OSIJEK (TU) – Vjernici u zvanju odgojitelja i radu u prosvjeti u Osijeku nemaju angažiranu katoličku/kršćansku društvenu asocijaciju u okviru zajednice ili udruge, iako postoji par katoličkih udruga čije se članstvo okupljeno oko struke (npr. liječnici, med. sestre i tehničari) ili socijalnog angažmana duhovno i strukovno osnažuje Božjom riječju, duhovnim obnovama, tematskim predavanjima i zajedničkim kršćanskim inicijativama. U nakani da se ova stvarnost promijeni u župi Uzvišenja sv. Križa u Osijeku potaknuta je inicijativa prvoga okupljanja prosvjetnih djelatnika u Osijeku održana 2. ožujka 2026. u Retfali.
Večernji susret otvorila je učiteljica i retfalačka župna katehistica Janja Lučić, članica Zajednice Mir, naglasivši važnost produbljivanja kršćanske duhovnosti, duhovno osnaživanje, razmjenu iskustava i jačanje zajedništva prosvjetnih djelatnika (odgojitelja, učitelja, profesora osnovnih i srednjih škola te fakulteta, ravnatelja, vjeroučitelja, stručnih suradnika) te je u tom smislu održana prva kateheza uz vodstvo teologa, publicista i retfalačkog župljana Krešimira Šimića.
Retfalački domaćin župnik Ivan Jurić pozdravio je nazočne, kazavši kako je rad s ljudima – djecom i mladeži danas jako težak i zahtijeva osobnu duhovnu Božju snagu, a prosvjetni djelatnici, osobito vjeroučitelji u sebi moraju imati živu duhovnost, inače postaju zanatlije. Govoreći kako je svojevremeno iskusio vjeroučiteljski rad u školi, razložio je da se vjera prenosi djeci iz obiteljskoga odgoja u “kućnoj Crkvi” te kako kasnije snažna duhovnost učitelja može “rastopiti srce”, formirati učenika. Podsjetio je na veliki seminar prof. Tomislava Ivančića za sve nastavnike i profesore održan u Osijeku krajem 90. godina u ŠD “Zrinjevac” kada je posijano sjeme duhovnosti i počelo se drukčije gledati na vjeru – ona nije ideologija i politika, nego duhovna škola i kulturni identitet pa u tom smislu začeto je uvođenje vjeronauka u školu, Božje riječi i molitve u javnom prostoru jer “ne živi čovjek samo o kruhu, već o svakoj riječi iz Božjih usta”.
“Što prosvjetni djelatnik kao kršćanin može novo donijeti?”, upitao je prof. dr. sc. Krešimir Šimić, otvarajući katehezu o vjeri u kojoj je nužno izgovaranje riječi iz srca tako da riječ poziva, izaziva, a ne naređuje “ovo smiješ, a ovo ne”. “Riječi koje diraju srce su Božje riječi. Prosvjetni djelatnik mora biti mistagog. Tada nastaje vjera i bitno je otkriti ju, vidjevši tko sam, a ne da mi to netko kaže”, rečeno je. Šimić je nizom biblijskih primjera ukazao na važnost izgovaranja riječi u Riječi pa i “običnih” riječi artikuliranih iz čistog srca koje „diraju srca i frcaju ljepotom“, zatim na važnost ostvarenja susreta sa Isusom u Božjoj riječi i nasušnoj potrebi obraćenja, a sve što trebamo činiti izvire u vjeri – povjerenju, pouzdanju u Isusa.
Nakon kateheze sudjelovatelji su razgovarali o poslušanomu, prijevodima Biblije. Idući susret planiran je 7. travnja. Zajedništvo je zaključeno zahvalom učiteljici Ruži Capić za suorganizaciju i župi za podršku te je župnik Jurić predmolio molitvu za pok. kapucina fra Krešimira Borkovića koji je u Osijeku ostavio vidljive plodove kazeheza, propovijedi i franjevačke duhovnosti. Tekst i fotografije: N. Špoljarić
