Blagdan sv. Antuna Padovanskog, sveca cijeloga svijeta, i ove je godine svečano proslavljen u brojnim župama naše nadbiskupije. Donosimo izvješća i fotografije naših dopisnika iz Đakova, Podvinja, Otoka, Krndije, Osijeka te iz Iloka, gdje su hodočastili vjernici triju župa Srijemske biskupije.
ĐAKOVO – Brojni su vjernici – hodočasnici i ove godine 13. lipnja već od 4,30 ujutro pohrlili u prostore Samostana Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, kako bi proslavili blagdan sv. Antuna. Središnje misno slavlje na Ljetnoj terasi Centra Amadea predvodio je nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić.
U prigodnoj propovijedi nadbiskup je govorio o životu sv. Antuna. „Kad se za njega kaže da je on ‘omiljeni svetac’, sasvim je opravdano pitati se u čemu je njegova milina; iz čega je proizišla ta njegova tolika omiljenost? Zašto su ga vjernici diljem svijeta toliko zavoljeli? Što je to učinio tijekom svojega zemaljskog života, budući da je umro u dobi od samo 36 godina? Osluškujući iskustva ljudi, osjećaje vjernika, čini se da svi u njemu prepoznajemo upravo njegovu sinergiju, njegovo sjedinjenje s Isusom, a onda posljedično i iznimnu snagu Božjega uslišanja po njegovu zagovoru. I doista, svaki svetac, pa tako i sv. Antun, na osobit način pokazuje da je u sinergiji s Bogom; da djelo koje ostvaruje nije njegovo, nego Božje“, rekao je nadbiskup Hranić.
Ocrtavajući Svečev lik, istaknuo je kako je zadivljujuće kako je taj tadašnji intelektualac, dobar poznavatelj teologije i Sv. pisma, profesor na teološkim učilištima, koji je najprije pošao u red augustinaca, posvećenih kulturi, proučavanju i poučavanju, ipak bio životno privučen jednostavnošću subraće sv. Franje Asiškoga, odnosno Isusovom jednostavnošću koja ga je vodila u traženje bitnoga. „Bio je to zahvat milosti, zahvat mudrosti onoga obraćenja koje ga je usmjerilo prema drugima, prema Isusovim siromasima. Osjetio je da narodu treba Božja riječ i nepatvorena Radosna vijest. I da bi ju mogao prenositi, i sam je trebao ući u sinergiju s Isusom Kristom: sići u tišinu, u molitvu, u povučenost ponizna rada, kako bi odstranio svaku proračunatost i bio bliz ljudima, čuo ih, osjetio ih, uvodio ih u isto Božje djelo, u istu Božju radost i sinergiju s Isusom Kristom“, rekao je nadbiskup.
Osvrnuvši se na naviješten evanđeoski tekst koji poručuje da će oni koji uzvjeruju izgoniti zloduhe, govoriti novim jezicima, pobijediti otrov i brinuti se za bolesne, nadbiskup je naglasio: „Ne prepoznajemo li nabrojena djela u čudesima koja je činio sv. Antun u sinergiji s Isusom Kristom? Nisu li ta područja važna i za nas danas: područje borbe dobra i zla, u kojoj smo kao vjernici pozvani suzbijati sve što razara život; područje govora, uporabe jezika i komunikacija u kojoj je presudan samo jedan jezik – jezik ljubavi i dobrote. Gdje se njime ne govori, uvijek se susreće tuga i bijeda; i treće je područje područje istine, suočavanja s istinom, s Božjom riječju gdje mi prihvaćamo istinu o sebi i o drugima te stvarnost prosuđujemo u svjetlu evanđelja, i ne mijenjamo druge nego sebe.“
Svoju propovijed Nadbiskup je zaključio pozivom svima: „Sveti nam Antun govori: ja nisam važan, gledajte njega – Spasitelja svijeta! I u konkretnom životu trudite se ne zanemariti Boga, njegovo evanđelje i otajstvo ljudskoga života, otajstvo djeteta, kao i zločine protiv nerođenih i protiv čovjeka… Braćo i sestre, svetca kojega rado zazivamo kod gubitka stvari, zazovimo danas da se mi ne izgubimo, kao kršćani, kao narod; da ne izgubimo sebe, previđajući da se ljudska radost nalazi u istom Božjem djelu, u sinergiji darovanosti bližnjih i svijeta.“
Kao i svake godine misna slavlja održavala su se cijeloga prijepodneva, od 4,30 ujutro, svakih sat i po, a vjernici su sve vrijeme imali prigodu za ispovijed. Popodne, u 16 sati, vlč. Mato Mićan, misnik u kapeli Doma sv. Josipa, vodio je uz prigodnu riječ blagoslov djece, a slavlje je završilo sv. misom u 17,30. s. Nada Martinković
PODVINJE – Pod geslom „Sveti Antune, sveče čitavoga svijeta, moli za nas!“, svetkovina sv. Antuna Padovanskog proslavljena je u istoimenoj Svečevoj župi u Podvinju kod Slavonskog Broda. Tisuće vjernika od ranih se jutarnjih sati slijevalo u tu župu sudjelujući na sedam misnih slavlja. Središnje blagdansko slavlje u 10.30 na vanjskom oltaru uz župnika o. Paula Karima predvodio je fra Velimir Bagavac, župnik Župe sv. Mihovila u Drinovcima u Hercegovini.
U prigodnoj
homiliji fra Velimir je promišljao o onome što je obilježilo život sv. Antuna po čemu je stoljećima toliko omiljen i čašćen od svih generacija i dobi, ono po čemu je suvremen i aktualan svetac. „Slika sv. Antuna s djetetom Isusa nama je poruka da Isus kuca i na vrata našega srca, želi da ga i mi nosimo u svom srcu i životu poput sv. Antuna. Ima li u našem srcu mjesta za Isusa ili su to mjesto zauzele materijalne prolazne i kratkotrajne stvari? Sv. Antun u svojim propovijedima nam poručuje da prestanu riječi, a govore djela. Jezik sv. Antuna ostao je neraspadnut, jer je njime blagoslivljao Boga, pozitivno govorio o drugima. Imamo li mi Bibliju u svom domu, čitamo li je i promišljamo li o Božjoj riječi kako je to on činio ili dopuštamo da u naš život prodru riječi ovoga svijeta koje nam donose strah? Hvalimo li i slavimo svojim jezikom Gospodina ili ga proklinjemo?“, neke su propovjednikovih poruka u kojima je naglasio da smo kao kršćani pozvani nasljedovati Sveca cijeloga svijeta. Svjestan kako se sv. Antunu svi posebno mole za izgubljene stvari, upozorio je kako u svijetu ima mnogo izgubljenih ljudi, a i samo se izgubimo kada nismo poslušni Gospodinu, svojim roditeljima, kada ne izvršavamo odgovorno svoje obveze, kada ispravno ne koristimo darovano nam vrijeme.
Kao i prijašnjih godina posebno je svečano bilo na popodnevnoj misi koju je s početkom u 17 sati predvodio vlč. Josip Ivešić, župnik Župe Dobroga Pastira u Đakovu, koja je okupila mnogobrojnu djecu njihove roditelje, djedove, bake. Vlč. Ivešić na kraju je mise posebno blagoslovio djecu i ljiljane, a domaći su im svećenici darivali sličice s molitvom sv. Antunu.
Svetkovini je prethodila trodnevna duhovna priprava od petka 10. do nedjelja 12. lipnja kada je večernja misna slavlja predvodio također fra Velimir. Posebno je svečano bilo u nedjelju, 12. lipnja na uočnicu svetkovine. Brojni su vjernici prije mise sudjelovali u pobožnosti sv. Antunu ispred njegova kipa na vanjskom oltaru, a potom u procesiji sa svijećama u crkvenom dvorištu. U hladovini prostranog crkvenog dvorišta brojni su vjernici tijekom svih dana pristupali ispovjedi. Brankica Lukačević
OTOK – Vjernici iz Otoka za proslavu župne svetkovine Sv. Antuna pripremali su se pobožnošću Trinaest utoraka na čast sv. Antunu. Veliki broj vjernika, što župljana Župe Otok, što hodočasnika, sudjelovalo je na tri misna slavlja. Već od ranih jutarnjih sati pristizali su hodočasnici kako bi posvjedočili svoju ljubav prema ovome ‘Svecu cijeloga svijeta’. Jutarnju misu u 8 sati slavio je vlč. Krešimir Aračić, župnik u Berku. Kako na ovoj misi bude puno djece, misno slavlje pratio je župni Dječji zbor „Ljiljani sv. Ante” pod ravnanjem s. Gracije Petrić.
Središnje misno slavlje u 10,30 predvodio je vlč. Krešimir Čutura, vicerektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, a uz domaćeg župnika i dekana Otočkog dekanata preč. Antuna Kneževića, koncelebriralo je još šest svećenika iz župa Otočkog dekanata te gosti iz Nadbiskupije, a posluživao je đakon Antun Nikolić. Misu je pjevanjem pratio župni Mješoviti zbor „Bl. Alojzije Stepinac” pod ravnanjem zborovođe Jana Valenćika.
U homiliji se vlč. 
Čutura osvrnuo na život i svetost sv. Antuna. „Antun je uzor i primjer svetoga i mudroga života. Svjestan je sebe, da je samo čovjek i kad osjeća da je drag Bogu, to ga ne izdvaja da misli kako za druge nema mjesta. Ako želimo nešto stvarno od sebe učiniti, onda ćemo opravdavati identitet Božjeg izabranja: krepostima, vjerom, ljubavlju prema Bogu i čovjeku. A sve to zauzetošću, odgovornošću, požrtvovnošću. Svetost stvarno pretpostavlja ljudskost; biti čovjek, znati živjeti s bratom čovjekom. Sveti Antun nam stoga može biti na pomoć prije svega ako povjerujemo da ima smisla živjeti kršćanski. Konačno, sam sveti Antun bi nas poticao na živu vjeru, zahvalnost, ozbiljnost, odgoj, odgovornost za zajedničko dobro. Neka nas zagovor sveca svega svijeta štiti i neka nam ostvari nove svete misli“, rekao je vlč. Čutura.
Na završetku misnog slavlja župnik Antun Knežević blagoslovio je nabožne predmete. Večernje misno slavlje s blagoslovom djece i ljiljana predvodio je vlč. Nikola Kaurin, župnik u Trnjanima. Ovo slavlje pratio je Zbor mladih „Gracija” pod ravnanjem Marine Jambrešić. Mira Bošnjaković
PUNITOVCI – KRNDIJA – Vjernici Župe sv. Ladislava, kralja iz Punitovaca blagdan sv. Antuna proslavili su u crkvi Uznesenja sv. Križa u Krndiji, gdje je misno slavlje predvodio župnik Đurica Pardon. U duhu svetkovine blagdana sv. Antuna, župnik Pardon među ostalim je rekao: „Danas smo se ovdje okupili slaviti sv. Antuna i zahvaliti Bogu za njegov život. Svi dobro znate, u ovom mjestu, nakon što su izgnani njegovi prvotni stanovnici, oni koji su izgradili ovu crkvu, mnogo je ljudi došlo i otišlo. Rijetko se tko vratio. Jedino sv. Antun, on se vratio. Vratili smo ga s ponosom, vjerujući da će on oživjeti ovu crkvu, ne samo građevinu, nego i nas vjernike i to sa istim onim pouzdanjem u Boga s kojim su molili prognani Izraelci. Radovali su se i nadali se onome danu kada će se vratiti kući.“
Potom je nastavio: „Prošlo je tri generacije ljudi u sužanjstvu Babilona i ostala je očuvana nada i vjera da će Bog preokrenuti sudbinu Njegova naroda, da će se vratiti nazad u svoj dom. Ostala je vjera i nada da Bog ne napušta svoj narod. Kada je došlo to vrijeme povratka nazad, mnogi su ostali u Babilonu. Vjerni dio naroda vratio se nazad u Izrael i upravo oni su napisali ovu pjesmu koju je zapisao prorok Izaija, pjesmu povratka, radosnu pjesmu onih koji su bili prognani i koji su se vratili. Kada će doći vrijeme i dan da se i u ovo mjesto vrate ljudi? Nama to zvuči nevjerojatno, nama to zvuči kao prilično utopijska ideja. Mogućnost ostvarivanja takvih snova izgleda teško izvedivo. No, mi se još uvijek skupljamo u ovu crkvu i želimo ju održati živim mjestom, mjestom koje odiše zajedništvom, mjestom u kojem su svi dobro došli.“
Nakraju, župnik je poseban pozdrav uputio prisutnim mještanima Krndije i članovima Njemačke zajednice Zemaljska udruga Podunavskih Švaba: „Napose pozdravljam danas članove Njemačke udruge Podunavskih Švaba. Njihov narod, njihovi predci, da, to su upravo oni prognani. Nemojte zaboraviti na svoju djecu i unučad prenijeti važnost ovoga mjesta. Jučer dok sam gledao krizmanike kako primaju sakrament potvrde budio sam u sebi vjeru da će ova crkva i ovo mjesto biti središnje mjesto velikih slavlja naše župne zajednice. Vjerujem da će ova crkva ostati živom radi vas koji ćete ovdje dolaziti. Sv. Antun pronalazi izgubljene ljude. On otvara vrata onima koji žele i teže boljem životu, zato molimo sv. Antuna da pronađe ovoj zemlji ljude, da ovome mjestu pronađe prave stanovnike koji će nastaviti čuvati tradiciju i vjeru živom i nepokolebljivom unatoč svim teškoćama.“ Tanja Čatić
ILOK – Tri župe Srijemskog Podunavlja: Čerević, Beočin i Srijemska Kamenica hodočastile su 13. lipnja u franjevačku crkvu sv. Ivana Kapistrana u Ilok na proslavu svetog Antuna Padovanskog. Hodočasničku misu u 10 sati predvodio je župnik triju župa vlč. Luka Ivković u zajedništvu s fra Antunom Hajmilerom, župnim vikarom Župe sv. Ivana Kapistrana. Okupljene hodočasnike dočekao je i pozdravio gvardijan samostana fra Grgur Blažević. Misnom slavlju prethodila je procesija s kipom sv. Antuna od kapele sv. Ivana Nepomuka 300-tinjak metara udaljenoj od crkve sv. Ivana Kapistrana. Hodočasnici su poveli procesiju, nosili kip sv. Antuna i pjevali prigodne pjesme. U crkvi je potom slavljena sv. Misa, koju su svojim pjevanjem pratili zborovi triju župa, uz dirigiranje Stefanije Obleščuk i Karla Šetala te orguljašku pratnju Ivana Bera.
U prikladnoj homiliji, osvrćući se na Evanđeoski odlomak, vlč. Ivković je napomenuo: „Svi znamo da su sol, pa tako i svjetlost potrebni za normalan život. Bez soli naš organizam ne funkcionira, bez svijetlosti nema kisika niti raspoznavanja pravoga puta. Sveti Antun je bio sol zemlje i svjetlost svijeta. Sol je uvijek na stolu, ali nikada nije u središtu pozornosti. Ukoliko nedostaje soli, svi se uskomešaju i traže sol, ali inače ona zna biti tijekom čitavoga ručka na stolu, a da nitko ne pomisli na nju. Sol se predaje hrani u cijelosti i želi hranu staviti u prvi plan, a ne sebe. I upravo je takav bio i sveti Antun. Njegova dobrota nije bila predstava, nije bila gluma, nego je svoja djela činio samozatajno i nikad nije privlačio pozornost na sebe. Antun je bio poput svjetlosti koja je po sebi nevidljiva, ali čini vidljivim ono na što padne.“
Zaključujući homiliju, naglasio je kako sv. Antun potiče na promjene u životu, „da se Krist proslavi u nama, po nama i nad nama za život vječni. Uzalud nam ovo Antunovo ako nećemo učiti od sveca cijeloga svijeta, biti sol zemlje i svjetlost svijeta“. Nakon Misnog slavlja, hodočasnici su se uputili u razgledavanje Gradskog muzeja Ilok i Iločkog podrum nakon kojeg je slijedio objed u franjevačkom samostanu te izlet na Principovac. Luka Ivković/ Foto: Josip Pavlović, Eržebet Pauzart, Dražen Deranja, Jasna Čordaš
OSIJEK – Tristoljetno hodočasničko čašćenje sv. Antuna Padovanskog u Osijeku nastavljeno je i ove godine na svečev blagdan, 13. lipnja, uz održanih 12 euharistijskih slavlja i pobožnosti u dvorištu Franjevačkoga samostana sv. Križa i istoimenoj crkvi. Antunovsko hodočastilište u Tvrđi okupilo je tisuće vjernika kojima je za sakrament svete ispovijedi na raspolaganju bilo 16 svećenika na blagdan (od 2 do 22 sata), dok je mnoštvo volontera posluživalo hodočasnike, svećenike i goste u samostanu, uključujući trećoredce, laike katoličkih udruga i mladež: FRAMA Tvrđa, SKAC Osijek i Duhos Osijek. Posebnost duhovnoga zajedništva na Antunovo u Tvrđi misno je slavlje obitelji (uz blagoslov djece i ljiljana te darivanje djece sličicama sv. Antuna) koje je u 18 sati predvodio fra Ivan Crnković, OFM, župni vikar Župe sv. Josipa Radnika u Borovom naselju (Vukovar), suslavio fra Stjepan Hrkač, OFM, župnik vikar osječke Župe sv. Obitelji (Jug II), a u liturgijskom čitanju i pjevanju sudjelovao župni zbor retfalačke župe Uzvišenja sv. Križa u Osijeku uz ravnanje Ivana Bošnjaka i klavijaturnu pratnju Antuna Ivankovića.
Fra Ivan je započeo propovijed pričom o svetosti, dobrim ljudima kroz koje se vidi kako je dobar Bog. Razmišljajući o mjestu i ulozi svetaca u Crkvi i svijetu, sveti je Antun zapisao: ‘U ovoj tamnoj dolini sveci blistaju kao zvijezde na nebeskom svodu. Sveci su zaista zvijezde i Krist ih drži pod pečatom svoje providnosti da se ne pojave kada sami zažele, već da budu spremni na trenutak koji je on predodredio. I kada čuju da u njihovu srcu odzvanja glas njegove zapovijedi, onda s tajnovitih područja kontemplacije prelaze na djela koja Krist od njih zahtijeva’. Jedna takva zvijezda bio je sv. Antun koji i nama danas blista.
Crkvena ikonografija prikazuje sv. Antuna kao zaštitnika siromaha. Na slikama i kipovima prikazan je u takvoj ulozi – u ispruženoj ruci drži komad kruha kao da ga pruža ljudima, a u drugoj drži dijete Isusa ili Bibliju. Zagledajmo se u detalje – znakove i vidjet ćemo simbole kojima na sv. Antun uči i primjerom pokazuje kako kršćanski živjeti, kako staviti Riječ Božju u središte svoga života; kako živjeti po Evanđelju i kako drugima naviještati i svjedočiti Evanđelje. Sv. Antun istraživao je sv. Pismo. Svaku riječ koju je čuo nastojao je zapamtiti. Za njega je Evanđelje bila knjiga života“, kazao je propovjednik razmatrajući o dubljemu značenju ikonografskih opisa uz svečev život – kruh, Biblija, bose noge (materijalno siromaštvo i duhovo bogatstvo) i bijeli ljiljan (simbol čistoće srca ispunjenoga Bogom). „Čisto srce je sposobno vidjeti Boga na djelu i u drugima prepoznaje Božju prisutnost. Život sv. Antuna nas potiče da je važno srce imati u Bogu – promatrati druge s ljubavlju i poštovanjem! Srce koje se nalazi u Bogu, ili bolje rečeno, srce u kojemu se nastanio Krist, srce je koje drugoga gleda Božjim očima. Bog će nas pitati jesmo li imali ljubavi prema drugome. Budimo poput djece! Sv. Antun je činio dobro, sigurno je nekad i pogriješio, ali je sve činio s ljubavlju. Neka nam sv. Antun izmoli da budemo siromašni duhom, čisti srcem i s osjećajem poput djece“, zaključio je predvoditelj Crnković. Na kraju slavlja blagoslovio je djecu u spomen na krštenje i s franjevcima predvođenim gvardijanom Mihaljevićem darivao djecu sličicama s molitvom sv. Antunu.
Svečanim euharistijskim slavljima prethodila je večernja trodnevna duhovna priprava koju je vodio fra Siniša Pucić, OFM (samostan Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu). Blagdanske mise su od 3 sata do 21 sat slavili osječki svećenici i gosti: gvardijan Franjevačkog samostana u Tvrđi fra Venancije Mihaljević (suslavio fra Zoltan Dukai i vlč. Josip Majdandžić), fra Ante Barišić, fra Dragutin Bedeničić, o. Darko Rac (grkokatolički župnik u Bačincima), vlč. Vladimir Delić (suslavio fra Svetislav S. Krnjak), vlč. Krešimir Iljazović (suslavio o. Nenad Krajačić, dekan žumberački), preč. Ivica Rebić, vlč. Nino Perica (suslavio o. Ljubomir Sturko), vlč. Blaž Jokić, fra Ivan Crnković (fra Stjepan Hrkač), župni sin župe u Tvrđi Sv. Mihaela, ark., mons. Većeslav Tumir, savjetnik apostolskog nuncija u Japanu, te vlč. Danijel Tigandžin, župnik u Duboševici. Naposljetku svake mise, poslije blagoslovne molite, hodočasnike je pozdravio gvardijan V. Mihaljević. Propovjednici su podsjetili na svečev život i djela približujući ih vjernicima u svjetlu Božje riječi koju je Antun živio i tako ostao uzorom do današnjih dana.
Na misnim slavljima pjevali su: HOPGD Zrinski, zbor franjevačke crkve Sv. Križa i časni brat fra Miroslav Petrac, župni zborovi župa: Sv. Josipa Radnika, Sv. obitelji, josipovačke Sv. Luke, ev., Preslavna Imena Marijina, Uzvišenja sv. Križa i Sv. Mihaela, ark. U uređenju crkve i vanjskog oltarnog prostora (s darovanim ljiljanima iz Marije Bistrice) sudjelovao je časni brat Drago Rašković. Nevenka Špoljarić
