ĐAKOVO (TU) – Svijećnica – Blagdan Prikazanja Isusova u Hramu proslavljena je u ponedjeljak 2. veljače 2015. svečanim večernjim misnim slavljem u katedrali-bazilici Sv. Petra u Đakovu, koje je uz nadbiskupa Đuru Hranića predvodio nadbiskup u miru mons. Marin Srakić, koji je toga dana proslavio svoj imendan te 25. obljetnicu biskupskog imenovanja. Na početku slavlja nadbiskup Marin blagoslovio je svijeće koje su vjernici donijeli na blagoslov, a u svojoj je homiliji okupljenima govorio o Isusu kao svjetlu i znaku protivljenja te pojedinostima vezanim uz Isusovo prikazanje u Hramu koje vjernicima pomažu da uđu u otajstvo Isusa.
“Toga dana Isus ulazi u Hram i ispunjava drevne riječi proroka Malahije: ‘Ući će u svoj hram Gospodin koga vi tražite.’ To je bilo važno za Izraela toga vremena, a važno je i danas za nas: Bog se uključuje u povijest čovječanstva”, rekao je nadbiskup Marin te se osvrnuo na brojne poruke toga susreta u Hramu upućene vjernicima. Naglasio je ‘ideju svjetla’: “Šimun naziva Isusa ‘Svjetlost na prosvjetljenje naroda’, njegovo je poslanje svijetliti.” Potom je spomenuo poruku za Mariju koja je primila dijete od Boga i sada ga vraća Bogu, što je ujedno i prikazanje za žrtvu – predigra i anticipacija prinosa samoga Isusa što će ga on sam davati kroz cijeli svoj život i što će ga dovršiti na Križu. Snažna je i poruka kada Šimun kaže da je Isus ‘znak osporavan’ jer će Isusa procjenjivati i osporavati, o njemu će se mišljenja sukobiti, dizati svađe, neki će ga odbaciti, osuditi i ubiti. No neki će ga prihvatiti i oni će na dar primiti život u Duhu. Konačno, tu je i Šimunova poruka za Mariju: ‘A tebi će dušu probosti mač’, kada se Marija pridružuje žalosnom otajstvu – koje će u svojoj završnici ipak biti radosno – otajstvo otkupljenja.
“Na današnji blagdan evo i nas kršćana sa svijećama u rukama, simbolom Krista. Zajedno s Isusom Svjetlom svijeta koji ulazi u hram ulazimo u otajstvo Boga koji nam je došao u pohode. Praćeni smo i mi s osporavanjem Isusa. Naučimo da moramo biti svjetlo u svjedočenju, u jasnoći života vjere te da i mi među našim suvremenicima možemo postati znak osporavanja, sa svim posljedicama, zamršenostima i nevoljama kršćanskoga svjedočenja”, naglasio je nadbiskup Marin te kazao kako je s Isusom u svijetu započelo rasti nešto novo, a svaki rast znači napor i rizik. Potom je rekao kako je Isus prijatelj koji nam proturječi, koji nas čini nemirnima te citirao riječi Juliena Grena: ‘Sve dok je nemiran, kršćanin može biti miran’ zaključivši: “A možda Isus na dan svoga prikazanja u Hramu želi u nama probuditi taj sveti nemir da bismo mogli ostati mirni.”
Uime župne zajednice Svih svetih u Đakovu, čestitku mons. Srakiću uputio je župnik Tomislav Ćorluka, podsjetivši na četvrt stoljeća u kojemu je slavljenik vršio službu prvo pomoćnog biskupa, potom biskupa te nadbiskupa. “Pod zagovorom Blažene Djevice Marije Vi ste svoju službu vršili ‘Nadom i radom’ punih 25 godina i u Vama smijemo prepoznati starca Šimuna – pravednog, punog Duha i mudrosti. I mi smo u hramu, ovdje je katedra, oltar na kojemu ste slavili mnoge svete mise, ambon na kojemu ste propovijedali i ovo je pravo mjesto da Vam uputimo naše dobre želje i čestitke. Teško je u nekoliko rečenica obuhvatiti četvrt stoljeća Vašega djelovanja, svega što se u tom razdoblju događalo, od Domovinskoga rata, povratka, obnove, uzdignuća Nadbiskupije…. sve one svete mise, pobožnosti koje ste predvodili, riječi, blagoslovi, molitve i žrtve za nas… za sve Vam zahvaljujemo i čestitamo imendan i veliku obljetnicu imenovanja biskupom. Živjeli!” rekao je među ostalim župnik Ćorluka.
Zahvaljujući župniku, kao i svima ostalima nazočnima na misnom slavlju, nadbiskup Marin prisjetio se ovoga blagdana prije 25 godina kada je imenovan pomoćnim biskupom đakovačkim i srijemskim. “U tom sam se trenutku pitao: Što sad? a prisutnim vjernicima sam se predstavio kao što se onomad predstavio egipatski Josip svojoj braći – Ja sam Marin, vaš brat! Takav želim i ostati”, rekao je mons. Srakić. Preporučivši se u molitve i podršku, osvrnuo se na činjenicu da je nadbiskup u miru te istaknuo kako bi želio i nadalje doživljavati Kristov nemir, onaj o kojemu je govorio sv. Augustin kada je rekao da je nemirno srce naše dok se ne smiri u Gospodinu. A. Banović
