U mnogim župama Đakovačko-osječke nadbiskupje svetkovina Svih svetih proslavljena je na mjesnom groblju. Donosimo izvješća iz nekoliko župa.
Slavlje Svih svetih na Retfalačkom groblju
Svetkovina Svih svetih svečano je proslavljena 1. studenoga 2024. u retfalačkoj Župi Uzvišenja sv. Križa u Osijeku, a dva su euharistijska slavlja s mnoštvom vjernika osječkih župa održana na Retfalačkom i Mađarskom groblju (Mađarska Retfala), uz zgrade posljednjeg ispraćaja. Nakon misa i zajedničke molitve za sve vjerne mrtve, blagoslovljena su počivališta pokojnika.
Posebnost misnog zajedništva na Retfalačkom groblju je postojanje „Aleje hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu“ blizu prve župne crkve (grobne kapele grofovske obitelji Pejačević sagrađene 1891. godine), i jednom godišnje na svetkovinu Sviju svetih ondje se počev od 2022. godine slavi misa koju je treću godinu uzastopno predvodio i propovijedao retfalački župnik preč. Ivan Jurić.
Uvodeći u misu preč. Jurić je kazao kako je mnoštvo na misi i molitveno uz grobna mjesta okupila „dobrota ljudi koji počivaju, dobrota koja nije umrla odlaskom i ne može umrijeti jer Bog je apsolutna dobrota i mi smo ovdje na zemlji odraz njegove dobrote, uvijek nam privlačne u druženju i prijateljstvu“, ističući: „Vjerujem da je i pokojne dobrota uzdigla pred lice Božje. I zato Crkva slavi blagdan Svih svetih jer biti dobar znači biti svet. Obećajmo danas i Bogu i sebi da ćemo se i mi truditi na ovozemaljskom putu sijati oko sebe dobrotu i ljubav.“
U propovijedi je približio značenje vjere u život vječni podsjetivši na evanđeoske riječi (Iv 11,19-27): „U jednoj priči pustinjak poručuje neka poslije njegove smrti napišu da on ne leži ispod tog spomenika i to je stvarnost jer na spomenicima pišu imena tjelesa koja počivaju, a mi izlazimo iz tijela. Naš (crkveni) nauk, Biblija o tome govori da ljudska bića neće umrijeti i Isus nama govori: ‘Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.’ Moj i tvoj je imperativ, zapovijed koju živim(o) – ‘Neću umrijeti!’ Naša vjera govori da naši mrtvi žive, mrtvima se život mijenja, a ne oduzima! Ta vjera nas je, danas, ovdje okupila i okuplja ljude koji odlaze na groblja… Tko može opstati? Ti i ja – neću umrijeti; neću dopustiti da tata i mama, moji dragi, umru! Oni žive u drugoj stvarnosti, Božjoj, a o tome nam govori i Knjiga otkrivenja. (…) Ne trebamo se bojati smrti ni u bolnicama, hospicijima, nigdje niti djecu trebamo sklanjati od stvarnosti ove zemlje i života, već ih valja učiti da je ‘smrt’ sastavni dio života i kako se, na poseban način, već rođenjem nalazimo na ‘sprovodu’ svoga života. Vedro, duhovno nosimo svoj križ života! Budimo zahvalni za ovaj sveti dan, veliki dan; zaustavimo se na groblju, susretnimo se sa Gospodinom!“
Zaključujući propovjed preč. Ivan Jurić osvrnuo se na komercijalizaciju vezanu uz pohod i uređenje grobnih mjesta uz Sve svete i na Dušni dan podsjetivši kako mnoštvo plastike i preskupi cvjetni aranžmani nisu mjerilo ljubavi prema pokojnima nego je to molitva koja uzdiže k Bogu na misi u kojoj smo bliže vjernim pokojnima, molitva uz grobno mjesto kojom izražavamo ljubav, zahvalnost i nježnost.
U misi su sudjelovali retfalački bogoslov u Đakovu Aron Čeke i isusovački bogoslov Ivan. Liturgijskom pjevanju Mješovitog župnog zbora, uz ravnanje Ivana Bošnjaka i klavijaturnu pratnju Vjere Kurtović, pridružili su se pjevači Hrvatsko obrtničko i pjevačko glazbeno društvo „Zrinski“ (dio članstva su retfalački župljani) koji su, naposljetku, uz ravnanje Jure Jurkovića otpjevali skladbe „Izbavi me Gospodine“ i „Vjerno spavaj“.
„Vjernici su tražili upis misa na današnji dan za pokojne govoreći da hoće platiti misu, no nisam prihvatio. Na blagdan Svih svetih sva su imena ispisana. Svih pokojnih čiji bližnji mogu platiti i onih koji nemaju novca. Isto tako i na Dušni dan. Sjetimo se što je papa Franjo rekao ‘misa je neizmjerna, tko ju može platiti’. Naš je ljudski običaj da kad su godišnjice, imendani, rođendani, to obilježimo okupljanjem rodbine, prijatelja i bude zadušnica. To je hvalevrijedno, ali danas molimo za sve i za one za koje, možda, nikad nitko nije mogao ni platio misu, danas misu prikazujemo za sve njih, a isto tako i bit će uz večernju misu u crkvi na Dušni dan, kada ćemo se sjetiti svih naših dragih pokojnih, moleći Boga za oprost njima i nama, neka nam se smiluje Bog. Uz blagoslov grobova, raspirimo u sebi molitvu za vječni pokoj!“
Predvoditelj Jurić mise je prikazao i na kraju predmolio za pokojne: župnog upravitelja i župnike (Nikola Kerčov, Željko Pavličić, Antun Jarm), svećenike; redovnice družbe Sestre naše Gospe koje su služile u retfalačkoj župi od njena osnutka 1961.; mlade; pokojnike umrle poslije duge bolesti; umrle iznenadno i samoubojice; bračne parove (‘neka ih u vječnosti ujedini punina dobrote’); roditelje; djedove, bake, braću i sestre, rođake, školske prijatelje i susjede s kojima nismo bili krvno povezani, ali su nam bili braća i sestre (‘neka stignu u vječno blaženstvo’); za malu djecu koja su prerano napustila ovaj svijet te za poginule/preminule hrvatske branitelje i „za sve koji su dali svoje živote, zdravlje, obitelj, mladost jer su voljeli i čuvali svoju domovinu, a to su naši branitelji koji su pokazali što može iskrena ljubav prema Bogu i domovini (‘molimo te da njihova žrtva ne padne u zaborav, a ti ih sve zajedno sjedini u svoju nebesku domovinu’). Poslije misa na grobljima, održan je blagoslov grobova. Nevenka Špoljarić
Štitar
Euharistijskim slavljem ispred mrtvačnice na seoskom groblju u Štitaru, koje je predvodio dr. sc. Josip Bošnjaković, profesor na KBF-u u Đakovu, proslavljena je u petak, 1. studenoga 2024., svetkovina Svih svetih. Uz dr. Bošnjakovića koncelebrirala su još trojica svećenika, dr. sc. Davor Vuković i dr. sc. Antun Japundžić, također profesori na KBF-u Đakovo te Andrija Owca, domaći župnik.
U predslavitelj je propovijedi govorio o potrebi vjernika za molitvu i zagovor svetaca, kao i pokojnika za koje se vjeruje da su u društvu svetaca. Naglasio je da se stoga okupljamo na mjestima njihovih posljednjih počivanja i utječemo Bogu zahvalama i molitvama za njihove duše, ali i za žive. Podsjetio je da svi imamo drage nam svetce kojima se utječemo za pomoć, i da se ponekad osjećamo bliži svecima nego samom Bogu.
No, osim znanih i od Crkve proglašenih svetaca svatko ima dragu osobu ili osobe koje su već kod Boga te se i njima možemo moliti da nam pomognu na našem životnom putu. Govorio je i o pozivu svih kršćana na svetost, već sada i ovdje te da ne treba čekati Nebo kako bismo gledali Boga licem u lice. Da smo na to smo pozvani već sada, u svojoj svakodnevici imati Kraljevstvo nebesko i biti siromasi duhom, biti na putu svetosti, zaključio je propovijed dr. Bošnjaković.
Mnogobrojni su se vjernici okupili na euharistiji, koju je pjevanjem animirao župni mješoviti zbor. Poslije euharistije svećenici su vjernicima bili na raspolaganju za pojedinačni blagoslov grobova. Marija Barukčić
Čepin
Na svetkovinu Svih svetih, u petak, 1. studenoga 2024. godine, u 16 sati, svečano je blagoslovljeno groblje u Čepinu. Zajedno s vlč. dr. Đuricom Pardonom, župnikom čepinskih župa Uskrsnuća Kristova i Duha Svetoga u blagoslovu su sudjelovali umirovljeni župnik vlč. Helmut Schumacher i župnik Župe Presvetog Trojstva vlč. Pavo Vukovac.
Svojom nazočnošću prigodu su uveličali brojni vjernici te predstavnici Općine Čepin: načelnik, Dražen Tonkovac; zamjenik načelnika, Ivan Žeravica; predsjednik Općinskog vijeća, Robert Periša i direktor Komunalca Čepin, Željko Barišić. U znak sjećanja na poginule branitelje, članovi Udruge veterana vojne policije iz Domovinskog rata položili su vijenac kod križa, a predstavnici Općine zapalili su svijeće. Uz njih su nazočili i predstavnici policijske ispostave Čepin te predstavnici braniteljskih udruga.
Župnik Pardon je podsjetio okupljene na važnost sjećanja na drage ljude koji su ostavili trag u našim životima i pozvao da zauvijek čuvamo u srcu ono što su za nas učinili. Naglašavajući važnost molitve za pokojne u svojoj poruci župnik je potaknuo prisutne da razmisle o tome kako svojim djelima svi mi utječemo na ljude oko sebe. Na kraju je pozivao sve prisutne na suosjećanje i razumijevanje u međuljudskim odnosima tijekom ovozemaljskog života. Ema Beraković
