DJELATNICI, VOLONTERI, DONATORI SNAGA SU CARITASA 3
Caritasova Pučka kuhinja u Slavonskom Brodu otvorila je svoja vrata i pokazala nam kako djeluje u okolnostima ublaženih mjera te kako je djelovala tijekom sprječavanja širenja zaraze koronavirusom. Kao i u Osijeku te Vukovaru i Vinkovcima – djelatnici su srce slavonskobrodske Pučke kuhinje – snaga Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije!
Solidarnost, okretnost i brzina obilježja su rada djelatnika Caritasove pučke kuhinje u Slavonskom Brodu koji su, uz navedeno, gradili i molitveno zajedništvo tijekom razdoblja sprječavanja širenja zaraze koronavirusom. Uz revan rad, zajednička molitva Gospi od Zdravlja i sv. Roku posebnost je ove Pučke kuhinje, a za nju je zaslužna kuharica Mara Matić. Ona je kao najstarija, potaknula na molitvu 
ostale članove svoga radnog kolektiva, a oni su: voditeljica na zamjeni Svjetlana Živković (zamjenjuje Mariju Čikulin), vozač-dostavljač i pomoćni radnik Ante Marić te kuharica na zamjeni Vlatka Tukara (zamjenjuje Anu Vukasović).
Djelatnike je 5. lipnja posjetio ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, doc. dr. Drago Tukara te koordinator Caritasovih pučkih kuhinja Mišo Lukačević, kako bi čuli njihova iskustva tijekom rada u situaciji obilježenoj COVID-19.
Obveza i potražnja za dostavom
Djelovanje Caritasove Pučke kuhinje u Slavonskom Brodu – koja jedina od postojećih u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji ima ugovor o suradnji s Ministarstvom za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku na njihovu projektu „Pomoć u kući“, zatim ugovor s Gradom Slavonskim Brodom, a provodi i Projekt „50%“ – nije se tijekom krize uzrokovane koronavirusom u mnogome razlikovalo od djelovanja u redovitim okolnostima. Na temelju navedenih projekata slavonskobrodska Pučka kuhinja obvezna je dostavljati hranu korisnicima kojima navedene institucije daju takvu preporuku. Ne dobiju je svi. Trenutno se u kuhinji pripravlja preko sto obroka, od čega se skoro pola dostavlja. Potražnja za dostavom sve je veća, no kapaciteti su skoro iscrpljeni, ističe Ante, vozač-dostavljač koji tijekom cijele godine korisnicima dostavlja obroke.
Je li se zarazio tko od naših?
Unatoč strahu da se zaraza ne bi prenijela na obitelj i bližnje, Ante kaže kako je djelovanje u razdoblju krize bilo čak lakše nego inače. Dostava je bila brža jer su ceste bile prazne, a organizacija rada dobra. U dostavi obroka pridružila mu se Svjetlana i volonteri. Posebno ističe kako su korisnici brinuli jedni za druge: „Obavezno bi me jednom tjedno pričekali pred vratima i pitali: Je li se zarazio tko od naših?“ Sve je bilo dobro dok zaraze nije bilo u Slavonskom Brodu, ali kada su se zarazili djelatnici pojedinih poduzeća osjetio se i vidio strah, priznaju svi u kuhinji. Vlatka živi u Gundincima, pa joj je prvi dnevni izazov bilo putovanje, no: „Uvijek sam se snašla za prijevoz“, govori uz osmjeh, tako da nijedan dan nije izostala s posla.
Odgovornost raspodjele posla, primanja donacija, komunikacije s volonterima i dostave obroka bila je na voditeljici Svjetlani. Uz svoje djelatnike, ona je posebno pohvalila volontere – njihovu spremnost, poslušnost i brzinu, a zatim i donatore koji su iskazali nemjerljivu velikodušnost. Istaknuta je i suradnja među Caritasovim pučkim kuhinjama, pa su tako zalihe maski iz slavonskobrodske kuhinje podijeljene djelatnicima ostalih kuhinja, dezinficijensa je na zalihi imala kuhinja u Vinkovcima… Uz dobru suradnju – nigdje nije nedostajalo potrebnih zaštitnih sredstava.
Kada ćemo moći jesti u kuhinji?
Način kuhanja bio je prilagođen okolnostima – pojašnjava kuharica Mara. Tijekom cijelog razdoblja bilo je puno donacija i svi su korisnici bili zadovoljni i zahvalni, a svaki, pa i posljednji obrok bio je isporučen topao. „Svi su nas blagoslivljali, rekli da mole za nas, pa smo opskrbljeni s molitvom“, govori Svjetlana i nastavlja: „Najčešće je pitanje Kada ćemo moći jesti u kuhinji?.“ Oni koji po ugovoru institucija ne dobiju 
dostavu, već samo topli obrok, kao i korisnici koje preporuče slavonskobrodske župe, prije krize rado su svoj topli obrok blagovali u prostorima kuhinje. Sada to još uvijek nije moguće, pa se osjeti nestrpljenje. „Uz hranu, korisnicima je važno druženje, zajedništvo koje im ispuni dan. Svakoga su dana zajedno jeli, pričali o svakodnevnim temama, družili se… Sada, u ublaženim okolnostima, po svoj obrok dolaze i nose ga kući. No, barem se susretnu na putu do kuhinje, pa i to nešto znači“, tješi ih voditeljica i poziva na razumijevanje i strpljenje. U tome joj se pridružio i ravnatelj Tukara. Djelatnicima je izrazio zahvalu za sve učinjeno; potaknuo ih na daljnji zauzet rad, ali i na nastavak odgovornog ponašanja i brige za zdravlje i sigurnost korisnika, ali i svoje zdravlje i sigurnost. Martina Kuveždanin
