Prva večernja uoči proslave Bezgrešnog začeća BDM u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu

ĐAKOVO (TU) – Uoči svetkovine Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, titulara kapele Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu i svojevrsnog Dana samog Sjemeništa, u utorak, 7. prosinca 2021. godine, održana je svečana služba Prve Večernje, koju je predvodio mons. Fabijan Svalina, novozaređeni biskup koadjutor srijemski. Uz njega su suslavili mons. Đuro Hranić, nadbiskup metropolit đakovačko-osječki, mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup, poglavari Bogoslovnog sjemeništa: preč. Stjepan Radić, rektor, mons. Karlo Višaticki, duhovnik, preč. Mato Gašparović, ekonom te vlč. Krešimir Čutura, vicerektor. Nazočili su i drugi svećenici, poput dekana KBF-a u Đakovu Vladimira Dugalića i drugih svećenika koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama te milosrdne sestre svetog Križa koje djeluju u Sjemeništu. Slavlje je uzveličao bogoslovski zbor na čelu s mo. Ivanom Andrićem.

Nakon kratkog čitanja, Vladimir Sabo, duktor sjemenišne zajednice, prema tradiciji, izložio je referat pri čemu je svoje razmatranje započeo o stvarnosti reklamiranja koje je iznimno zamamno i zavodljivo, ali nas gura u fiktivni svijet lijepog i savršenog, što redovito biva površno, banalno i zapravo lažno. Zapitao je: „No što je onda istinski ljudski život? I kako živjeti dobar život, osmišljeno i radosno? I koje su to istinske vrijednosti?“, ukazujući da je primjer jednog takvog života upravo Blažena Djevica Marija, koja je „istinski živjela zemaljski život, osmišljeno, svrhovito, prema Božjoj zamisli“.

Razmišljanje o Blaženoj Djevici Mariji duktor je u daljem tijeku izlaganja povezao s konkretnim životom nas suvremenika. Vjeru nikada nije bilo lako živjeti. U tom se smislu ne trebamo zavaravati s obzirom na Marijin život u Nazaretu. „I Marija je bila na putu vjere, kao i mi, na putu traženja, i nije imala jasne odgovore i gotova rješenja, ali ih je tražila, išla naprijed, s vjerom i pouzdanjem kako Bog zna što je najbolje i, da će se pobrinuti za nju i da će joj pomoći. Ona je, kao što i mi trebamo, rasla u vjeri i postupno sazrijevala. I ona se nalazila u kušnjama i morala se boriti protiv zavodljivosti ‘svijeta’“, kazao je duktor. U završnim se dijelovima svojeg nagovora dotaknuo sveprisutne diktature relativizma, pri čemu je zaključno rekao: „Svijet dolazi do sve veće ateizacije, istinske vrijednosti nisu popularne, a uzdižu se anti-vrijednosti, nemoralno ponašanje se ozakonjuje, povećava se netolerancija prema kršćanstvu i to pod krinkom tolerancije, razdvaja se javni život od vjere, vjera od morala, pojavljuju se različiti oblici ideologija i totalitarizama, itd. U ovoj suvremenoj kulturi smrti koja prožima sve dimenzije društvenog života i koja se agresivno nameće ne samo putem medija, nego i izglasavanjem nepravednih i protunaravnih zakona, nije lako prepoznati vrijednosti koje uistinu promiču ljudsko dostojanstvo te izabrati putove koji vode u istinski život. No u tome nam veoma može pomoći upravo primjer Marije. Marija utjelovljuje istinske životne vrijednosti. Ona je ta koja je istinski živjela i ostvarila se u životu. Ona je ta koja je izabrala bolji dio,“ zaključio je duktor.

Nakon duktorova nagovora, slavlje Večernje nastavilo se uobičajenim slijedom pri čemu je na kraju riječ pozdrava uputio rektor Radić. Pozdraviše sve prisutne, prisjetio se kako su, doduše u nesvakidašnjim okolnostima, prošlih godina promišljali o Blaženoj Djevici Mariji i kroz vrline poput skromnosti, blagosti, poniznosti. Istaknuo je kako Marija, uz Isusa Krista, „predstavlja onu čvorišnu točku ljudske povijesti, u kojoj ljudsko s bitnim naglaskom na ženu, dosiže svoj vrhunac“. „Lik BDM“, nastavio je dalje rektor, „jednostavno ne zastarijeva, onkraj svim prilikama i okolnostima (…)“ nadodavši „kako se danas pitanja žene i sve što je s njom vezano iznimno diskutiraju, međutim uz početnu se dobru volju ta pitanja često dovode do apsurda jer se od onog temeljnog i ženi suprirodnog, pravi radikalni otklon.“ „Tempora mutantur, et nos mutantur in illis – Vremena se mijenjaju i mi se mijenjamo u njima“, istaknuo je rektor, no isto tako pozvao, posebice bogoslove, da u sveprisutnoj mijeni na svim područjima, sigurnost i stalnost pronađu u neprolaznim i nezastarijevajućim vrednotama jer će samo pristajanje uz te vrednote održati neku zajednicu sabranu u imenu Njezina Sina.

„Svetkovina Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, zaštitnice Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, stavlja iz godine u godinu pred nas, posebice pred vas dragi bogoslovi otajstvo Božje ljubavi prema svijetu, čovjeku i konačno ženi. Bog ljubi ženu, ljubi žensko biće pače ženski genij, jer je upravo u primjeru BDM, bezgrješno začete, očitovao svu njenu ljepotu i spomenutu genijalnost. Ne zaboravimo: Marijina genijalnost koja se vrhuni u posvemašnjoj poslušnosti Ocu jest potpuni odsjaj božanske Milosti, kojoj je ona od početka, svim bićem, bila otvorena“, istaknuo je rektor Radić u središnjem dijelu nagovora. U završim se dijelovima poimence obratio biskupima: mons. Svalini, zahvalivši mu za prisustvo te istaknuvši i na ovaj način tijesnu vezu naših biskupija ali i Bogoslovnog sjemeništa naspram dragog nam srijemskog kraja. Nadbiskupu Hraniću je toplo zahvalio za svu brigu, zauzetost i pozornost u pitanjima Sjemeništa i sjemenišnog života te za svo dragocjeno vrijeme koje uvijek i iznova pronalazi kako za poglavare tako i za same bogoslove. Biskupu je pak Ćuriću, na osoban način zahvalio za njegovo neprocjenjivo iskustvo koje baštini kao dugogodišnji odgajatelj te je posebno istaknuo njegovu upućenost u suvremene zasade i upute oko odgoja i obrazovanja svećeničkih kandidata od strane Učiteljstva. Rektor je također zahvalio svojim suradnicima u poglavarskom timu duhovniku Karlu, ekonomu Mati, vicerektoru Krešimiru te zajednici sestara sv. Križa koje djeluju u sjemeništu i središnjim nadbiskupijskim ustanovama, zahvalivši za svu njihovu žrtvu i zauzetost.

Proslavu je I. Večernje od Bezgrješnog začeća zaključio biskup Svalina, zahvalivši biskupima i poglavarima na pozivu te istaknuvši da su mu još uvijek svježa sjećanja na njegov boravak u đakovačkoj bogosloviji i da je Bogu na poseban način zahvalan za taj dio svojeg života i formacije. Luka Mikić