OSIJEK (TU) – Na svetkovinu Sv. Petra i Pavla 29. lipnja 2018., svečano misno slavlje u osječkoj konkatedrali koja nosi titul ovih svetaca predvodio je porečki i pulski biskup Ivan Milovan. Na početku misnoga slavlja svetkovinu zaštitnika konkatedrale i grada Osijeka, drugog sjedišta Đakovačko-osječke nadbiskupije, čestitao je đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić. 
Podsjetio je da svoga zaštitnika slavi i đakovačka prvostolnica te da su sv. Petar i Pavao zaštitnici i grada Đakova, kao i da je ovoga dana Đakovačko-osječka nadbiskupija postala bogatija za devetoricu novih svećenika. Ovom slavlju nazočio je mladomisnik Ivan Kunčević, koji je u ovoj župi obavljao đakonski praktikum. Nadbiskup je zatim na poseban način pozdravio konkatedralnog župnika i dekana Osječkog zapadnog dekanata Adama Bernatovića, koji je zbog zdravstvenih poteškoća koncelebrirao skriven očima vjernika, te mu je poželio potpuno ozdravljenje.
Odgovornost, savjesnost i hrabrost
U koncelebraciji je bio đakovačko-osječki nadbiskup metropolit u miru Marin Srakić, uime odsutnog požeškog biskupa Antuna Škvorčevića, koji je u vrijeme ovoga misnog slavlja zajedno sa srijemskim biskupom Đurom Gašparovićem sudjelovao na proslavi 60. obljetnice utemeljenja Subotičke biskupije, koncelebrirao je generalni vikar Požeške biskupije Josip Krpeljević, zatim tajnik Apostolske 
nuncijature u Čileu Većeslav Tumir, generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije Ivan Ćurić, biskupski vikar za pastoral u gradu Osijeku Vladimir Dugalić, dekan Osječkog istočnog dekanata Ivan Jurić te svećenici grada Osijeka. Dan zaštitnika grada Osijeka, nadbiskup je čestitao prisutnom gradonačelniku Ivanu Vrkiću te predstavnicima lokalne vlasti.
Zahvaljujući na dolasku mons. Milovanu, nadbiskup Đuro, uz uručenje prigodnoga dara, je rekao: „Izuzetno vas cijenimo i poštujemo zbog vaše ljubavi prema svojoj Porečkoj i Pulskoj biskupiji, prema sveopćoj Crkvi i zbog sinovskog poštovanja prema Svetome Ocu, ali istodobno zbog vaše odgovornosti, savjesnosti i hrabrosti koju ste pokazali u posljednjim godina svoje službe porečkog i pulskog biskupa. Ostali ste vjerni svojoj savjesti, bez obzira na cijenu, a čini se da vrijeme i pokazuje da ste u tim, za vas teškim trenucima, uistinu bili vjerni i pravičnosti i poštenju.“
Da se nanovo rasplamsa vjera u Krista
U svojoj homiliji mons. Milovan prisjetio se posjeta sv. pape Ivana Pavla II. Osijeku koji se zbio prije 15 godina, a zatim je nastavio: „Neka nas ne napusti uvjerenje da nad ovim krajem neprestano bdije sv. Petar, na čijoj je vjeri izgrađena Crkva.“ Dojam je da se Slavonija danas nalazi u sličnim okolnostima kao i sv. Petar za vrijeme boravka u tamnici u koju „sa svakom viješću o odlasku pojedinaca pa i čitavih obitelji iz Hrvatske kao da dolazi sve manje svjetla.“ Tamu šire i ideologije, a za razliku od dosad poznatih, koje su započinjale čak i kao neskrivene političke opcije i režimi, sadašnje ideologije su tako moćne da demokratske političke sustave ponekad čak i prisiljavaju da sudjeluju u promjeni biti čovjeka, stvorenog kao muškarac i žena. „Beznađe koje kao da se odasvud širi, čak i oči više nemaju snage tragati za svjetlom“, rekao je. Podsjećajući kako je u misnom čitanju Petra koji je zaspao, anđeo udario u rebra, mons. Milovan je posvjestio kako se radi o udarcu u mjesto koje je, simbolično, odabrao Stvoritelj za svoj stvaralački čin te je time probudio i Petra i njegovu vjeru koja ga je izbavila iz tamnice.
„Nad Hrvatskom, Slavonijom i Osijekom bdije i zagovor sv. Pavla, koji zanosno svjedoči da ga je Gospodin izbavio iz lavljih ralja“, rekao je mons. Milovan, „pogotovo danas kada zloguko nad Slavonijom lebdi pitanje mnogih hrvatskih branitelja i ljudi koji su sudjelovali u teškom boju: „Je li se isplatilo toliko ginuti, i toliko zla trpjeti za hrvatsku slobodu, ako nam je danas tako loše?“ Naime, iako ovaj naraštaj od ratnih strahota dijeli više od dva desetljeća, ratne rane kao da peku jače ako je sadašnjost teža, ako je prati i egzistencijalno i duhovno ugrožavanje čovjeka i kraja.“
Porečki i pulski biskup potom je podsjetio na mučeništvo bl. Miroslava Bulešića koji je izgarao za Krista, Crkvu i svoj narod te je bio zaklan baš kada je kao tajnik Svećeničkog zbora sv. Pavla bio na službi biskupova delegata na „krvavoj krizmi u Lanišću“. „Upravo iskustva sv. Petra i Pavla, koje je osobito štovao i bl. Miroslav, njihovo dijete u mučeništvu, kao da premošćuje vrijeme od gotovo dvije tisuće godina i ulaze u tamnicu, a neki će reći i ralje, današnjega doba te nam otkrivaju novo svjetlo. Radije nego da samo evidentiramo suvremene probleme i mirimo se s njima, shvatimo ih kao snažne udarce u hrvatska i slavonska rebra pa da se probudimo te da se nanovo rasplamsa stoljećima baštinjena vjera u Krista uz koju se čovjek jedino može izbaviti iz svakoga ropstva“, poručio je okupljenima mons. Milovan i nastavio: „Molimo Boga da nikada ne smetnemo s uma da nisu vjeru gradili ni divni običaji ovoga kraja, ni opjevana hrabrost ovoga čovjeka, ni obiteljski život koji je opstao u bogatstvu ove plodne zemlje, nego je sve to bilo moguće zahvaljujući upravo vjeri u kojoj je rastao i stasavao hrvatski i slavonski čovjek; vjeri apostolskoj, vjeri petrovskoj i pavlovskoj koja nadilazi tegobe svakog vremena i u Božjem zagrljaju sigurnost traži za svakoga čovjeka.“
Ističući kako je potrebno vratiti povjerenje u ljude i u zemlju, vratit povjerenje u brak i obitelj, mons. Ivan posebno je poručio kako je „najprije potrebno vratiti se Bogu, a onda će i čovjek i zemlja doći k sebi“. Misno slavlje svečanim liturgijskim pjevanjem animirao je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića.
M. Kuveždanin
