ĐAKOVO (TU) – Formativni seminar za animatore u pastoralu osoba s invaliditetom održan je u 10. listopada 2015. u prostorima Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Seminar je organiziralo Nadbiskupijsko povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom i članova njihovih obitelji, a moderirao ga je vlč. Alojz Kovaček, nadbiskupijski povjerenik za ovo pastoralno područje. Nakon uvodne molitve, sudionike je pozdravio vlč. Alojz Kovaček, a potom se nazočnima obratio nadbiskup Đuro Hranić, koji je izrazio svoju radost zbog ustrajnog formiranja animatora u pastoralu osoba s invaliditetom. „Iskreno i veliko hvala za sve što činite, na taj način uprisutnjujete Isusa Krista“, rekao je među ostalim nadbiskup.
Dva prigodna predavanja održala je prof. dr. sc. Snježana Mališa s Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu. U prvom predavanju na temu „Zajednica na putu“ posebno je naglasila Božji poziv. Bog nas poziva, a kad Bog poziva, on daje i određeni zadatak. S pozivom dolaze razne kušnje i problemi koje trebamo riješiti. Upravo u trenutcima kušnje mi upoznajemo Boga. Poziv nije uvijek ugodan i najveći današnji čovjekov problem je što svoj poziv nije ispravno prihvatio. Stvoreni smo na sliku Božju, a naš Bog je Bog odnosa u ljubavi (Presveto Trojstvo). Bog je Otac svih ljudi, onih koji nam se sviđaju i onih koji nam se ne sviđaju. Ako uspijemo prihvatiti drugoga kao dijete Božje, onda gradimo zajednicu, čulo se u predavanju. Nadalje, predavačica ističe da u trenutku, kada počinjemo isto (slično) vidjeti neke stvari u zajednici, tada zajednica ide naprijed. Uvijek postoji opasnost da nije bitna zajednica, nego sam bitan ja i moje ostvarenje u zajednici. Kršćanin nije individualac koji živi sam za sebe, koji u svojoj strogoj privatnosti vjeruje u Boga i nastoji da se to u njegovu javnom životu ne vidi. Zajednica bi trebala biti na putu stalnog preoblikovanja, ona bi trebala biti mjesto susreta različitosti, koji vodi prema Bogu. Bog poziva svaku osobu i zajednica je mjesto oblikovanja sebe u drugome i s drugim. Svaku zajednicu čine svete i grešne osobe. Svi smo pozvani na svetost, a to se ne postaje sam, zaključila je predavačica.
Nakon kratke stanke uslijedilo je drugo predavanje s temom „Isus Krist uzor ponizne ljubavi“. U drugom predavanju predavačica je posebno naglasila Isusov primjer služenja. Isus je primjer kakav treba biti naš odnos prema Bogu, ljudima, vlastitom pozivu, povjerenoj zadaći i patnji. Smisao Isusovog dolaska je vršiti volju Božju. Isusova zadaća je bila da nama otvori put, za Isusa je volja Božja jedini smisao života i djelovanja. Isusova pedagogija je govor o vjerodostojnom djelovanju usmjerenom na integrirani rast svake osobe i razvoj vrednota. Isus se obraća svima ljudima (siromašnim, bogatim, grešnim, uspješnim, marginaliziranim, zdravim i bolesnima). Isus ljudima pomaže da izgrade sebe, svjedočeći svoje vrednote. On prije svega vidi čovjeka i njegove potrebe. Nastoji stvoriti odnose uzajamnog povjerenja i zajedništva. Isus vjeruje da se čovjek uvijek može promijeniti na dobro. On je dragovoljno pristao biti prezren, osramoćen i odbačen. Patnju trebamo prihvatiti i nositi, prihvatiti ju u svjetlu Kristova uskrsnuća. Na kraju, predavačica je ponovo naglasila važnost zajednice. Isus nam pomaže, na koji način ljude prihvaćati u zajednicama. Zajednica treba biti mjesto, gdje će svi živjeti sa svojim slabostima. Zajedništvo možemo graditi jedino iz svog odnosa s Bogom, svi su ljudi Božja djeca i naše djelovanje u zajednici može pomoći da se svi ljudi vrate pravom putu.
Nakon predavanja uslijedile su radionice koje se su tematski bile vezane uz predavanja. Radionice su pripremile i vodile prof.dr.sc. Snježana Mališa i Ana Haramina, školski psiholog. Sudionici su se nakon radionica ponovo okupili na završnu raspravu. Ivanka Vukojević
