VRBANJA (TU) – (FOTOGALERIJA) – U nedjelju, 3. listopada 2021. godine, 200. obljetnicu izgradnje župne crkve u Vrbanji i zahvalnicu za plodove zemlje predslavio je mons. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki. U koncelebraciji su bili: generalni vikar i župnik Župe Krista Kralja u Beogradu, mons. Aleksandar Kovačević, bivši župnik, preč. Andrija Kramar te uz župnike Drenovačkoga dekanata, njihov dekan, preč. Željko Šimić i vlč. Tomislav Lasić, župnik u Vrbanji. Uime provincijalne poglavarice Milosrdnih sestara sv. Križa s. Valerije Široki, slavlju je nazočilo provincijalno vodstvo sestara.
Dva stoljeća milosnih trenutaka susreta sa živim Bogom
Prije misnoga slavlja župnik Lasić i načelnik Općine Vrbanja Velimir Redl dočekali su nadbiskupa ispred crkve. Načelnik je mons. Hraniću uručio košaru vrbanjskih proizvoda – dar Općine Vrbanja, a djevojka u narodnoj nošnji nadbiskupa je darivala starim i vrijednim tkanim otarkom, na kojemu je ručni rad zlatovezom. Nadbiskup je zatim pozdravio i blagoslovio okupljene te kao hodočasnik ušao u crkvu slavljenicu na pohod i molitvu pred oltarom, a okupljeni puk u crkvi pozdravio ga je pjesmom „O Kriste vječni svećeniče“ uz zvuk novopostavljenih orgulja. Nakon svečane procesije od župnog dvora do crkve uslijedilo je misno slavlje.
Župnik Lasić pozdravio je nadbiskupa i sve prisutne te nadahnutim riječima progovorio o crkvi: „Duga je to povijest, bogata, i lijepim i dičnim trenucima, kao i onim teškim i nevoljnim. Ne slavimo danas cigle, nije važna žbuka, nego želimo ponajprije ovim zahvalnim slavljem uputiti našu hvalu Bogu za dar ove lijepe i velike župne crkve, koju su naši preci, u Vrbanji koja je tada brojala tek stotinjak kuća, izgradili ovako lijepu i velebnu. Želimo zahvaliti ponajprije Bogu za dva stoljeća milosnih trenutaka susreta sa živim Bogom u ovom hramu, kroz slavlja svetih sakramenata, kateheze i pobožnosti, tolike suze žarke molitve u nevolji i zahvalnosti u radosti, prolivene u tišini na ovome mjestu pred živim Bogom. Želimo zahvaliti za toliku ljubav, trud i odricanje naših predaka koji su je zidali, desetljećima uređivali, opremali, uljepšavali, popravljali i o njoj brinuli.”
Župnik je zatim zahvalio za sve osobe koje su ugrađene u povijest ove crkve: svećenike, redovnice, župljane, duhovna zvanja koja su se u Župi rodila, te naglasio kako se u crkvi slavljenici moli za duhovna zvanja jer nije bilo mlade mise već 50 godina. Rekao je: „Želimo zahvaliti za tolike molitve bratovština i molitvenih skupina koje su kroz povijest ove crkve i župe ovdje Bogu uzdizali svoje molitve za ovaj kraj i narod. Želimo zahvaliti za gotovo pola stoljeća predane, a tihe i samozatajne službe i djelovanja Milosrdnih sestara sv. Križa koje su o ovoj crkvi brinule (1949. – 1990.), te katehezama, pjevanjem, susretima i posjetima udarali temelje vjere i današnjih župljana, a već i krajem 19. stoljeća (1896. – 1911.) radile i u bolnici šumskih radnika ovdje u Vrbanji. Želimo zahvaliti Bogu i za osam duhovnih zvanja koja su se u ovoj crkvi rodila; četiri sestre sv. Križa (s. Akvina, s. Smiljana, s. Sigisberta i još živa s. Lucila Zovak), tri svećenika: prečasni Antun Jurčević (+1956.), kanonik Prvostolnog kaptola i kustos đakovačke katedrale, zatim vlč. Ivan Kotnik (+1943.), i jedini još na životu vlč. Slavko Vranjković, sada župnik u Nuštru, te jedan trajni đakon, vlč. Ilija Nikolić, na službi u Zagrebačkoj nadbiskupiji.”
Podsjetio je zatim na povijest crkve od njezinih početaka: „Ova crkva zaista je vrbanjska – zemlja, za ciglu kojom je građena, vađena je s druge strane ulice Kneza Lj. Posavskoga, a i pekli su je Vrbanjci – i na taj način i simbolički i doslovce ova je crkva plod ove zemlje i rada slavonskoga težaka koji je u tu zemlju i cigle ugrađen.“ Ukratko je predstavio razna razdoblja tijekom kojih je crkva opremana i uređivana, preko vremena poplave, ratova, rušenja i obnavljanja. Ujedno je najavio i daljnje planove obnove: „O ovom dvjestotom rođendanu, sa željom da sačuvamo i uredimo našu ponosnu „staricu“, započeli smo i temeljitu obnovu koja će potrajati ovisno o prilikama i financijama. Lani je postavljen novi i moderni sustav ozvučenja, te ove godine prave pneumatske elektromagnetizirane orgulje, obnovljen je velik dio starog liturgijskog posuđa, nabavljeno i izrađeno novog liturgijskog ruha, te drugog inventara u crkvi. Želja nam je sanirati problem vlage, izmijeniti trošne i već opasne električne instalacije, uvesti novi sustav grijanja i rasvjete, te završiti svetište nepomičnim kamenim oltarom i ambonom, kako bi na kraju mogli i posvetiti crkvu.”
Zahvalnost – temeljno obilježje ljudskog odnosa s Bogom
U svojoj propovijedi nadbiskup Hranić 
najprije je progovorio na temelju evanđelja Lk 17, 11-19: „Dok smo zdravi i dok sve imamo, najčešće ne osjećamo potrebu na svemu tome zahvaljivati Bogu. Kad smo u potrebi, kad smo u bolesti, spremni smo poslušati sve što nam se čini da bi nas iz stanja zarobljenosti i lišenosti moglo voditi prema oslobođenom stanju zdravlja i blagostanja. Netko se, kao i u današnjem evanđelju, sjeti zahvaliti Bogu i drugim ljudima za ozdravljenje te za pomoć i izlazak iz nevolje. 
Ali ne svi. A redovito nam teško pada na pamet zahvaliti za ono što imamo i što jesmo. I kako vidimo iz današnjeg evanđeoskoga teksta, put ozdravljenja može, ali i ne mora, voditi i na put spasenja. A to je pravi, istinski put spasenja: ne samo da ozdravimo, da se lišimo nekakve poteškoće u životu, nego da blagodat cjelovitoga ozdravljenja i spasenja doživimo. Zato je potreban i odnos s Bogom, i odnos s drugim ljudima. Kako vidimo iz današnjeg evanđeoskoga teksta: samo kad smo zahvalni i kad znamo biti zahvalni Bogu i drugim ljudima, tada postižemo cjelovito spasenje, istinski nutarnji mir i istinsko blagostanje. Od deset bolesnih, Isusu se vratio zahvaliti samo jedan ozdravljeni gubavac.”
Zatim je misli iz evanđeoskoga teksta povezao s temom mise zahvalnice: „Zahvala Isusu i zahvala u našem redovitom životu jest davanje slave Bogu koji ozdravlja, koji nam pruža svoja dobročinstva. Ono što Isus čini, to čini Bog. Bog je prisutan u njegovim riječima i djelima. Ljudi Božju dobrotu doživljavaju puno češće nego što ju opažaju i nego što su spremni za nju zahvaliti. Puno češće, redovito, svaki dan, doživljavamo neka dobročinstva: Božja ili drugih ljudi, 
ali to kao da ne primjećujemo. Zahvalnost je, čini se, temeljno obilježje našeg ljudskog odnosa s Bogom. U našim se ljudskim reakcijama pokazuje kakvi smo. Pa i u tome znamo li biti zahvalni.”
Na kraju propovijedi pozvao je sve prisutne na zahvalnost: “Nemojmo, brinući se za zemaljske potrebe, zaboraviti na Boga i da ovaj život nije sve, nego da ćemo svi jednoga dana doći pred sudište Božje te da je temeljno pitanje što ćemo donijeti pred Boga. 
Spasenje se ne događa bez osobnoga odnosa s Isusom. Osobni je odnos vjera, a vjera se hrani zahvalnošću i slavljenjem Boga.”
Prigodni darovi zahvalnosti
Slavlju su nazočili izaslanik vukovarsko-srijemskog župana, v.d. voditelja ureda župana Marko Dikanić, načelnik Općine Vrbanja Velimir Redl, načelnik Općine Drenovci Josip Nasurović, načelnica 
Postaje granične policije u Vrbanji Katica Frančešević, voditelj Službe policije Ante Zovak te predsjednik i zapovjednik DVD-a Vrbanja zajedno s vatrogascima. Članovi KUD-a „Posavac“ obogatili su narodnim nošnjama ljepotu već same po sebi lijepe i bogato okićene crkve.
Na kraju misnoga slavlja vjernicima se obratio bivši župnik, preč. Kramar kojega su njegovi župljani pozdravili velikim pljeskom te je rekao kako je već 
nekoliko puta krenuo „gore“, ali su ga vraćali jer je trebalo doživjeti ovaj svečani trenutak njegove bivše župe. Zahvaljujući na lijepoj proslavi cijeloj župi i svim župljanima, nadbiskup Hranić uručio je župniku Lasiću zlatnu plaketu Đakovačko-osječke nadbiskupije, a plaketa je za veliku otvorenost i trajnu plodnu suradnju s ovom i drugim župama u općini uručena i načelniku Redlu. Prigodne darove – uz nadbiskupa, primili su i ostali svećenici koji su bili u koncelebraciji. Darovima 
koje su izradili župljani i cvijećem – darivane su i redovnice Milosrdnih sestara Sv. Križa, napose one koje su djelovale u Vrbanji – s. Berhmana, s. Snježana i s. Petrinka, a darovi su pripremljeni i za redovnice koje se nalaze na bolesničkom katu samostana u Đakovu. Slavlje je nakon mise nastavljeno ispred crkve kratkim kulturno-umjetničkim programom KUD-a „Posavac“ te zajedničkim 
domjenkom.
Vjernici su se za ovo slavlje pripremali duhovnom obnovom koju je vodio fra Krunoslav Kolarić, psiholog i psihoterapeut te trodnevnicom koju je predvodio mons. Aleksandar Kovačević. Na kraju trodnevnice održan je koncert „Jubilejska čestitka“ dvaju zborova: Zbora Milosrdnih sestara sv. Križa i Mješovitoga zbora Župe Županja 1. s. Nada Martinković/foto: Maja Lukačević Tijak
