Blagdan sv. Antuna Padovanskog, sveca cijeloga svijeta, i ove je godine svečano proslavljen u utorak, 13. lipnja 2023., u brojnim župama naše nadbiskupije. Donosimo izvješća i fotografije naših dopisnika iz Osijeka, Vinkovaca, Otoka, Đakova i Podvinja.
OSIJEK – Najsvečanije i mnogoljudno proštenje na blagdan svetog Antuna Padovanskog, u Osijeku je održano u Tvrđi gdje je jedno od dvanaest euharistijskih slavlja, po prvi put na Antunovo, predvodio i propovijedao mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup metropolit.
U dopodnevnom euharistijskom su slavlju koncelebrirali: fra Venancije Mihaljević, gvardijan Franjevačkog samostana sv. Križa, preč. Alojz Kovaček, dekan Osječkog istočnog dekanata i župnik novogradski, Dario Hrga, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata, i poljski svećenik vlč. Adam Podolski.
„Dragi hodočasnici i štovatelji sv. Antuna! Drago nam da su danas među vama hodočasnicima i članovi gradske uprave: gradonačelnik Ivan Radić, predsjednik osječkog Gradskog vijeća Tihomir Florijančić, dogradonačelnici Jasenka Crnković i Dragan Vulin… Dok ih pozdravljam, ujedno im zahvaljujem na svim službama i policiji, Crvenom križu i svima koji su osigurali da sve bude uredno i sigurno za hodočasnike“, kazao je gvardijan Mihaljević te zahvalio za prisuće medija, ponajprije zahvalio je „Bogu za misnike i propovjednike, ispovjednike, čitače, orguljaše pjevače, milostinjare i sve poslužitelje“ i hodočasnicima za dolazak i „hodočasničke usrdne molitve Gospodinu po zagovoru sv. Antuna Svetog, za ispovijedanje, slušanje Božje riječi i sabranost od euharistijskih slavlja“. „Mi ćemo se doskora i kod ove svete mise spomenuti pape Franje, kojemu želimo brz oporavak. Isto tako kao što kod svake svete mise spominjemo i ime našeg, danas ovdje prisutnoga nadbiskupa Đure. To naše spominjanje neka uvijek bude naša podrška u vršenju odgovorne službe, ali i znak naše odanosti i ljubavi. Znamo da bez apostolske službe nema prave Kristove Crkve pa se upravo danas, ovdje Vašim prisustvom, oče Nadbiskupe, događa na najizvrsniji način Kristova Crkva. Stoga Vas od srca pozdravljamo i zahvaljujemo što ćete predslaviti jednu od današnjih dvanaest misa u ovomu ‘Svetištu sv. Antuna’ gdje puk Božji, kao nigdje, već od noćnih sati pa do kasne večeri slavi Gospodina“, naglasio je fra Venancije u svečanoj dobrodošlici.
Nadbiskup Đuro: „Mi, kršćani pozvani smo na svetost“
„Okupljeni smo oko vas franjevaca danas o svetkovini sv. Antuna. Čestitamo vam nebeskoga zaštitnika! Dok vas pozdravljam gvardijane, pozdravljam i čitavu vašu franjevačku zajednicu u Osijeku; sve vas draga braćo i sestre, poštovani i dragi štovatelji sv. Antuna! Ovdje smo srcem i raspoloženjem, vjerujem svi, kakvo je imao sv. Antun i da osjećamo u dubini svojega bića i u srcu, ono što kaže Drugi vatikanski sabor, a to je da mi, kršćani nismo samo pozvani biti malo bolji vjernici ili kršćani, nego smo pozvani na svetost. Svetost nam je darovana po sakramentima krsta i potvrde, trajno se čistimo po sakramentu pomirenja i sjedinjujemo s Isusom Kristom u svetoj pričesti. I dok On posvećuje euharistijske darove, po tim darovima posvećuje i nas i čini nas otajstvenim tijelom Kristovim,“ a onda je nastavio „Duh Sveti je ljubav Božja koja nadahnjuje u nama i budi glad i žeđ za Bogom, da smo gladni i žedni iskustva Božje blizine za kakvom je težio sveti Antun; Duh Sveti je onaj koji oprašta grijehe i molimo ga da nas iznutra očisti i obnovi kako bismo mogli pravim raspoloženjem i iskrenom željom odgovoriti svojemu pozivu na svetost u konkretnim životnim okolnostima i službama koje je Božja providnost stavila pred nas; molimo kako bi nam i ovo euharistijsko slavlje bilo plodonosno i kako bismo iz njega izašli obnovljeni: više i bolji vjernici, sveti vjernici koji se ugrađuju u Kristu, u hram Kristova otajstvenoga tijela i kako bismo svojim kršćanskim identitetom obogatili one s kojima živimo i čitav naš zajednički društveni život.“
„Učimo od sv. Antuna, budimo zdrava kršćanska alternativa!“
Nadbiskup Đuro u homiliji je, potaknut primjerom sv. Antuna Padovanskog, aktualizirao njegove karakterne kršćanske vrjednote promišljajući s vjernicima kako „buđenje kršćanskog optimizma u hrvatskom narodu“ možemo crpsti i u ispravnom štovanju „sveca svega svijeta“ na primjeru vlastitog vjerodostojnog življenja krsnog poziva u životu s Bogom, osluškivanja Božjega glasa, dopuštanja da Božja riječ odjekne u nutrini i da hrabro „življena vjera u kojoj se Bog služi nama mijenja osobni život, izgrađuje društvo, grad i zavičaj u kojemu živimo, da se po nama osjeća miris Božje prisutnosti i prisutnosti kraljevstva Božjeg, a to znači više solidarnosti, osjećaja jednih za druge“, poručujući: „Budimo zdrava Isusova kršćanska alternativa!“
„Sveti je Antun, naime, bio redovnik augustinijanac i zvao se Ferdinand, a onda je odlučio promijeniti zajednicu – postati franjevac i u franjevačkoj je zajednici dobio ime Antun. Zašto je to učinio? (…) Oduševilo ga je mučeništvo i ponijela spremnost da svoju vjeru i predanje Kristu posvjedoči, ako treba i krvlju. Iz žara vjere i apostolske revnosti odlučio je, potaknut primjerom mučeničkog života skupine franjevaca misionara u Africi, poći kao misionar u Maroko. Sveti nemir vjere i vlastitog kršćanskog identiteta poticao ga je da bude zahtjevniji prema sebi te da ulazi i u rizike te u poteškoće. Zato je iz sigurnosti rodnoga Portugala pošao u sjevernu Afriku: tamo gdje je bilo teže, napornije, zahtjevnije i opasnije. Nije štedio sebe i nije mislio na to gdje će mu biti bolje i lakše, ugodnije i jednostavnije, nego je mislio na dobro Crkve. Shvatio je da ima samo jedan život i da zato nema smisla provoditi ga u osrednjosti. Htio se u potpunosti dati u službu Crkve i njezina poslanja. I zato se odlučio na jedan korak, kojega mi svećenici i redovnici, najvjerojatnije, ne bismo podržali. Rekli bismo: cvjetaj ondje gdje si posijan.
Zaključujući homiliju nadbiskup je rekao: ” Ovo hrvatsko društvo treba naše kršćansko svjedočanstvo, treba našu riječ nade i pouzdanja u Boga, treba vaše povjerenje u čovjeka i u snagu koji Bog daje čovjeku. Ovo društvo treba našu kršćansku riječ ohrabrenja, našu riječ plemenitosti koja proizlazi iz življenog i proživljenog iskustva vjere, poštenja i čestitosti. Treba riječ naše životne mudrosti, našega duha i čovječnosti… Ispravno štovati danas sv. Antuna znači dopustiti glasu Božjemu da dođe do mene i poslušati taj glas!“
Antunovsko osječko hodočastilište s mnoštvom djece
Središnje slavlje s nadbiskupom Hranićem u 10.30 sati u samostanskom dvorištu uveličalo je pjevanje Zbora franjevačke crkve i pjevača osječkih župa, uz orguljsku pratnju Ivke Kaurinović i ravnanje Silvestra Vrčeka, dok je psalam pjevao fra Miroslav Petrac. Slavljima je, uz tradicionalnu pobožnost sv. Antunu utorkom, prethodila večernja trodnevna duhovna priprava: pobožnosti sv. Antunu, mise s tematskim razmatranjima te prigode za sakrament pomirenja. Trodnevnicu u samostanskoj crkvi Sv. Križa (od 10. do 12. lipnja) predvodio je fra Josip Ikić, suvoditelj Duhovno-pastoralnog centra u Visokom u Bosni i Hercegovini, koji je predslavio te propovijedao na blagdanskoj misi (u 18 sati) za obitelji s blagoslovom djece. Radosno misno raspoloženje u dvorištu prepunom djece i vjernika svih generacija, uveličalo je liturgijsko pjevanje župnog zbora osječke retfalačke župe Uzvišenja sv. Križa, uz ravnanje Ivana Bošnjaka i klavijaturnu pratnju Antuna Ivankovića.
Antunovsko proštenje u Tvrđi okupilo je tisuće vjernika, dok su volonteri i trećoredci posluživali hodočasnike, svećenike i goste u samostanu. Mise su na blagdan, počev od 3 sata do 21 sat, slavili: fra Zoltan Dukai (koncelebranti vlč. Josip Majdandžić, o. Darko Rac), fra Venancije Mihaljević (fra Svetislav Krnjak), fra Josip Ikić, vlč. Vladimir Delić, fra Dragutin Bedeničić (o. Lubomir Sturko), vlč. Filip Perković, vlč. Antun Nikolić, vlč. Bernard Prelčec, fra Josip Ikić (o. Nenad Krajačić, vlč. Florijan Zagorščak), vlč. Ivan Vidaković i vlč. Nino Perica. Na slavljima su pjevali HOGPD Zrinski i zborovi osječkih župa, a mnogobrojni su gostujući svećenici i redovnici ispovijedali. Blagdan je bio prigoda za zahvalu Bogu i milostima po zagovoru sv. Antuna te čašćenje svetca i Gospe Osječke uz tradicionalni ophod vjernika oko oltara s Gospinim kipom. Ove godine po prvi put u Tvrđi dolično se, u tišini, slavio blagdan jer nije bilo prodajnih štandova. Nevenka Špoljarić
VINKOVCI – Blagdan sveca svega svijeta, sv. Antuna Padovanskog, svečano je proslavljen u svetištu i istoimenoj župi i samostanu franjevaca konventualca u Vinkovcima. Večernje euharistijsko slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić, uz koncelebraciju gvardijana fra Josip Blažević, župnika moderatora Župe Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima fra Matiju Antuna Mandića, vojnog kapelana u Vinkovcima fra Matu Vincetića, fra Jeru Vujića te tajnika Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Domagoja Lackovića.
Prije samog početka euharistijskog slavlja vjernicima se s nekoliko riječi pozdrava obratio vinkovački gvardijan fra Josip Blažević Uz prisutne vjerenike na poseban način je pozdravio svećenike koncelebrante kao i samog predvoditelja euharistijskog slavlja nadbiskupa Đuru Hranića. Između ostalog fra Josip je u svom pozdravno govoru rekao: “Miris ljiljana, mnoštvo štovatelja oko svečeva kipa, duge kolone u redovima za ispovijed tijekom cijelog dana svjedoče da se nebo spustilo na zemlju. Sveti Antun nas poziva da iz stanja grijeha i smrti prijeđemo u blaženi život u Bogu kojega je on ljubio iznad svega.” Uz znak dobrodošlice prigodni dar nadbiskupu je u pratnji svoje majke darovala petogodišnja Marija Drežnjak iz Šiškovaca koju je prije pet godina krstio nadbiskup Đuro kao peto dijete obitelji Drežnjak.
Homiliju je izrekao nadbiskup Đuro u kojoj je govoreći o sv. Antunu rekao: “Prvo, bio je čovjek koji nije gledao na osobne interese, komotnost, gdje i kako će biti bolje njemu osobno, nego je gledao na ono što je dobro, potrebno bolje, makar to bilo zahtjevno; rekli bismo gledao je i zauzimao se za opće dobro dobro! Drugo, bježao je od osrednjosti, od polovičnosti, od minimalizma. I imao je hrabrost učiniti iskorak, biti kreativan; imao je hrabrost upustiti se u nešto novo! Treće, sv. Antun je bio sposoban izgrađivati kontrastno društvo, kršćansku alternativu, društvo i odnose u kojima vlada drukčija ljestvica vrijednosti! Antun je bio odvažan, hrabar i sposoban biti drukčiji. A mi, jesmo li takvog raspoloženja i predanja? (…) Mi, osobito pred pomodarskim trendovima, pred onim što nam sugeriraju mediji, pred nečim što nije u redu, to prihvaćamo i volimo kazati: ‘Pa to rade svi, ne mogu biti iznimka. Svi mladi izlaze kasno navečer i kući se vraćaju rano ujutro, svi u mom društvu piju, moram i ja. Svi puše, moram i ja. Svi žive i prije braka, moram i ja. Svi se ponašaju tako, ne može niti moje dijete biti iznimka…’ No, sv. Anti to nije bio nikakav argument. Ne moram raditi ono što radi većina. Toj većini mogu pokazati ono što je bolje! To je zahtjevnije, ali je bolje. Mi, ovdje okupljeni o svetkovini sv. Antuna, pozvani smo nasljedovati ga njegovom radikalnom predanju i pripadnosti Bogu! Ovdje smo jer i danas trebamo takvih mladića i djevojaka, redovnika i svećenika kao što je bio sveti Antun. (…) Sv. Ante nije prihvaćao apatiju, bezvoljnost, nepokolebljivost, osrednjost, liniju manjeg otpora, izbor onoga što je meni lakše, jednostavnije i komotnije. Primjećujući kao da je zavladao sveopći umor, primjećujemo da su naša zadaća, kršćanski doprinos i poslanje u ovomu društvu osobno oduševljenje za vrjednote kraljevstva Božjega. Buđenje kršćanskog optimizma, nade i poleta koji proizlaze iz vjere u uskrsnuće je važna dimenzija naše kršćanske solidarnosti s dragim nam hrvatskim narodom kojemu pripadamo! Umornog i bezvoljnog čovjeka može se liječiti samo osobnim svjedočenjem, oduševljenjem i nadom koja pokreće na akciju. Naša kršćanska posebnost jesu vjera, nada i ljubav… Hoćemo li danas ispravno častiti Antuna, onda ćemo izabrati teži put kroz život i nećemo tražiti opravdanje za svoju osrednjost, minimalizam, nego ćemo se potruditi dati maksimalno od sebe! Mi, kršćani ne smijemo prepustiti javnu riječ, medije, javni život gospodarstvo, politiku i kulturu drugima, posebno ne ljudima bez idealizma, etičnosti i morala, sklonima egoizmu te grubim i bezobzirnim napetostima, uvredama i svađama da sustavno truju i razaraju ovaj narod te iscrpljuju i oslabljuju njegove potencijale i pozicije za budućnost! Ne smijemo se povlačiti i prepuštati javnu riječ praznim i potrošenim ljudima koji imaju potrebu sve ocrniti da bi malo smirili svoju savjest. Znamo da nas Isus kao i sv. Antuna šalje u misije u ovaj raskršćanjeni i sekularizirani svijet, da nas poziva ući u sva područja života ovoga društva, ugrađujući u njega Kristovu ljestvicu vrjednota te svježinu i zdravlje koje nam dolazi jedino od Krista“, naglasio je nadbiskup Đuro te ukazao na važnost obiteljske kolijevke u kojoj raste ljubav prema Bogu i čovjeku.
Zaključujući homiliju nadbiskup je istaknuo: „U ovom materijaliziranom svijetu punom samodostatnosti, individualizma i egoizma, vi koji ste radosni i ljubite život, unatoč toga što živite skromno i teško, koji ste svjesni da su zdrave ruke i noge te bistra glava najveće blago, možete posvjedočiti što je bitno i važno u ljudskom životu. Vi, vjernici koji živite u braku i u obitelji, pozvani ste svjedočiti u ovom društvu vrijednost vjerne i nerazrješive bračne ljubavi, ljepotu i važnost obitelji, ljubav prema životu, veličinu iskrenosti, ljudskosti i uzajamnog poštovanja, bez obzira koliko to bilo zahtjevno! Vi ste pozvani svojom ljestvicom vrjednota i svojim stavovima liječiti gubu egoizma, gotovanstva, gramzljivosti, materijalizma, nepoštenja, stranačkog i rođačkog pogodovanja te raznih drugih oblika korupcije! Danas se ovdje poput sv. Antuna napunimo Bogom, koji je veći i bolji od naše ljudske pravednosti, Božjom dobrotom i ljubavlju, njegovom milošću.
Na koncu euharistijskog slavlja gvardijan fra Josip Blažević se u svom zahvalnom govoru zahvalio svima koji su na bilo koji način pomogli u organizaciji ovogodišnje proslave blagdana sv. Antuna Padovanskog. Euharistijsko slavlje svojim pjevanjem je uveličao zbor sv. Antuna uz glazbenu pratnju orguljašice gđe Marice Matezović.
Tijekom dana u vinkovačkom je svetištu slavljeno osam svetih misa. Vjernici su tijekom cjelodnevnog dana imali priliku za pomirenje s Bogom u sv. Ispovjedi u kojoj je sudjelovalo nekoliko svećenika iz vinkovačkog dekanata. Posebnost Antunovog blagdana u Vinkovcima je bio blagoslov djece i ljiljana koje je i ove godine okupilo veliki broj djece i mladih obitelji. Vinkovački su se vjernici za blagdan sv. Antuna intenzivno pripremali pobožnošću trinaest utoraka koje su predvodili različiti svećenici. Trodnevnu duhovnu pripravu vodio je fra Franjo Čolakovac, župni vikar Župe Uznesenja BDM u Molvama. K. Posavac
OTOK – Na blagdan sv. Antuna Otočani slave svoj crkveni god. Tako je to u Otoku još od 1332. godine kada se prvi put spominje župa sv. Antuna Padovanskog. Za ovu veliku svečanost Otočani su se, kao i uvijek, pripravljali molitvom, postom i djelima ljubavi kroz pobožnost trinaest utoraka.
Slavlje blagdana započelo je već 12. lipnja navečer svečanom sv. misom obljetnice posvete crkve koju je predvodio domaći župnik i dekan Otočkog dekanata preč. Antun Knežević, a slavila se četrdeset i četvrta obljetnica posvete. U propovijedi je župnik govorio o hramu Božjem, o Crkvi kao Tijelu Kristovom, što smo svi mi, ali i o crkvi u koju Crkva zalazi slaviti Boga. “To je naš hram i moramo skrbiti o njemu da bismo dali što više dostojanstva obredima koji se tu obavljaju. Naša vjera se ogleda i u našem odnosu prema vlastitoj crkvi” napomenuo je župnik Knežević.
Na sam blagdan Antunova vjernici, domaći i hodočasnici, imali su na raspolaganju tri svete mise: u 8, 0,30 i 19 sati. Iako je bio radni dan, na svim misama crkva je bila puna. Veliki broj hodočasnika došao se pokloniti ovom velikom svecu kojega štuje cijela kršćanska Crkva, pa i neke druge. Ukupno trinaest svećenika je zajedno s Otočanima slavilo njihovoga zaštitnika. Ranu misu u 8 sati slavio je preč. Roman Stupjak , župnik i dekan u Mikluševcima.
U 10,30 sati predslavio je vlč. mr. Stjepan Matezović, duhovnik bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, a koncelebriralo je, uz preč. Antuna Kneževića, još devet svećenika iz Dekanata, te Đakovačko-osječke nadbiskupije i drugih biskupija. Uvodeći vjernike u misno slavlje vlč. Matezović je Otočanima čestitao blagdan njihova nebeskog zaštitnika i upoznao ih sa značajnijim dijelovima svečevog života. U homiliji je propovjednik govorio o odnosu sv. Antuna prema vjeri u Isusa Krista. U tom smislu je rekao: ” Sveti Antun, svetac što ga danas slavimo, znamenit je propovjednik, koji je ozbiljno uzeo riječi današnjeg Evanđelja: ‘ Pođite po svem svijetu, Propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se!’ ” Osvrćući se na vjeru sv. Antuna nastavlja: ” Sveti Antun nije naviještao svoju poruku, ono što se njemu sviđalo, nego Riječ Božju. Riječ koju je slušao i poslušao s ljubavlju. On je Božju Riječ prihvatio i dopustio da ona mijenja njegov život, kako bi i sam postao živa Riječ Božja. Shvatio je da je Božja Riječ istinska mudrost.”
Pojašnjavajući pročitani odlomak iz Evanđelja napominje: “Tu je sadržana ljubav sv. Antuna prema Istini koja je sam Bog. Ljubav je to prema Božjoj Riječi koju je meditirao, živio i propovijedao. U Antunovom životu prepoznajemo neodoljiv poziv služitelja Božje Riječi. Njegova učenost i svetost bili su sredstvo te Riječi na putu do čovjeka koga je pripremao za prihvaćanje Božjeg milosrđa. U svim svojim sposobnostima, službama i darovitostima nije prestajao nositi Isusa u svom naručju. Takva slika pred očima naše duše otkriva poslanje svakoga od nas: biti osobe, Božji sijači, nositelji Isusa u svome naručju!” naglasio je vlč. Matezović.
Na kraju misnog slavlja župnik Knežević blagoslovio je nabožne predmete. Večernju misu slavio je vlč. Nikola Kaurin, domaći sin, župnik Župe Trnjani. Na ovoj svetoj misi bio je blagoslov djece i ljiljana. Misna slavlja su svojim pjevanjem uzveličali župni zborovi: Župni ženski zbor, Mješoviti zbor “Bl. Alojzije Stepinac” i Zbor mladih “Gracija”, a ravnali su s. Gracija Petrić, Pavo Knežević i Valentina Goreta. Mira Bošnjaković
ĐAKOVO – I ove je godine „svetac cijeloga svijeta“ sv. Antun Padovanski okupio vjerne štovatelje već u ranim, svježim jutarnjim satima, kako bi iznijeli svoje zahvale, molitve i vapaje Gospodinu po zagovoru svojega omiljenog svetca. Na Ljetnoj terasi centra Amadea pri Samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa, sv. Mise slavljene su od 5 sati i tu prvu misu predvodio je doc. dr. sc. Grgo Grbešić, rektor samostanske crkve. Sljedeća je bila u 6.30 a predvodio je maestro Ivan Andrić. Misu u 8 sati predvodio je vlč. dr. Davor Senjan, vicerektor Sjemeništa. U 9.30 sati misu je predvodio vlč. mr. Mato Mićan, a u 11 sati mons. Vladimir Dugalić. Mogućnost za svetu ispovijed bila je tijekom cijeloga dana uz svete mise.
Mons. Vladimir Dugalić, na temelju pročitanoga evanđelja Mt 5 13-16, naglasio je: „Naš današnji svetac jest istinsko svjetlo. Stoga, vjerujem da se svatko od nas zapitao kakvo to svjetlo isijava iz sveca kojega danas slavimo? Svatko od vas došao je ovdje ne slučajno, nego zato što je osjetio njegovu pomoć i zaštitu i da svatko od vas može ispričati neki događaj gdje je upravo sv. Ante pomogao. Međutim, poznajemo li dovoljno današnjeg svečara, njegov život, i što to zapravo isijava iz njegova života? Jasno da ne možemo danas svu dubinu i svo bogatstvo njegova života promotriti, ali bih volio u duhu današnjega evanđelja, barem istaknuti jednu crtu koju možemo ponijeti u svoj život. Čuli smo današnje Evanđelje. Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze. Vi ste svjetlost svijeta. Biti sol – znači dati okus hrani. Bez tog okusa hrana je bljutava. I ako smo uvjereni u ono u što vjerujemo, ako smo se pouzdali u Onoga za koga kažemo da vjerujemo, tada ćemo također moći oplemeniti, prenijeti i zadržati u drugima sav okus, sve zadovoljstvo koje proizlazi iz našega vjerovanja. Moći ćemo zasoliti i posoliti naše vjerovanje. Znači znat ćemo da život nije samo skup nekih pravila koja treba obdržavati nego to je istinski okus života, širenje poruke Božje ljubavi prema svakom biću i cijelom čovječanstvu. I ako je po ičemu sv. Antun Padovanski poznat, poznat je po propovijedanju. Otišao je među pogane: Tatare, albigenze, heretike onoga stoljeća i propovijedao. Dao je sol. Ali je propovijedao oplemenjenu vjeru, posoljenu vjeru, koja svjedoči Božju ljubav.“
Mons. Dugalić istaknuo je zatim: „Ne smijemo zaboraviti da je samo Isus pravo svijetlo i da možemo samo ponizno odražavati njegovo svjetlo, njegovu veličinu. Kako postati ta sol i to svjetlo svijeta? Kako to najpraktičnije u životu živjeti? Tu bih istaknuo veličinu Antuna Padovanskoga koja nam može biti uzor i primjer. Sveti Pavao nam to već kaže u prvom čitanju. To su jednostavne geste, riječima, djelima: dijeliti kruh s gladnima, dijeliti krov s beskućnicima, dijeliti odjeću s golima. Riječ je o osjetljivosti i otvorenosti prema drugima. Kaže sv. Pavao: Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima… (2 Kor 12,9) I ono što je sveti Ivan Pavao II. rekao u uvodnoj homiliji svoga pontifikata: Ne bojmo se! Dopustimo Kristu da govori ljudima kroz nas. Kako je to Bog govorio po sv. Antunu Padovanskom?“
Propovjednik je zatim povezao te riječi s vrlinama sv. Antuna: „Ne ulazeći u cijeli njegov životopis koji vjerojatno dobro poznajemo, znamo da je ušao u franjevački red i želio otići u Afriku i podnijeti mučeništvo, ali znamo da je završio u Padovi. Radio je u kuhinji. Iako je bio vrlo školovan. Bio je jedan od najpametnijih ljudi tog vremena. Ali bio je dovoljno ponizan da prihvati i rad u kuhinji. Jedna legenda kaže: Trebali su jednom imati propovijed i glavni se propovjednik razbolio. Nitko drugi nije bio spreman propovijedati. Otišli su u kuhinju i rekli mu: Ti propovijedaj, pa ako se osramotiš nikakve štete nema. I onda je sveti Antun održao propovijed. I cijeloga života nastavio propovijedati.
Ali što je bit svega: u karizmi sv. Franje on je pronašao svoj mir. Njega je iznutra ispunilo bratstvo njegove Družbe. Usuđujem se reći danas da u tom franjevačkom bratstvu pronalazimo izvorište da postanemo sol i svjetlo svijeta…Ugledajmo se u njega, neka nas nadahne da i sami živimo duh bratstva te postanemo sol i svjetlost svijeta.“
U popodnevnim satima hodočasnici su dolazili pomoliti se pred likom sv. Antuna, a u 16 sati obitelji su sudjelovale u blagoslovu djece. Hodočašće je završilo u 18 sati je hodočasničkom sv. misom koju je predvodio preč. Ivan Lenić, župnik Župe Svih svetih u Đakovu i dekan Đakovačkoga dekanata. Samostanski zbor Milosrdnih sestara sv. Križa pod ravnanjem s. Svjetlane Paljušević, uzveličao je pjesmom svetu misu u 6,30 sati kao i svečanu misu u 11 sati, a na večernjoj sv. misi pjevao je župni zbor Santo uz vodstvo s. Jelene Kovačević. s. Nada Martinković
PODVINJE – Blagdan sv. Antuna Padovanskog svečano je proslavljen i u istoimenoj župi sveca cijeloga svijeta u Podvinju kod Slavonskog Broda. Pod geslom „Evo, činim nešto novo…“ (Iz 43, 18-19) na svih osam misnih slavlja sudjelovalo je mnoštvo vjernika iz svih brodskih župa, a i dalje. Središnje blagdansko slavlje uz domaćeg župnika o. Paula Karima predvodio je vlč. dr. Ivan Benaković, profesor na đakovačkom KBF-u.
U prigodnoj homiliji vlč. Benaković je promišljao o djelovanju Duha Božjega u našem životu. Naglasivši kako nam je sv. Antun kao i drugi sveci primjer kako dopustiti Duhu Božjemu da djeluje po nama naglasio je kako smo pozvani biti otvoreni za milost, za djelovanje Duha Svetoga koji preobražava svoju Crkvu. Pojasnio je da se svecima utječemo jer vjerujemo u njihov moćni zagovor.
„Tamo gdje najviše patimo trebamo se otvoriti kako bi Bog to u nama iscijelio. To je misija koju Crkva treba činiti preko svojih službenika -svećenika. To je smisao štovanja svetaca, molitve, duhovnosti. Molitveni život natopljen je rijekom Božjeg govora i Božje riječi. Upravo je tu sv. Antun bio velik, tu je bio snažan. Temeljna zadaća njegova poslanja bilo je propovijedanje da Crkva nastavlja Kristovo djelovanje u svijetu. On je to živio iz osobnog uvjerenja, i zato su se događala čuda. Danas se sve manje vjeruje u čuda, jer živimo u kulturi razuma. Temeljni postulat Crkve je slušati glas koji potječe od promišljanja Božje riječi. Pozvani smo biti propusni za Božji glas u njegovoj riječi…“, rekao je uz ostalo vlč. Benaković.
Nadalje je naglasio da je danas u Crkvi potrebna nova evangelizacija kako bi se otvorili djelovanju Duha Svetoga da bi nam Bog dao radost, utjehu, da se možemo radovati životu. Svjestan kako današnji čovjek pa i kršćanin živi posvijestio je da je Crkva snažna upravo u tome što čuva nauk Krista. „Pozvani smo čuvati temeljne silnice naše vjere, prenositi ih budućim naraštajima, usađivati u ljude osjećaj za vrijednosti koje određuje nauk Crkve. Tu je sv. Antun bio velik, borio se s krivovjerjima koje su tada harale Europom, svjestan da mora čuvati nauk Crkve, a ne kreirati ih po svojim mjerilima“, rekao je propovjednik.
Ustvrdio je kako se danas izgubio smisao da Duh poziva, traži otvorena srca, molitvu, otvorenost za Božju riječ kako bi se događala velika djela te je pozvao vjernike da budu trezveni, realni, jasni i odrješiti u svome životu. Zaključio je, da je smisao Crkve da Kristovo djelo dotakne svakoga čovjeka kako bi mu bilo bolje, lakše, radosnije sretnije te pozvao vjernike da se preispitaju imaju li u svome životu te antunovske radosti, čistoće i jednostavnosti života. Slavlje je pjevanjem animirao župni zbor.
Na misnom slavlju u 17 sati, koje je i ove godine okupilo mnogobrojnu djecu, njihove roditelje, djedove i bake bio je tradicionalni blagoslov ljiljana i djece. Vjernici su tijekom dana imali priliku za sakrament pomirenja za koji su im u prostranom crkvenom dvorištu bili na raspolaganju svećenici. U tišini župne crkve poklonili su se i pomolili za osobne nakane kod kipa sv. Antuna koji je bio izložen u sredini crkve. Blagdanu je prethodila trodnevna duhovna priprava, koju je također predvodio vlč. Benaković. B. Lukačević
