ĐAKOVO (TU) – Na spomendan sv. Agneze, djevice i mučenice, 21. siječnja 2023. godine, nakon duhovnih vježbi koje je predvodio fra Ivan Ivanković, OFM, u kapeli Doma sv. Josipa, u samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, tijekom sv. Mise u 7 sati, 70 godina zavjeta obilježila je s. Arnolda Harmicar, a 60 godina zavjeta s. Danislava Hans, s. Irmina Jukić, s. Silvina Kupčerić, s. Amelija Žuman, s. Petrinka Tuković, s. Felicija Tušek i s. Antonita Mahnet. Jubilarne zavjete sestara primila je s. Valerija Široki, provincijalna poglavarica, a u slavlju su sudjelovale i sestre iz provincijalnoga vodstva.
U prigodnoj je propovijedi fra Ivan, u svjetlu liturgijskih čitanja progovorio nadahnutim riječima: „Zadnja rečenica današnjega evanđelja kaže: Izvan sebe je. O Isusu šire se razni glasovi po Galileji. Narod oduševljen, a farizeji misle da je izvan sebe, da nije baš sav svoj. Neki govore da ima đavla. I njegova je rodbina uznemirena. A s njima dolazi i Marija. Ona čvrsto vjeruje u Isusa, ali našla se među nevjernicima. Njezina tiha prisutnost, njezina vjera, djelovat će na njih. Marijina prisutnost oduvijek u Crkvi stvara čudesa milosti. U Crkvi i u društvu oduvijek postoje heroji i mučenici. Oni koji su, za svijet, izvan sebe. To su oni koji smatraju važnijim dati život u borbi protiv nepravde, negoli trpjeti nepravdu. To su oni koji su radije dopustili da ih se ubije, nego da oni ubijaju. Oni koji su stali na prvu crtu obrane kako ne bi tisuće drugih bilo poubijano i izranjeno. Svaki narod smatra ih junacima, svetcima i mučenicima. Crkva pomno bilježi svoje mučenike i stavlja ih za uzor vjernicima. Jednu od takvih mučenica danas slavimo, sv. Agnezu. Mučenici i heroji uvijek nama, ljudima, nekako ostaju tajna. Proglašavamo ih svetima i blaženima, ali opet kao da nešto ostaje što nam daje naslutiti da smo sretniji od njih. Oni su otišli s ove zemlje, a mi smo ostali uživati rezultate njihova mučeništva.“
Predvoditelj misnoga slavlja zatim je istaknuo svijetli primjer sv. Agneze: „Kažu da je sv. Agneza, mučenica iz 3. st., koju danas slavimo, hrabro išla u smrt. Nudili su joj da se odrekne kršćanske vjere i da se uda za bogatoga patricija. Nije htjela udati se, nego je iz ljubavi prema Kristu željela ostati djevica cijeli život. Mogli bismo nabrojiti tisuće žena i muškaraca kojima nije bilo teško dati život za Krista. Kod svete Agneze i kod svih svetaca vidimo da se svetac ne rađa, nego postaje, iz dana u dan. I sve veliko započinje najprije malim, sitnim, naoko neprimjetnim gestama. Svatko od nas pozvan je biti svetac, pozvan je govoriti smireno, umjesto srdito, više hvaliti, praštati, a manje suditi. Ako drugima otvorimo vrata svojega srca, a ne zatvorimo ih, tada jesmo na tom putu svetosti. I zato kršćanski stav jest usuditi se donijeti toplinu u svakodnevne odnose s drugima. Ljubiti i tako biti bogatstvo za sebe i za druge.“
Fra Ivan obratio se zatim slavljenicama: „Drage sestre, upravo to jest redovništvo: ljubiti. To su zavjeti čije obljetnice danas slavimo kod nekih od vas. Vi ste se, kao što su i za Isusa rekli, odlučile biti izvan sebe, odlučile ste biti za Boga, za druge. Hrabro i dalje ostanite na tom putu! Redovnici, poput Marije, svojim životom djeluju na druge. Vjera jednoga redovnika, vjera jedne redovnice, život u vjeri, pokazuje okolini, pokazuje ljudima, koji su se udaljili od Boga, gdje je pravi izvor, tko je izvor života. Vjerujem da ste svoj život tako živjele. Vjerne Bogu, po onom što se nekoć obećale, i dalje pokazujte ovom svijetu da nema drugoga imena pod kapom nebeskom, u kojem nam se spasiti, osim imena Isusa Krista.“
Nakon misnoga slavlja fra Ivan i sestre čestitali su slavljenicama, a glazbenu čestitku uputile su sestre novakinje. s. Nada Martinković
