ĐAKOVO (TU) – „S Majkom milosrđa kroz Godinu milosrđa“ bila je tema duhovnih vježbi za žene, koje su od 8. do 10. siječnja 2016. održane u organizaciji Doma duhovne pomoći u Đakovu, u kući „Betanija“. Dani mira, tišine, molitve i razmatranja bili su za žene izvor nove snage za životne zadaće. Tema je izabrana u skladu s Jubilejskom godinom milosrđa, a posebni naglasak stavljen je na pripremu za sakramenat pomirenja pod vidom milosrđa, kako to preporuča i papa Franjo.
Duhovne vježbe privukle su dvadesetak žena iz Đakova, Piškorevcaca, Širokog Polja, Našica, Vinkovaca, Ivankova, Otoka, Osijeka i Zagreba. Voditeljica je bila s. Rastislava Ralbovsky uz suradnju s. M. Jacinte Mandura i s. Marije Klare Klarić.
Duhovne vježbe imaju svoje posebno obilježje: povlačenje iz svoje sredine u mjesto mira i tišine, kako bi se prednost dala jačanju duhovne snage. Tri dana daleko od svoje kuće, od buke i svagdanjeg ritma, predstavlja za žene veliki dar i zato su sretne što mogu doći i uživati u ovakvom ozračju.
Duhovna hrana bila su razmatranja na temu milosrđa, molitva Božanskog časoslova, Lectio divina (razmatranje Božje Riječi), klanjanja, a napose misa i ispovijed. Izložen Presveti sakramenat kroz cijeli dan i sve do ponoći omogućavao je sudionicama ulazak u ozračje povezanosti s Bogom. Posebno su bila snažna večernja klanjanja, koja je animirala s. M. Jacinta. Euharistijsko slavlje uz nagovore vodio je vlč. Vinko Zec, a u nedjelju su sudionice sudjelovale na molitvi pjevanog Časoslova sa sestrama u samostanskoj crkvi kao i na euharistiskom slavlju. Posebni doživljaj bila je obnova krštenja, što je ovaj puta bilo liturgijski vezano uz blagdan Isusova krštenja. Tom prigodom svaka sudionica izabrala je sebi „kumu“ s kojom će i nakon duhovnih vježbi ostati povezana u međusobnom prijateljstvu i podršci.
Uz duhovnu hranu isti je naglasak stavljen i na tjelesnu hranu i to s razlogom. Naime, žene ulažu puno svoga vremena, ljubavi i snage u kuhanje, posluživanje i pranje posuđa, stoga im se ovdje omogućilo da budu u povlaštenom položaju, oslobođene obveza i dolično poslužene, kako to zaslužuju. Za to se pobrinula s. Marija Klara sa suradnicama, Kajom Žalac i Dijanom Jozić. To je bilo priznanje ženama za njihovo neumorno služenje u obiteljima, a one su to doživjele kao poseban dar.
U osvrtu na duhovne vježbe osjetila se blagodat zajedništva u vjeri. Sudionice su doživljele blagodat mira i tišine, nasuprot užurbanosti i mnoštvu zadaća koje moraju ispuniti. One koje su došle pogođene teškim kušnjama (smrt sinova), našle su ovdje Božju utjehu i podršku zajednice. s. Rastislava Ralbovsky
