„Božić je radosna i ohrabrujuća te uključujuća poruka da kod Boga nema odbačenih ljudi.“
ĐAKOVO (TU) – Svečano euharistijsko slavlje mise polnoćke u katedrali sv. Petra u Đakovu 24. prosinca 2025. predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić. U koncelebraciji su bili: preč. Alojz Kovaček, katedralni župnik; mons. Luka Marijanović, kanonik; vlč. mr. Dario Hrga, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata; preč. Stjepan Maroslavac, administrator Vjesnika; vlč. Nikola Klemen, tajnik Ordinarijata i vlč. Mihael Macanić, župni vikar. Posluživali su đakovački bogoslovi, a liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor na čelu s mo. Ivanom Andrićem i orguljsku pratnju mo. s. Josipe Pavle Jakić.
Nadbiskup Đuro je homiliju započeo osvrtom na mise zornice i adventske sajmove te je ustvrdio da je iskustvo Božića šire od izričite vjere u Isusa Krista. Rekao je da je Božić simbol blizine, prijateljstva, mira, ljudskosti, plemenitosti i dobrote. Da ne treba zanemarivati, a još manje prezirati, tu dimenziju Božića. Ustvrdio je nadbiskup da je Božić blagdan koji donosi i stvara pozitivno i blagotvorno ozračje te ne treba svojevoljno i uskogrudno kritizirati a još manje osuđivati sve one koji ostaju pokrenuti izvanjskim božićnim slavljem te je zaključio: „Božić je radosna i ohrabrujuća te uključujuća poruka da kod Boga nema odbačenih ljudi; nema onih koji bi bili s druge ili krive strane. Svi smo mi njegova ljubljena stvorenja.“ A na vjernicima je da pokušaju uočiti, produbiti i posvjedočiti barem neke dimenzije spasenjske, radosne poruke i dubine božićnog otajstva.
Nadalje je mons. Hranić govorio o Bogu koji ostaje vjeran čovjeku i vrhunac njegova darivanja i zajedništva s ljudima je utjelovljenje njegova Sina Isusa Krista. Božić ima povijesno, univerzalno i nadvremensko značenje, a svetkovina Božića poručuje da – unatoč svemu (unatoč siromaštvu, bijedi i trpljenju Isusova života) – mora biti lijepo biti čovjek budući je sam Bog poželio biti čovjekom i rodio se kao malo dijete te se tako poistovjetio i sjedinio sa svakim čovjekom.
O Isusovu solidarnu rođenju u štali koja upućuje i simbol je ljudske slabosti nadbiskup Đuro je rekao: „Tako božićno Dijete Isus budi u svakome od nas zahvalnost za njegovo milosrđe i dobrotu, kajanje, poniznost i potrebu za promjenom i obraćenjem, za uređenjem moje i naše staje, moga srca i našega zajedničkog društvenog ambijenta.“
Naglasio je mons. Hranić da je Božić izlazak iz sebe i življenje za drugoga, poziv na oproštenje i pomirenje sa sobom, s bračnim drugom i s članovima uže i šire obitelji, poziv na bračni i obiteljski sklad i zajedništvo, na istinsku ljubav i darivanje te na nadilaženje podjela, na oproštenje, na uzajamno poštovanje te na pomirenje unutar hrvatskog društva.
Homiliju je nadbiskup Đuro zaključio čestitkom: „Sa željom da božićno dijete Isus pronađe mjesto za sebe u srcu svakoga od nas, u srcu svih onih koji ga traže, u srcima sve djece, mladih i odraslih, starih i bolesnih, svih ljudi dobre volje i da nas sve učini svojim apostolima, neka Vam je svima sretan i blagoslovljen Božić.“
Na kraju misnog slavlja nadbiskup Đuro je zahvalio svima onima koji su prethodnih dana bili na raspolaganju u ispovjedaonici kako bi se vjernici po sakramentu pomirenja mogli pripraviti za slavlje Božićnoga otajstva. Zahvalio je i svima koji su pomogli urediti katedralu, a posebno sestrama sakristankama. Zahvalio je i Katedralnom zboru, članovima i voditeljima na svem trudu i njegovanju liturgijskog pjevanja. Zahvalio je nadbiskup i svim nazočnom vjernicima te ih pozvao da božićnu radost ponesu u svoje domove i šire ju svojim bližnjima jer su ovo dani pomirenja, praštanja i obiteljskoga zajedništva. Tiskovni ured
