ĐAKOVO (TU) – Pod geslom „Što vjerni tvoji uzmognu, što žele i što uspiju, to dar je Tvoje ljubavi, to snaga Tvoja izvodi!“, proslavljena je 12. studenoga dvadeseta obljetnica rada Doma duhovne pomoći (DDP), koji vode Milosrdne sestre sv. Križa u Đakovu.
Svečano euharistijsko slavlje u samostanskoj crkvi Srca Isusova predvodio je nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić, a koncelebrirali su svećenici povezani s radom Doma: đakovački župnici Tomislav Ćorluka i Josip Ivešić, rektor samostanske crkve vlč. Davor Vuković, duhovnik u Domu vlč. Vinko Zec, duhovnik zajednice Cenacolo u Šarengradu vlč. Ivan Jurić te vlč. Dominik Ralbovsky.
Uz brojne uzvanike među kojima su bili predstavnici društveno-političkih vlasti grada Đakova te redovnice sv. Križa, na čelu s provincijalnom poglavaricom s. Amalijom Kupčerić, program je u prepunoj dvorani Florentini započeo prikazom apostolata DDP-a kroz 20 godina rada. Pozdravu riječ i osobno svjedočenje kako se rodila ideja da započne s programom, koji je točno prije 20. godina, 12. studenoga 1996., blagoslovio sada pokojni biskup Ćiril Kos, iznijela je s. Rastislava Ralbovsky, koja je za iskazanu humanost u pružanju pomoći potrebitima dobila i javno priznanje grada Grada Đakova za 2014. godinu.
S koliko truda i ljubavi s. Rastislava i s. Marija Klara Klarić te ostale redovnice rade u Domu dalo se prepoznati po dirljivim i autentičnim svjedočenjima sudionika raznih programa: Duhovnih vježbi i seminara posta, molitve i šutnje, Terapijske radionice sv. Josipa, mjesečnih susreta „Mir u Bogu“, rada s ovisnicima, individualni razgovori… Dirljiv je bio i scenski prikaz, kojim su članovi Terapijske radionice sv. Josip tijekom misi oživjeli evanđelje.
„Iako se okupljate u manjim skupinama na različitim programima, svi ste ovdje postali jedna velika obitelj i to pokazujete i ovim današnjim „festivalom radosti i milosrđa“, kako je naše današnje slavlje nazvala s. Rastislava, želeći nas povezati s paralelnim okupljanjem beskućnika oko pape Franje u Vatikanu“, rekao je na početku mise nadbiskup Hranić. Osvrćući se na biblijska čitanja toga dana posvjestio je kako nas ona pozivaju na vjernost, i postojanost na duge staze u svakodnevnici našega života. U tom duhu o radu sestara je među ostalim rekao: „Ono što se od nas očekuje i što činimo može izgledati vrlo obično, no kad se okrenemo oko sebe, pa kroz 20 godina nazad, vidimo svakodnevnu 20-godišnju vjernost i postojanost u ljubavi, u velikodušnom služenju i zauzetosti, bez neke posebne podrške drugih i tada moramo priznati da je tu Bog na djelu i da je u onima koji su kroz 20 godina ostali ustrajni u djelu služenja i ljubavi prisutna Božja iznimna milost. Dnevna, monotona i obična rutina te ustrajno nastojanje i kroz nesavršenosti i poteškoće, pretvoreno je u silno djelo“.
Nadbiskup je zahvalio sestrama na otvorenosti poticajima Crkve da čine ono na što nas posebno u ovoj Godinu milosrđa poziva papa Franjo. Program u dvorani Florentini kao i na misi u samostanskoj crkvi svojim su pjevanjem uveličali samostanski zbor sestara, predvođen s. Svjetlanom Paljušević i zbor mladih Amadea. Veselo je poslije mise bilo druženje uz domjenak u dvorani gdje se zapjevalo i zaigralo kolo.
Program Doma duhovne pomoći podržan je na VI. Provincijalnom kapitulu 1996. godine, kada je donesena odluka o osnivanju tog oblika apostolata koji se nametnuo kao zahtjev i potreba poslije Domovinskoga rata. Kao ženskoj redovničkoj zajednici prvotni cilj je bio pomoći «djevojkama i ženama traumatiziranim u ratu», ali se ubrzo djelatnost proširila na sve osobe bez obzira na spol, dob i zanimanje.
U radu DDP-a započelo se najprije osobnim razgovorima, a onda su organizirani različiti programi: tjedni susreti u malim skupinama, mjesečni susreti pod motom „Mir u Bogu“, godišnje duhovne vježbe za žene i majke s djecom, a sada i za obitelji, zatim seminari posta, molitve i šutnje. Osim toga, razvio se rad s ovisnicima, pastoral branitelja, a na poseban se način razvio rad s osobama s invaliditetom, uključujući mlade s psihičkim problemima kroz Terapijsku radionicu sv. Josipa uz molitvu, rad, sport i druženje srijedom. To je rezultiralo i ponudom boravka na određeno vrijeme, što je imalo vrlo dobrih plodova. U svom radu sestre nemaju osiguranih izvora prihoda, nego se prvotno oslanjaju na Božju providnost i uzdržavaju dobrovoljnim prilozima. Brankica Lukačević
