OSIJEK (TU) – „Proturječje i zadatak odnosa prema prirodi“ bila je tema biblijske tribine pod vodstvom prof. dr. Ivice Čatića održana 3. veljače u pastoralnim prostorima pri Nadbiskupskom vikarijatu, a u organizaciji Instituta za novu evangelizaciju „Sveti Ivan Pavao II.“.
Prof. Čatić nastavio je pojašnjavati prvi izvještaj o stvaranju čovjeka (Post 1,1-2,4a) te je uvodeći u temu rekao: „Odmah po navođenju nauma o stvaranju čovjeka na Božju sliku kaže se da bude gospodar (Post 1,26), a nakon što je stvoren, među prvim riječima kojima mu se Bog obraća jest naredba da si podloži zemlju (Post 1,28). Iz toga proizlazi da, što je čovjek jači i moćniji, tim više odgovara svojoj iskonskoj biti – biti na sliku Božju; što čovjek s manje napora i sveobuhvatnije nameće svijetu svoj zakon, tim je sličniji Bogu. S druge strane, svijet stvorenja nad kojima bi čovjek trebao gospodariti nedvosmisleno je proglašen veoma dobrim. Proglašenje svega stvorenoga dobrim, ako se shvati u smislu maksimalnoga savršenstva koje je moguće, isključivalo bi potrebu za bilo kakvim čovjekovim zahvatom i podlaganjem. Činjenica da čovjek ipak zemlju treba podlagati, znači da ono dobro koje se pridijeva stvorenjima ne znači da je stvorenje tako savršeno da bi bilo statično i da nema potrebu za razvojem. Dobrota svijeta i potreba za njegovim podlaganjem sugeriraju da čovjek treba upoznati narav dobrote stvorenja kako bi onda pravilno pristupio podlaganju.“
U nastavku predavač je istaknuo kao je „čovjek pozvan spoznati da nema autonoman položaj nego treba realizirati Božji projekt, jer zemlja i život pripadaju njemu. Čovjekov dominij, dakle, nije kompetitivni, osvajački, nego je primljen na dar i za sobom povlači odgovornost Stvoritelju i Darovatelju. Dakle, i ovdje se čovjekovo gospodstvo pokazuje ograničenim, jer on je relativni, a nipošto apsolutni gospodar svijeta“. „Čovjekova odgovornost za sveukupno stvorenje dovodi u pitanje njegovo antropocentrično izdvajanje iz prirode, svojstveno napose scijentističko-tehnicističkom racionalizmu. Za razliku od svjetonazora koji smatraju evoluciju temeljem biološkog poretka i stoga opravdavaju vrednovanje nekih vrsta bića kao manje uspjelih ili čak beskorisnih u smislu progresa, prvo poglavlje Knjige Postanka snažno podcrtava vrijednost svakoga stvorenog bića i uređenje Božjega djela u kojemu treba vladati potpuna harmonija i mir na dobrobit svakog bića. Time što je čovjeka uzdigao na vrh, Bog ga nije ovlastio za devastiranje stvorenja koja On vidi dobrim, nego se preko čovjekove »uzvišenosti« brine za »niža« bića jer kako se ističe – čovjek treba obrađivati i čuvati zemlju (Post 2,15).“
Knjiga Postanka čovjeka vidi sastavnim dijelom prirode koja postoji u harmoniji dobrote svih stvorenja, uputio je predavač i zaključio: „Čovjek bi svoj odnos prema svijetu oko sebe trebao graditi na temelju ovoga predloška: pozvan je otkrivati posljedice svojih strateških odluka na krupnom planu, ali i u svakodnevici. Dakako, da bi ostao u harmoniji s prirodom i sa samim sobom, jedan od povlaštenih momenata ovoga otkrivanja bit će dijalog sa Stvoriteljem. Taj je dijalog već započeo Stvoritelj obraćajući se prvi čovjeku. A čovjek je taj koji treba osluškivati Božji projekt i dalje ga ostvarivati i to tako da bude izraz i prenositelj Božje ljubavi stvorenjima.“
Sljedeća biblijska tribina pod vodstvom prof. dr. Čatića održat će se u ponedjeljak, 17. veljače s početkom u 19:30 u pastoralnim prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku. M. Kuveždanin
