ODVORCI (TU) – Više od dvije stotine vjernika odvoračkog kraja i hodočasnika iz okolnih mjesta Sibinjske općine, Slavonskobrodske okolice te Požeške doline, okupili su se u subotu 14. ožujka 2026. na prvom planinarskom Križnom putu odvoračkim selima, koji je započeo molitvom kod prve postaje ispred vanjskog oltara u Župi sv. Filipa i Jakova u Grgurevićima. Ovaj molitveni hod, u duhu gesla „Ovo je Sin moj ljubljen! U Njemu mi sva milina! Slušajte Ga!“ okupio je vjernike različitih generacija koji su pješačeći kroz prirodu i okolna sela odvoračkog kraja molitvom Gospine krunice, korizmenim napjevima, prigodnim razmatranjima u zajedništvu proživljavali otajstva Kristove muke. 
Hodočasnici su naizmjenično nosili križ, a hod od postaje do postaje pretvorio je planinarske staze u put duhovne obnove te je svaki korak bila prilika za osobnu i dublju povezanost s Gospodinom. Uz brojne hodočasnike na molitvenom hodu su uz domaćeg župnika vlč. Silvia Šćepanovića- inicijatora križnoga puta koračali i vlč. dr. Ante Japundžić, domaći sin odvoračke župe, bogoslovi Fabijan Križanović i Matej Priljević.
Po završetku hoda sudionici su se okupili na zajedničkom misnom slavlju koje je u odvoračkoj župnoj crkvi predvodio preč. dr. Marko Martić – župnik Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Sibinju, a neposredno prije početka euharistijskog slavlja preč. Martić izmolio je zadnju postaju Križnoga puta te blagoslovio hodočasnike Presvetim Oltarskim Sakramentom. U misnoj propovijedi preč. Martić se osvrnuo na postaje u kojima Isus tri puta pada pod križem, ali i iznova ustaje. Ustvrdio je kako ti padovi nisu samo događaji s križnoga puta, nego su duboka slika ljudskoga života jer i naš život ima svoje padove – Isus pada, ali svaki put ponovno ustaje i nastavlja put i time nam pokazuje kako živjeti! 
Nastavljajući u istome duhu, naglasio je da u ljudskom životu postoje tri velika razdoblja u kojima se čovjek često susreće s padovima – djetinjstvo i mladost, obiteljski život i na koncu vrijeme starosti, samoće i često bolesti. U djetinjstvu i mladosti učimo ustati nakon pogrešaka, u obiteljskom životu učimo ustati nakon napora i tereta svakodnevnice, a u starosti i bolesti učimo ustati u nadi, čak i kada nam se čini da više nemamo snage. Zaključujući promišljanje, preč. Marko je poručio: „ Križni put nas uči da život nije put bez padova. Život je put na kojem čovjek pada i ponovno ustaje, a razlog zbog kojeg možemo ustati uvijek je isti: Krist je ustao prvi, On je ustao pod križem, a na kraju je ustao iz groba i zato kršćanin nikada ne živi bez nade jer zna da iza svakog križa i pada Bog priprema novo ustajanje“! U pripremi i organizaciji križnoga puta uključio se veliki broj vjernika i udruga s područja Odvoračkog kraja, a značajnu podršku pružili su Općina Sibinj te mjesna Osnovna škola Sibinjskih žrtava čime je još jednom pokazano zajedništvo župne, ali i lokalne društvene zajednice. Planinarski odvorački križni put nije bio samo fizički hod, nego prije svega duhovni hod koji je sudionike potaknuo na promišljanje o vlastitom životu, žrtvi, ali i solidarnosti s drugima. Ovakvi susreti pokazuju koliko su vjera i tradicija duboko ukorijenjeni u životu ljudi odvoračkog kraja te potvrđuju kada se ljudi okupe u molitvi i zajedništvu nastaje prostor nade, međusobne podrške i istinskog zajedništva. Anita Terzić
