JOSIPOVAC PUNITOVAČKI (TU) – Misnim slavljem u filijalnoj crkvi sv. Mihaela arkanđela u Josipovcu Punitovačkom, a potom programom u dvorištu i holu josipovačke Osnovne škole „Josip Kozarac“ župljani Josipovca, učenici i djelatnici Škole prisjetili su se 10. travnja života i djela pok. Andrije Šuljaka, Josipovčanina, svećenika, kanonika i prof. crkvene povijesti, koji je preminuo u noći između 10. i 11. travnja 2010. godine u KBC-u Osijek.
Misno slavlje u punoj crkvi predvodio je župnik Đurica Pardon. Govoreći o prof. Šuljaku kao čovjeku, svećeniku i znanstveniku, među ostalim je naglasio: „Susreli smo se slaviti Gospodina u ovoj crkvi na čijem tornju otkucava sat, dar Andrije Šuljaka, čovjeka koji je neizmjerno volio svoje selo, svoj Josipovac. Prisjećamo se čovjeka koji nas je zadužio svojim življenjem i svojim radom. Neka djeci naše škole prof. Šuljak bude svijetli primjer usvajanja znanja i prenošenja istog na druge, kako je to činio pokojni Andrija Šuljak, prenoseći znanje na učenike sjemeništa, na svećenike i sve ljude s kojima je živio i surađivao.“
Nakon molitve i polaganja cvijeća i paljenje svijeća uz bistu pokojnog prof. Šuljaka, o njegovom životu i djelu u holu škole govorio je dr. sc. Dražen Kušen, ravnatelj Državnog arhiva u Osijeku, koji je uz suprugu Marijanu autor knjige „Andrija Šuljak, slovačke krvi slavonski sin“, izdane 2013. godine povodom postavljanja njegove biste. Govoreći o Andriji Šuljaku – od njegova djetinjstva, školovanja, svih službi i dužnosti koje je obnašao pa do njegove smrti – naglasio je: „Andrija Šuljak kao čovjek, svećenik, intelektualac, znanstvenik, učio je od drugih da bi druge učio i drugima činio dobro. Živio je u Đakovu sa srcem u Josipovcu. Uvijek je govorio da uz svoju pripadnost Crkvi pripada i Josipovcu, pitomoj Đakovštini ravne Slavonije i narodu Domovine u kojoj živi. Njegov bliski kolega, svećenik, profesor i kanonik mons. Luka Marijanović o njemu kaže: ‘Bio je nadasve karakteran, čvrsto je stajao na zemlji, ukorijenjen u prošlost, usmjeren prema budućnosti, čovjek s kralježnicom, koji je imao svoj stav, svoj ponos i svoj značaj. Bio je prije svega sam onakvim, kao što je očekivao od drugih: da ni pred kime ne savijaju kralježnicu.’“
Koliko je pokojni prof. Šuljak značio Josipovčanima dr. Kušen je posvjestio citirajući dio oproštajnog govora učitelja Pavla Kvasnovskog na misi zadušnici: „U tijelima slovačkog naroda u Hrvatskoj bio je poput duhovnog voditelja, usmjeravajući djelatnost prema otkrivanju korijena duhovnog napretka svakog naroda, pa tako i svog slovačkog, a to su njegovanje jezika, običaja i kulture te poznavanje povijesti svog sela i cijelog naroda. Učio nas je voljeti svoj narod i običaje, ali i Hrvatsku u kojoj živimo. I, dok ura na crkvenom tornju u Josipovcu odbija sate, mi, Josipovčani, sjećat ćemo se Andrije Šuljaka i njegovog srca koje je kucalo za mnoge, a osobito za nas.“
Mons. dr. sc. Andrija Šuljak rođen je 23. listopada 1936. u Josipovcu Punitovačkom, župa Punitovci. Zaređen je za svećenika 29. lipnja 1962. u Đakovu. Nakon četiri godine župničke službe u Oprisavcima, odlazi na studij crkvene povijesti u Rim. Službu profesora preuzeo je 1971. i obnaša je sve do umirovljenja 2006. godine. Rektor Bogoslovnog sjemeništa (1973.-1977.) i Visoke bogoslovne škole (1985.-1989.), pročelnik Instituta za teološku kulturu laika u Osijeku (1986.-1989.), ravnatelj Svećeničkog doma (1981.-1987.), duhovnik u Samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu (1978.-), član Zbora savjetnika, urednik časopisa Diacovensia. Kapelanom Njegove Svetosti imenovan je 1989., a članom Prvostolnoga kaptola 1994. godine. Mirko Knežević
