ALJMAŠ (TU) – FOTOGALERIJA – U nedjelju, 8. listopada, kada se po mađarskom kalendaru proslavlja Blažena Djevica Marija – Kraljica Mađara (Magna Domina Hungarorum), petstotinjak vjernika mađarske nacionalnosti te onih s mađarskim korijenima s područja Slavonije, Baranje i Srijema hodočastilo je u Svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu. Hodočasnički program započeo je u crkvi s pozdravom Gospi, a potom su se vjernici sa svećenicima uputili na aljmašku Kalvariju te molili pobožnost križnoga puta koju je predvodio mr. Vladimir Sedlak, protojerej-stavrofor, grkokatolički župnik u Petrovcima.
Središnja točka Nadbiskupijskog hodočašća vjernika Mađara bilo je euharistijsko slavlje, koje je u zajedništvu s nadbiskupom đakovačko-osječkim Đurom Hranićem, predslavio pečuški biskup László Felföldi, a u koncelebraciji su bili: mons. Ladislav Ronta, žunik u Harkanju; Ferenc Pavleković, župnik u Pečuhu; Gabrijel Barić, župnik u Görcsönyu; Robert Kirhofer, župnik u Baranjskom Petrovom Selu; Đula 
Andraši, župnik u Zmajevcu, Batini i Kneževim Vinogradima; Mato Špoljar, župnik u Starim Jankovcima; Krešimir Aračić, župnik u Berku i Čakovcima; Robert Almaši, župnik u Harkanovcima; mr. V. Sedlak; Zoltan Dukái, OFM iz franjevačkog samostana u Osijeku; Nikola Klemen, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata te domaći župnik Tomislav Ćurić i preč. Ante Markić, župnik u miru, a posluživao je đakon Sebastijan Mihovics iz Pečuha.
Hodočasnicima su se pridružili i vjernici iz Harkanja i Pečuha. Misnom slavlju nazočili su i János Magdó, generalni konzul Republike Mađarske u Hrvatskoj te Robert Jankovics, saborski zastupnik mađarske nacionalne manjine u Hrvatskoj.
Osnažiti i podržati nacionalni, jezični, vjerski i kulturni identitet
U svom pozdravnom govoru nadbiskup Đuro izrazio je radost što se po prvi puta nakon domovinskog rata vjernici Mađari okupljaju na ovom jedinstvenom hodočašću. „Ovakva okupljanja nekada su bila redovita, no vihor rata i višegodišnje progonstvo i Gospe iz Aljmaša, i vas vjernika iz vaših domova, prekinuli su tu lijepu tradiciju koju želimo obnoviti“, naglasio je i pozdravio predvoditelja misnoga slavlja, mons. Felföldija te rekao: „Na našem prvom zajedničkom susretu razgovarali smo o dodatnom snaženju i unaprjeđenju suradnje između naših dviju biskupija i među ostalim smo odmah dogovorili da ćemo obnoviti godišnje hodočašće vjernika Mađara s područja naše nadbiskupije Gospi od Utočišta ovamo u Aljmaš, da će ono biti druge nedjelje u listopadu te da ćete se truditi doći i biti dionik toga hodočašća te predsjedati euharistijskim slavljem. Pandemija koronavirusa je to odgodila sve do sada. Hvala vam za vaš dolazak i podršku vjernicima Mađarima koji žive na području naše Nadbiskupije.“
Đakovačko-osječki nadbiskup podsjetio je zatim kako je povijest mijenjala granice ovih biskupija, pa su danas u sastavu Đakovačko-osječke nadbiskupije tri dekanata koja su do konca Prvog svjetskog rata i Trianona pripadala Pečuškoj biskupiji. U povijesti je i više drugih župa, sve do rijeke Save, pripadalo Biskupiji Pečuh. No, dio vjernika Mađara zadržao se u tim župama sve do danas. A na području Biskupije Pečuh ima u više župa vjernika Hrvata, koji se također okupljaju na hodočašćima i na raznim drugim vjerničkim slavljima i na hrvatskom jeziku. „I jedne i druge želimo osnažiti i podržati nastojanja oko očuvanja nacionalnog, jezičnog, vjerskog i kulturnog identiteta. Vaš dolazak velika je podrška tim nastojanjima vjernika Mađara na području naše Nadbiskupije“, naglasio je nadbiskup Đuro i pozdravio prisutne svećenike, među kojima posebno župnika u Harkanju, mons. Rontu i vlč. Pavlekovića, župnika u Pečuhu te sve hodočasnike koji su pristigli iz Harkanja i Pečuha iz Pečuške biskupije. Pozdrav je uputio i svećenicima Đakovačko-osječke nadbiskupije koji su animirali svoje župljane – vjernike Mađare i došli s njima na ovo hodočašće te hodočasnike mađarskog jezika i podrijetla koji su autobusima i osobnim automobilima došli iz preko 20 župa Đakovačko-osječke nadbiskupije i brojnih filijalnih mjesta.
Na poseban način nadbiskup je zahvalio svećenicima mađarskog materinjeg jezika koji su za hodočasnike priredili prigodan program te je pozdravio konzula J. Magdó, a zatim i zastupnika u Hrvatskom saboru R. Jankovicsa te mu zahvalio za pokrivanje troškova autobusa koji su hodočasnike iz župa s područja Đakovačko-osječke nadbiskupije dovezli u Aljmaš te troškova osvježenja i okrepe za sve prisutne.
Jako je važno susresti se, vidjeti se, osjetiti zajedništvo vjere i ojačati u njoj
„Na ovom hodočašću želimo se spustiti do nogu Blažene Djevice Marije, upisujemo njezinu školu; želimo otkriti što nam želi reći – koje je ozračje ovoga blagdana Kraljice Mađara“, rekao je biskup Felföldi započinjući svoju homiliju, te je nastavio: „U Hartvikovoj legendi opisano je da je Sv. Stjepan Ugarski, upirući ruke i pogled u zvijezde, cijelu domovinu preporučio Gospi ovom molitvom: Nebeska Kraljice, Obnoviteljice ovoga svijeta, u svojim posljednjim molitvama stavljam u tvoju zaštitu Crkvu sa svećenicima, Domovinu s narodom. Dušu svoju preporučam u tvoje ruke. Ova duboka misao danas je ponovno istinita. Pokrenula se jedna domovina, jedan teritorij, obitelji, zajednice. Koja će im biti sudbina, što će biti s njima, što će biti od njihova života? Vjerujem da je isti strah u srcu državnih poglavara, svećenika i roditelja. Što nas očekuje? Koja će biti sudbina naših obitelji i zajednica? I mi možemo najljepše i najbolje učiniti, kada kažemo: Marijo, tebi povjeravamo, pomozi!“
Pečuški biskup zatim je pojasnio da povjeriti Mariji svoj život i svoju sudbinu znači čuti i poslušati njezinu riječ te je istaknuo Marijinu vjeru, podsjećajući na Elizabetine riječi: Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina! „Vjera je ta koja utemeljuje naš život, daje nam sigurnost i pokreće nas na putu koji je Božji. Marijinu vjeru nam je potrebno usvojiti. Vjera je izvor radosti. Ta vjera ne znači leksikografsko znanje, nije to znanje Katekizma. Ta vjera je odnos, odnos s Bogom. Vjerujem da ste zato i došli na hodočašće – da učvrstimo vjeru…“, poručio je mons. Felföldi i opisao Marijinu vjeru kao predanu i zrelu, vjeru koja donosi rizik i iznenađenje, a u sazrijevanju njezine vjere pomogla joj je vjera njezinih roditelja – Joakima i Ane.
Opisujući susret Marije i Elizabete kao jako važan, mons. László je rekao: „Marija je otišla Elizabeti. Susrele su se jer su obje živjele istu mistiku i čudo vjere: bile su nositeljice čuda – Božjeg darivanja života. Zato se i mi, koji dijelimo isto iskustvo trebamo ovdje susretati. Vi ovdje u dijaspori promišljate koliko je u mom životu prisutna moja vjeri, moj narod i zajednica, jezik… O tome moramo znati razgovarati. Zato je jako važno susresti se, vidjeti se, osjetiti zajedništvo vjere i ojačati u njoj.
Bogatstvo radosti u obiteljskom svetištu i kod euharistijskog stola
„Marijina radost bila je što se cijelim srcem i dušom dala Bogu. Život svake zajednice, svake obitelji počiva na toj tajni: koliko smo smjeli, znali, predati sebe Bogu. To je poslanje koje trebamo živjeti. Kada učimo od Marije onda tu djelatnu ljubav možemo naučiti. Marija je jako malo govorila, ali ima jednu važnu rečenicu: Što god vam rekne, učinite. Isus to i sada govori i poručuje… Ako stavimo pred Isusa naš život onda sve može zadobiti osvježavajući okus jer on vodu našega života može pretvoriti u najbolje vino, da u njemu ponovno bude bogatstvo radosti“, poručio je pečuški biskup te je na dolasku posebno zahvalio vjernicima koji ne govore mađarski, ali su ipak prisutni na misnom slavlju i rekao: „Krenuli ste putem kao i Marija: ne razumijete sve, ali znate da će srce sve shvatiti. Trebamo vjerovati u ono čudo što ga samo naše srce i duša razumiju jer je to najvažnije. To je ona zadaća koju možemo naučiti od Marije jer je ona tijekom 30 godina tiho i povučeno promatrala Isusa. I kao što ni vi ne razumijete moje mađarske riječi, ni Marija nije razumjela, ali je u srcu razabirala što se točno događa. Želim da to bogatstvo, da tu radost nosite sa sobom. Na dva mjesta treba to doživjeti: u obiteljskom svetištu i kod euharistijskog stola. To dvoje je nerazdvojivo. Ako se osiromaši i oslabi obiteljski stol, oslabit će i euharistijski stol. Ako želimo osnažiti naše crkveno, kršćansko, kristovsko zajedništvo, onda je najprije potrebno biti zajedno kod obiteljskog stola sa starima, djecom i mladima“, poručio je mons. Felföldi i potaknuo na molitvu krunice, rekavši: „Ta je molitva kao i naši životi: ima u njoj sivila i padova. Krunica posvećuje sivilo našega života i liječi boli. Zato je jako važno da ju zavolimo i bit ćemo obdareni u Bogu ukorijenjenim životom.“
Na kraju euharistijskog slavlja riječi zahvale uputio je i domaći župnik i upravitelj Svetišta, vlč. dr. Ćurić. Liturgijsko pjevanje animirali su pjevači iz baranjskih župa uz orguljsku pratnju vjeroučiteljice Klare Sipos-Tűr. Poslije mise uslijedio je kratki kulturni program u izvedbi plesne skupine Mađarskog kulturnog društva iz Dalj-Planine, s recitacijom Livije Keteš-Huđik i uz instrumental na citri u izvedbi Zoltana Éllőa (Čakovci).
R. Almaši/M. Kuveždanin/foto: Zvonimir Žulj, Svetište Gospe od Utočišta
