ALJMAŠ (TU) – Svečanim euharistijskim slavljem u ajmaškoj župnoj crkvi Pohođenja BDM na svetkovinu Presvetoga Trojstva, 16. lipnja, trostruki je jubilej proslavio svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije preč. Ante Markić, župnik i upravitelj Svetišta Gospe od Utočišta. Zahvalan Bogu za dar života, navršivši 75 godina, milosno darovanih 50 godina svećeništva i 45 služenja u župnoj zajednici te hodočasnicima u nadbiskupijskom marijanskom Svetištu, zlatomisnik je prikazao misu uvodno zahvalivši svima koji su ga na životnom putu pratili potporom, ljubavlju i molitvom.
Radosno zajedništvo uveličali su suslavitelji: propovjednik na misi vlč. Robert Almaši, župni vikar Župe sv. Petra i Pavla, ap. u Osijeku, preč. Ivan Jurić, dekan Istočnog osječkog dekanata i duhovnik Zajednice Cenacolo u Aljmašu, župnici u Dalju i Sarvašu Ante Mihaljević i Mario Brkić, p. Sebastijan Šujević, SJ, ravnatelj Isusovačke klasične gimnazije u Osijeku, grkokatolički svećenici u novoproglašenoj Eparhiji sv. Nikole u Ruskom Krsturu (Srbija) iz Novog Sada i Bačinaca o. Julijan Rac i o. Darko Rac, Franjo Ivanković, župnik u Tavankutu, Subotička biskupija, o. Dragan Majić, DI, iz Drinovaca u BiH, dr. sc. Josip Bošnjaković, voditelj bračnih i obiteljskih savjetovališta Nadbiskupije i profesor KBF-a u Đakovu te dr. sc. Ivan Petrović, župnik u Bučici u Sisačkoj biskupiji.
Slavlje je liturgijskim pjevanjem uveličao župni zbor uz orguljsku pratnju s. Dominike Jozić, vjeroučitelj Dinko Glavaš te župljanka Jasna Komendanović (sopranistica HNK u Osijeku) otpjevavši naposljetku mise duhovnu himnu Svetišta „Gospa Aljmaška“. Prije službe riječi najmlađi su župljani sabranima darovali prigodni recital. Anica Gundelj, u ime ŽPV-a i ŽEV-a čestitajući svečaru naglasila je0: „Ljubav Vas je vodila od dolaska ovamo prije 45 godina i prvih teških početaka, kroz žrtve rata i njihova nevina stradanja, u poraću i obnovi do danas kada smo došli Bogu zahvaliti za Vaš životni put, nimalo lagan… na kojemu Vas je čuvala nebeska Mati, a taj put i život ugrađen je u ovu crkvu i Svetište, Crkvu sv. Stjepana Kralja na Dalj planini, u župni dom, brojne kapelice, križeve i spomenike, a ugrađen je i u naš životni put. Mi, stanovnici Aljmaša i filijale Dalj Planina, ponosni smo na Vas i ovu zlatnu svetu misu, ponosni smo na Vaš put i život, na sva Vaša djela i podnesene žrtve vođene mudrošću i strpljenjem, riječi utjehe i poticaje, na dosljednost u pastirskom služenju i duhovnom vodstvu. Upravljamo molitve euharistijskom Kristu, nebeskoj Majci Gospi od Utočišta da dosadašnji rad bude blagoslovljen rastom vjere u župnoj zajednici, a Vas prati Božji blagoslov i dobro zdravlje te da i nadalje vodite povjereni Božji puk.“
Višegodišnji zlatomisnikov suradnik Robert Almaš čestitao je slavljeniku te u propovijedi uvodno kazao: „Danas se radujemo zajedno s Vama i zahvaljujemo Trojedinom Bogu na Vama, Vašem životu i uzornom svećeničkom služenju. Nije li, doista, ovo Vaše jubilejsko slavlje ujedno i životna bilanca koja Vas vodi na Vaše korijene, vraća na izvor i razlog Vašega života. Vraća na 1944. godinu, u rodne Aladiniće u Hercegovinu, u Župu Prenj-Dubrave, vraća na drage pokojne roditelje, majku Ružu i oca Boška, na obiteljski dom, rodni zavičaj, odakle naš Zlatomisnik potječe.
Preč. Ante za svećenika je zaređen u Đakovu na Petrovo prije 50 godina. Svoju mladu misu slavio je na svetkovinu Velike Gospe iste godine. Od 1970. do 1973. godine obnaša službu župnog vikara u Župi sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima. Pred brojnim pastoralnim izazovima on nije ljenčario, niti ga je to obeshrabrivalo, već kako i sam kaže: ‘Sve me to pokretalo da se angažiram do maksimuma i da nađem u svemu tome i radosti i oduševljenja.’ I doista, gledamo ga i danas kako mladomisničkim žarom slavi sveta otajstva, predano služi hodočasnicima tijekom cijele godine, osobito oko Gospinih blagdana. Na jučerašnji dan prije 45 godina biskup Stjepan Bauerlein imenovao ga je župnikom i upraviteljem ovog zahtjevnog, tada pomalo zapuštenog Svetišta ovdje u Aljmašu kojeg je trebalo i materijalno i duhovno obnoviti. Tada tek imenovani župnik brzo je srastao s ovom Župom, Svetištem, s Aljmašanima“, kazao je propovjednik.
Podsjetio je potom na stradanja, progonstvo, povratak ognjištima: „I da bude još gore: najveći ponos i najveću svetinju dragoga nam Aljmaša, hodočasničku crkvu su spalili i razorili do temelja. Prvi tračak nade zasigurno vam je dala Gospa od Utočišta čiji je kip pod neobičnim okolnostima pronađen u ruševinama ove svetinje… Zasigurno kao nikada prije, ni kasnije, u godinama rata i progonstva Vas je, dragi Zlatomisniče krijepilo Vaše mladomisničko geslo koje ste uzeli iz Prve Ivanove poslanice: ‘I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša.’ (1Iv 5,4)… Neprijateljstvo, razdor i zlo pobijedila je vjera! I prije 21 godinu vraćen je kip Gospe od Utočišta; Gospa prognanica je ponovno našla utočište i postala više nego ikada utočištem mnogih te je započela materijalna i duhovna obnova ovog Svetišta. Prije 15 godina ova prekrasna župna crkva, koja poput lađe ili labuda izranja iz Dunava, postala je simbolom i znakom povratka. Ona simbolizira vaš povratak ovdje u ovu dolinu mira iz ratnog progonstva, ali isto tako simbol je čovjekova povratka Bogu. Ovo je dolina kojom Uskrsli Krist pobjedno vlada s vrha kalvarije! Ugrađivali ste, dragi Zlatomisniče, sebe u ovu crkvu i svetište. Niste se štedjeli prepoznati potrebe male zajednice Mađara u filijalnoj Dalj-Planini. I njima ste zajedničkim naporima podigli crkvu Sv. Stjepana Ugarskog s pastoralnim prostorima, naučili ste govoriti misu na njihovom materinjem mađarskom jeziku“.
Almaši je na mađarskom jeziku nastavio propovijed te na hrvatskom jeziku zaključio: „Nakon 50 godina predanog i požrtvovnog svećeničkog života je doista teško napraviti bilancu. Možemo učiniti to jedino u Božjem svjetlu. U proteklih pet desetljeća slavili ste dvadesetak tisuća svetih misa, više desetaka tisuća pomirivali s Bogom u sakramentu ispovijedi, mnoge krštavali, bili svjedokom Crkve sklapanju sakramenta ženidbe, krijepili bolesnike sakramentom pomazanja i ispraćali na vječni počinak. Naraštaje ste podučavali vjeri. I činili ste sve to uvijek vjerni Bogu i Crkvi. Dopustili Velikom Svećeniku da se služi Vašim sposobnostima, stavljajući uvijek iznova svoj život u Božje ruke…“
Darujući slavljenika buketom cvijeća, Aljmašanka Aleksandra Vladić uputila je zahvalni govor, prisjetivši se svoga djetinjstva i odrastanja u katoličkoj vjeri zahvaljujući svojoj baki i župniku koji je uspio održati tradiciju sela, Tijelovsku procesiju, a u poraću veličanstveno vratiti Gospu u Aljmaš i vjerom u Boga, ufanjem Gospi pobijediti brojne nedaće te postati ljudima prijatelj čija su vrata i srce otvoreni župljanima i hodočasnicima.
„Najprije hvala dragom Bogu na ovome danu i ovom misnom slavlju, na daru života, svećenikoga poziva, što se udostojao mene, nevrijednog slugu po sakramentu svetog reda pridružiti svećeništvu svoga Sina, Isusa Krista, vrhovnog svećenika. To nisam ničim zaslužio, to je njegov dar. ‘Milošću sam Božjom, ono što jesam’ (1 Kor. 15, 10). Tako i na mene mogu se primijeniti Isusove riječi upućene apostolima: ‘Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas!“ Odmah do Boga zahvaljujem BDM jer moje je zvanje djelo njezine milosti. Kako? Znamo da Bog u svoju službu poziva na različite načine, služeći se raznim događajima i pojavama, a najviše služeći se ljudima. Što se tiče mene, poslužio se mojom majkom Ružicom, koja je na poseban način njegovala pobožnost prema BDM. Kada mi je bilo samo godinu dana, teško sam se razbolio od uboda škorpiona. Sva leđa bila su u gnoju. Nosila me potrbuške na rukama preko 20 kilometara k liječniku. Kad me pregledao, rekao je da mi nema pomoći, umrijet ću. Ništa nije poduzeo. Mama me plačući nosila nazad kući, stalno pogledavajući na me jesam li još živ. U toj muci ona se zavjetovala Bogu i Gospi da, ako njihova sveta volja, ostanem živ i da postanem svećenik, a ona će za to moliti. Kako vidite ostao sam živ i njezine molitve bile su uslišane i postao sam svećenik. To su bili počeci moga zvanja pa zato još jednom hvala dobrom Bogu i nebeskoj Majci Mariji koja me pratila svojim majčinskim zagovorom za vrijeme školovanja i svećeničkoga djelovanja kroz svih ovih 50 godina“, posvjedočio je zlatomisnik naposljetku te zahvalno priznao kako je tijekom svih tih godina bilo dosta poteškoća, zamki i pogibli, iskušenja koja ne bi svojim snagama pobijedio niti ustrajao da Gospodin nije bio uz njega, da ga nije krijepio.
Preč. Markić je napose zahvalio pokojnim roditeljima preko kojih mu je Bog darovao život, obitelji, prijateljima i znancima te svim suslaviteljima zlatnoga jubileja, posebno pastoralnim suradnicima. Zahvalu za požrtvovnost, rad i složnost izrekao je redovnicama Janji Begić i Dominiki Jozić iz Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice, nazočnoj provincijalnoj poglavarici potonje Družbe s. Kaji Ljubas, bivšim poglavaricama i redovnicama Hrvatske provincije Marijinih sestara, kao i nazočnim Sestrama milosrdnicama sv. Vinka Paulskog iz Osijeka, hodočasnicima te vjernicima župe Aljmaš i filijale Dalj-Planina. Nevenka Špoljarić
