ĐAKOVO (TU) – U dvorani đakovačke Župe Svih svetih održan je 17. listopada 2015. seminar za animatore i suradnike župnih misijskih skupina u župama Đakovačko-osječke nadbiskupije. Uz stotinjak župnih suradnika, prigodna predavanja održali su dr. sc. Davor Vuković, profesor na KBF-u u Đakovu, p. Josaphat Ngimonyi Mosha, CSSp, župnik u Podvinju i misionar iz Tanzanije te s. Ignacija Ribinski, nadbiskupijska animatorica župnih misijskih skupina.
„Kršćani, otvorite srca radosti!“
Predavanjem Misijska i evangelizacijska djelatnost u dokumentima crkvenog učiteljstva dr. Vuković posvijestio je kako je misija utkana u samu bit kršćanstva te se osvrnuo na Dokumente II. vatikanskog koncila, osobito one koji se odnose na misijsko djelovanje Crkve, jer se obilježava 50. obljetnica njihova izdavanja. Dekret Ad Gentes podsjeća da je misija trajna zadaća Crkve jer je Crkva od samih početaka misionarska po svojoj naravi. „U temelju misija stoji sam Trojedini Bog“, rekao je dr. Vuković i uputio kako II. vatikanski sabor naglašava da u misijskom poslanju Crkve trebaju sudjelovati svi koji su kršteni. Time je uputio na važnost suradnje vjernika laika te rekao: „Svaki laik ima po krštenju dostojanstvo djeteta Božjega i kao takav pozvan je aktivno sudjelovati u životu Crkve. Vjernici laici pozvani su biti misionari tamo gdje žive, propovijedati Božju riječ tamo gdje žive i rade, u suradnji s klericima biti aktivni navjestitelji i evangelizatori, baš poput sv. Male Terezije koja nije izašla iz svog samostana, a zaštitnica je misija.“
Osvrnuo se i na apostolsku pobudnicu pape Pavla VI. Evangelii Nuntiandi te encikliku Redemptoris Missio Ivana Pavla II. Svoje izlaganje završio je apostolskom pobudnicom Evangelii Gaudium pape Franje naglašavajući kako papa poručuje: ‘Kršćani, otvorite srca radosti!’ jer susret s osobnim Bogom stvara radost koja se onda širi na druge. Time je pojašnjena i važnost autoevangelizacije, naglasio je Vuković, jer prvo treba evangelizirati sebe, a onda slijedi evangelizacija drugih. „Čitava Crkva mora biti misijska, otvorena drugima. Mora promijeniti pastoral – od pastorala čekanja u pastoral izlaska i potrage za onima koji traže Boga i koji su u potrebi“, poručio je predavač.
Bez misionara nema Afrike
Misionar iz Tanzanije i redovnik Družbe Duha Svetoga, o. Josaphat svoje izlaganje na temu Misijsko iskustvo – primljeno i predano započeo je rekavši kako je upravo on odgovor i dokaz kako je vjera u Africi primljena, a on je sada ovdje predaje. „Puno ljudi se u Africi krsti jer su prihvatili vjeru. Papa Franjo rekao je kako je budućnost Crkve u Africi. Tamo je vjera slavljenje i ljudi po četiri sata na misi slave Boga. No, ima još puno ljudi koji nisu čuli o Isusu Kristu, ne poznaju ga“, rekao je o. Mosha. Bilo je teških situacija u kojima su se misionari morali snalaziti u Africi, ali „bez misionara nema Afrike, kazao je pojašnjavajući kako su svi predstavnici tamošnjih vlasti završili školu kod misionara. „Misionar je autoritet u selu, ali puno puta nema što dati jer ovisi o vama koji šaljete novac za hranu i školovanje djece. Ljudi iz Hrvatske daju novac kako bi moglo raditi sirotište u Tanzaniji.“, naglasio je.
Spomenuo je i kako je u Zagrebu nedavno održan međunarodni simpozij o religijama u Africi te posvijestio da zbog gospodarskih razloga u Africi trenutno raste nešto opasno, a to su sekte, katoličke i islamske. „Crkva mora širom otvoriti oči radi kulture, gospodarstva i politike u Africi te odgovarati na važna pitanja“, uputio je o. Mosha. Svoje izlaganje završio je naglašavajući kako je još utemeljitelj Družbe Duha Svetoga, Libermann rekao da se ne može zamisliti Afriku bez misionara te da je budućnost Afrike u misionarima, jer nema nijednoga misionara koji bi nešto uzeo za sebe, a da ne bi dao gladnom djetetu.
Bog uvijek providi da se nađu neki „pokrivači“ za nepokrivene troškove
Voditeljica seminara i nadbiskupijska animatorica misija, s. Ignacija u svom izlaganju na temu Katolik pred misijskim zadatkom Crkve naglasila je kako smo krštenjem svi postali članovi Crkve i svatko ima svoj zadatak. „Prema tom zadatku, karizmi, odgovaramo Bogu za izvršeno. Postoje različite službe i djelovanja, svatko ima svoje poslanje, ali ne može djelovati bez drugoga – svi smo jedno tijelo“, posvijestila je upućujući kako Dekret o poslanju laika govori o ulozi laika u Crkvi jer većinu Crkve čine oni koji nemaju sveti red. „Svim je kršćanima časno breme poraditi kako bi bilo bolje. Ne možemo uvijek očekivati da nas svi razumiju jer nije možda svima dana ta milost, a svakom se daje očitovanje Duha Svetoga na korist. Bez nas Crkva ne bi mogla tako hitro trčati“, opisala je slikovito s. Ignacija.
„Često susrećem nerazumijevanje kod dobrih vjernika po pitanju misija, čula sam od mnogih suradnika. Ponekad i sami donatori koji žele pomoći nekoj misiji ili direktno nekom projektu kao što je školovanje, žele znati kako napreduje dijete ili student kojega se pomaže i tu nailazimo na neshvaćanje. Nemoguće je stalno pratiti nekoga u dalekoj Africi i misionar bi morao zaposliti nekoga tko bi slao informacije našim uredima, a to iziskuje nova financijska sredstva. Većina suradnika reagira drugačije: znaju da ono što daruju neće biti uzalud potrošeno, nego će biti ugrađeno u naznačene potrebe. Neki biskupijski povjerenici su odustali od pomaganja školovanja jer se nisu mogli nositi s velikim pritiskom od strane donatora. Mislim da je razborito jednom godišnje dati osvrt na dotični projekt, a misionari, koliko mogu, jave“, rekla je s. Ignacija. Potom je zamolila za razumijevanje i potaknula: Nijedno dijete, ni student kojemu smo obećali pomoć nije ostao bez donacije. Bog uvijek providi da se nađu neki ‘pokrivači’ za nepokrivene troškove. Pokušajmo se nanovo oduševiti na misijsku suradnju molitvom, žrtvom, prilozima, očekujući od Gospodina plaću koja sigurno neće izostati.“, zaključila je seminar s. Ignacija.
Sanja Rogoz-Šola
