ĐAKOVO/SISAK (TU) – Milosrdne sestre sv. Križa u samostanu u Đakovu i same su osjetile potres. Svakodnevno prate vijesti i suosjećaju sa stradalim ljudima, a i same su se molitvom, žrtvom i uplatom novčanih sredstava uključile i pomažu. I sestre koje su na župama Đakovačko-osječke nadbiskupije također su se uključile u prikupljanje novčanih i materijalnih sredstava.
Na inicijativu Unije VRP-a i predsjednika Hrvatske redovničke konferencije fra Slavka Sliškovića, OP te na poziv s. Smilje Čirko, KBLJ, koordinatorice Distributivnoga centra Caritasa Sisačke biskupije, da redovnice pomognu u razvrstavanju robe, koja neprestance stiže za stanovnike ugrožene potresom u Sisku, Petrinji i okolnim selima, odazvale su se 63 redovnice različitih družbi, među kojima su bile i Milosrdne sestre sv. Križa. Sedam ih je došlo iz Đakova, a 8 iz Zagreba, s Vrhovca.
S obzirom na to da Caritas radi danonoćno i prima robu iz najrazličitijih strana, pomoć, koju su redovnice pružile, ostvarena je u nedjelju 17. siječnja. Na samom početku akcije sestre su posjetili i pozdravili, uz domaćeg biskupa mons. Vladu Košića, vrhbosanski nadbiskup i kardinal Vinko Puljić s vrhbosanskim nabiskupom koadjutorom, mons. Tomom Vukšićem. Zajedno su se sa sestrama pomolili na početku rada, a one su se potom prihvatile posla, razvrstavajući robu po uzrastu i slažući ju u kutije. Pred kraj akcije bila je pripravljena večera za sve sudionike. Biskup Košić zadržao se sa sestrama koje su s njime razgovarale o brigama, potrebama i trajnim strahovima stanovnika zbog potresa koji ne prestaje. Uvečer su se sestre vratile svojim zajednicama, zadovoljne zbog sudjelovanja. s. Finka Tomas
Kolači za stradale u potresu
Dan ranije 16. siječnja, u ranim jutarnjim satima, krenule su tri Milosrdne sestre sv. Križa iz Đakova prema Banovini. Želja im je bila susresti ljude koji prolaze u strahu teške dane zbog potresa. Uz lijepu riječ ohrabrenja i molitve darivale su ih domaćim slavonskim kolačima koje su priredile drage mame i bake s kojima sestre surađuju. Uz to su im darovale krunice i još devocionalija koje su starije i bolesne sestre poslale uz pozdrave i molitve. U kratkim susretima sa stanovnicima mogle su puno puta čuti riječi zahvaljivanja, posebno na ponovnom daru života, unatoč teškoj katastrofi koja ih je zadesila. Među stradalnicima nisu čule riječi očaja ili pritužbe na nekoga. U kasnim večernjim satima, sestre su se vratile kući obogaćene tim susretom. s. Marija Klara Klarić
