključivo tržišnim zakonitostima i negativna fleksibilizacija rada (CA 8, 34; 36) uzrokuje svođenje radnika na razinu robe stvarajući prostor za tzv. light tvrtke, seljenje proizvodnje u ekonomski konkurentnija područja (Azija/Afrika) te pritisak na smanjenje prava postojećih radnika), nekonkurentnost radnika (zahtjevi za stručnim radnicima (CA 33) uzrok je prepuštanju manje stručnih u nemilost tržišnim zakonitostima), karijerizam, prezaposlenost (beskompromisno zalaganje oko napredovanja i uspješnosti na radnom mjestu (CA 36; 41) vodi u otuđenost i suparništvo u odnosu prema obitelji/prijateljima/društvu!) i konzumerizam (stvaranje novih umjetnih potreba u suradnji proizvođača i medija, a koje se zadovoljavaju proizvodnjom i prodajom uvijek novih proizvoda (CA 36; 41; 49) što zarobljava pojedinca i društvo u cjelini u odnosu proizvođač/potrošač).
U danas tako čestom govoru o obitelji tribina je posvijestila motrište CA i o odnosu čovjeka prema obitelji, ali problem je, naveo je Jakobfi, privatizacija i neodgojivost obitelji jer se „uočava zatvaranje obitelji u vlastitu samodostatnost i negostoljubivost, gradeći vlastito dobro bez odgovornosti spram rada, poslodavaca, društva, države i ukupnog općeg dobra (CA 6; 11; 13; 39; 43; 47; 49), a to pored neposrednog smanjenja subjektivnosti društva posredno negativno utječe na odgoj djece i ukupne ljudske ekologije čija je prva i temeljna struktura“. Naposljetku predavač je istaknuo odrednice čovjeka u odnosu prema civilnom društvu, a to su: privatizacija javnosti i posredničkih društava (u strahu od gušenja u tržištu ‘proizvođač/potrošač’ ili u državi ‘objekt birokracije’ pojedinac ili skupine koriste različite oblike udruživanja isključivo za ostvarenje vlastite dobrobiti (CA 49) te se tako počinju gušiti u posredničkim društvima, čineći sami sebe otuđenim egoizmom, privatizirajući javnost, umanjujući subjektivnost društva i naravnu usmjerenost posredničkih društava ka izgradnji općega dobra), promicanje tolerancije (odobravanje i poticanje alternativnih stilova života drugoga i drugih s ciljem stjecanja legitimiteta za vlastiti stil života ma kakav on bio, a to vodi u zatvaranje u otuđenost vlastite samodostatnosti i nezainteresiranost za skrb o kvaliteti i autentičnosti života drugoga), pojavnost novih klasnih sukoba (s jedne strane Oni homofobi, kapitalisti, nacionalisti, klerofašisti i s druge Mi ‘Anti-oni’ puni tolerancije za različitosti – CA 14; 35; 49, a posljedica toga je da se konstruiranjem i poticanjem sukoba Mi-Oni razaraju postojeći društveni odnosi i otežava stvaranje novih i ostvarenje suradnje na korist izgradnje ukupnog općeg dobra) i pojave besplatnih tržišnih dobara (transformiranje tržišnih roba i usluga u netržišne, nelojalna konkurencija s ozbiljnim negativnim utjecajem na tržište, a posredno i na dobrobit zaposlenika na koje se besplatnost odnosi).
Tribina je zaključena raspravom o doprinosu i ulozi Crkve u kontekstu CA, a Jakobfi je istaknuo: „Uočavati, prepoznavati i prokazivati dimenzije, uzroke i posljedice otuđenja pojedinca/društva moći ćemo ulazeći u dijalog s raznim znanstvenim disciplinama koje se bave čovjekom (CA 59) i koristeći se kršćanskim učenjem o ljudskoj sposobnosti za zlo (CA 25). Također, bitno je rasvijetliti trajnu nerazorivost ljudske slobode od strane društvenih uvjetovanosti (CA 25) kao bitan preduvjet za ostvarenje nenasilnih društvenih promjena te djelatnim svjedočenjem evanđeoske poruke aktivno doprinijeti razvoju subjektivnosti društva kroz razvoj postojećih i stvaranje novih struktura u korist ljudske ekologije (CA 5; 38; 39; 54; 57), a to trebaju učiniti: obitelj, župa i udruge. Pitate kako? Disciplinirano i organizirano u suradnji sa svima (CA 32; 55; 60) i to prikladno potrebama, planirano, poduzetno, kreativno, eksperimentalno, spremno na preuzimanje rizika i spremno na provedbu teških i bolnih odluka.“ Tribinu je otvorio mons. dr. sc. Vladimir Dugalić, predstojnik Instituta za novu evangelizaciju „Sveti Ivan Pavao II. u Osijeku, razloživši kako je objava CA uslijedila uz svečano obilježavanje stote obljetnice enciklike Rerum novarum (1891.) Lava XIII. te prati društvena zbivanja. Nastavak ciklusa tribina predviđen je 15. ožujka s početkom u 19.30 sati u Vikarijatu Osijek. Nevenka Špoljarić
