OSIJEK (TU) – Svetkovina Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, zaštitnice Kapucinskog reda, proslavljena je u ponedjeljak, 8. prosinca 2025. večernjom euharistijom koju je u samostanskoj crkvi sv. Jakova kod osječkih franjevaca kapucina predvodio don Pavao Špoljar, SDB, župni upravitelj u Veliškovcima.
U propovijedi je don Pavao uvodno istaknuo kako se na svetkovinu Bezgrešnog začeća redovito čita odlomak iz Knjige postanka (3,9-15.20), čiji je poruka da Bog nije napustio čovjeka ni nakon njegova grijeha i pada. „Kršćanska predaja upravo u ovom odlomku vidi navještaj ‘novog Adama’ koji svojom poslušnošću ‘sve do smrti […] na križu’ (Fil 2,8) ispravlja Adamov grešni neposluh. Naime, u pismu zajednici kršćana u Korintu apostol Pavao o Kristu kao novom Adamu piše: Doista, po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. (…) Tako je i pisano: ‘Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam – duh životvorni (1 Kor 15,21-22.45)”, rekao je vlč. Pavao te objasnio kako u Poslanici Rimljanima isti apostol objašnjava Isusovo djelo ispravljanja neposluha prvog Adama i tumači da će u Kristu svi biti oživljeni.
Susreti
Govoreći, pak, o evanđeoskom susretu Marije i arkanđela Gabrijela odnosno Marije i Boga propovjednik je istaknuo zahvalnost koja proizlazi iz tog susreta, a koja treba biti odlika i naših osobnih susreta, a osobito liturgijskih. Podsjetio je i na jedan drugi susret opisan u Bibliji, a to je susret koji se dogodio šest mjeseci ranije, susret Zaharije i Boga u jeruzalemskom hramu. Taj trenutak bi se mogao opisati kao pravi trenutak za rođenje Mesije na ovom svijetu. Dogodio se jednom svećeniku, dogodio se u hramu, u najuzvišenijem liturgijskom trenutku, dakle na pravom mjestu, pravoj osobi, u pravo vrijeme. Ali taj susret nije doveo do rođenja Mesije nego do rođenja njegovog preteče, kazao je vlč. Pavao.
Do rođenja Mesije doveo je jedan drugi susret i to onaj koji se dogodio na sasvim neobičnom mjestu, u zabačenom kraju, u „poganskoj“ Galileji, na periferiji, rečeno rječnikom pape Franje. Susret se dogodio u običnoj kući a ne u hramu, dogodio se sasvim običnoj ženi a ne svećeniku, dogodio se u svakodnevnim životnim obvezama, kućanskim poslovima, a ne u uzvišenom trenutku liturgije. To je poruka i nama da nas Bog pohađa u svakodnevici našeg života, a ne u nekakvim izvanrednim prilika.
Propovjednik je, nadalje, napravio usporedbu Marijinog susreta s Bogom sa susretom Adama i Boga, opisanog na početku knjige Postanka. Adam je želio biti kao Bog i nije bio spreman prihvatiti svoju odgovornost, pa je postao kukavica. Odgovornost za svoj čin prebacio je na svoju ženu, odnosno čak na Boga. Za razliku od Adama Marija iz susreta s Bogom crpi snagu i jakost za staviti samu sebe potpuno na raspolaganje Bogu i planu koji on ima s njom. U toj činjenici nalazi se Marijina čast i veličina nasuprot Adamovoj grešnosti. Ne umanjujući djelovanje Božje milosti svakako trebamo u svemu uočiti i veličinu Marijinog odgovora anđelu Gabrijelu ”neka mi sve bude po riječi tvojoj”.
Zaštitnica Kapucinskog Reda
Govoreći o sadržaju svetkovine u kojoj Crkva ispovijeda vjeru „da je Blažena Djevica Marija, u prvom času svoga začeća, po posebnoj milost i povlastici svemogućega Boga, predviđajući zasluge Isusa Krista Spasitelja ljudskoga roda, bila očuvana neokaljanom od svake ljage izvornoga grijeha“ propovjednik je rekao da se ”Crkva redovito vraćala upravo tekstu ‘protoevanđelja’, razmatrala ga i tumačila. Tako su crkveni pisci, citirajući riječi kojima je na početku svijeta Bog objavio svoje ‘milosrdne lijekove’ pripremljene za preporod čovječanstva (…) naučavali da je ovim božanskim proročanstvom jasno naviješten milosrdni Otkupitelj čovječanstva Isus Krist i da je proročki naznačena njegova presveta majka, Djevica Marija”, dodao je te napomenuo kako su “mnogi crkveni oci u toj ženi najavljenoj u ‘protoevanđelju’ prepoznali Kristovu majku Mariju kao novu Evu”.
Zaključujući homiliju don Pavao je podsjetio vjernike na njihov prvi susret s Bogom koji se ostvario u njihovom krštenju nakon kojeg su slijedili i različiti drugi susreti kako u liturgiji tako i u svakodnevnom životu. Potaknuo je prisutne da se poput djevice Marije stave potpuno na raspolaganje Bogu i prihvate poslanje koje On ima sa svakim čovjekom kao svojim prijateljem i suradnikom.
Na kraju mise gvardijan fra Juro Šimić čestitao je svima blagdan te zahvalio propovjedniku i okupljenim vjernicima koji su sudjelovali u proslavi posebno ističući da se Marija Imaculata (Bezgrešna) na osobiti način već stoljećima slavi po crkvama i samostanima gdje djeluju franjevci. Naime, upravo su oni među prvima bili ti koji su širili teološko uvjerenje o Marijinom Bezgrešnom začeću što je kasnije dovelo do proglašenja službene dogme od strane učiteljstva Crkve 1850. godine. Zato se redovito po našim crkvama nalaze brojne umjetničke slike i kipovi upravo Bezgrešne. Razlog više za ovu našu večerašnju proslavu nalazimo u činjenici da je Bezgrešna od 1714. g. zaštitnica Kapucinskog Reda za što je zaslužan jedan Hrvat koji je obnašao dužnog generalnog ministra od 1712. do 1719. Riječ je o Mihaelu Anđelu Božidareviću iz našeg Dubrovnika o kojem je sadašnji krčki biskup i doktorirao u Rimu 2002. godine. Knjiga je 2021. prevedena i na hrvatski pa ju preporučam na čitanje.
Potom su okupljeni vjernici izmolili Posvetnu molitvu Bezgrešnom Srcu Marijinu te primili na dar blagoslovljenu čudotvornu medaljicu Bezgrešne zajedno sa sličicom Majke Božje i prigodne molitve. Tiskovni ured
