OSIJEK (TU) – Svetkovina svetog Franje Asiškog, utemeljitelja i duhovnog nadahnitelja mnogih redovničkih zajednica i pokreta, svečano je proslavljen u subotu, 4. listopada u samostanskoj crkvi svetog Jakova st. kod osječkih franjevaca kapucina. Večernje euharistijsko slavlje, uz koncelebraciju gvardijana fra Jure Šimića, predvodio je vlč. Siniša Paušić, župnik iz Podravskih Podgajaca koji je ujedno i franjevački trećoredac.
U prigodnoj homiliji vlč. Siniša posebno je naglasio krepost poniznosti koja je resila svetog Franju istaknuvši da je poniznost majka svih kreposti. Propovjednik je prikazao život sv. Franje kao uzor kršćanskog života i istinskog obraćenja, ističući utjecaj Franje na sveopću Crkvu i ljude vremena u kojem je živio. „Svetom Franji mnogi su se već za života divili, a to divljenje ni danas ne prestaje. Mogli bismo reći da je on div-svetac! No, krivo ćemo učiniti ako mu se samo divimo. Sveci nisu tu da im se divimo ili da sebe tješimo kako mi to ne možemo dostići ili da na to nismo pozvani. Večeras dok razmišljamo o svetom Franji moramo se ozbiljno upitati kakvi smo mi to danas kršćani. Nadalje, moramo nastojati nasljedovati primjer svetog Franje ili točnije rečeno – ne njega, nego po njegovu primjeru samog Krista. Svima nam je znano da se sveti Franjo lišio svega materijalnog jer ga je ono sputavalo u istinskoj želji nasljedovanja siromašnog i poniznog Krista. Živjeti vjerno i radikalno po svetom Evanđelju kao što je on to učinio treba, predragi, biti i naš cilj i izazov. I mi moramo živjeti sveto kao što je živio Franjo. Potrebno je da uzmemo sveto Evanđelje za ozbiljno. Došli smo, nažalost, do toga da sve nekako relativiziramo. Papa Benedikt XVI. će na jednom mjestu reći da živimo u općoj kulturni relativizma. Evanđelje je, draga braćo, zahtjevno. Krist je bio radikalan po mnogim pitanjima zbog čega je mnoge znao dovesti u krizu koji su ga na prvu radosno slijedili. Zato niti Crkva ovog našeg vremena ne smije se dodvoravati svijetu, ne smije ublažavati svoj moralni život, nego mora – i pod cijenu malog stada – vjerno naviještati i tumačiti Kristov nauk. Poziv Crkve nije prvenstveno briga za Caritas i za ekologiju, i to je, da se razumijemo itekako važno, ali je navještaj spasenje i svetog Evanđelja prvotna zadaća Crkve. Sveti Franjo je velik radi toga što nije propovijedao sveto Evanđelje samo riječima nego svojim stilom i načinom života. I to je ono što je ljude privlačilo da su ga u tolikom broju, već za života a i danas, odlučili slijediti.”
U nastavku propovjednik je rekao kako „sv. Franjo nije tražio slavu ovoga svijeta, nije bio navezan na ovozemaljske vrijednosti, nego se trudio ljubiti siromašnog Krista, radovao se Božjem milosrđu i spasenju, čvrsto je vjerovao da je svaki stvor na ovoj zemlji Božji i divio se svemu, prepoznavao je ljepotu u svemu stvorenom“. „Bog mu je bio na prvom mjestu i zato se mogao radovati smrti jer je znao da je ovdje na zemlji ispunio svoje poslanje (…)“, rekao je uz ostalo vlč. Siniša. U kontekstu proslave Jubileja 800. obljetnice poznate Franjine Pjesme stvorova istaknuo je da je ”Franjin život najbolja pjesma pohvale Bogu, zahvaljivanja i svjedočenja”. Svoju propovijed završio je pozivom da hrabro, poput svetog Franje nasljedujemo, zahvaljujemo i svjedočimo Isusa Krista ne samo riječima, već čitavim svojim životom. Samo istinski autentičan i vjerodostojan način života ima pravu vrijednost. Upravo tako je živio Franjo, i po tome je danas velik, a tako trebamo i mi živjeti i samo tako ovo liturgijsko slavlje može imati svoj pravi smisao.
Na kraju mise gvardijan je zahvalio vlč. Siniši na odazivu i riječima ohrabrenja te vjernicima koji su dolazili na prigodnu trodnevnicu te svima koji su se na bilo koji način utkali u proslave ovog velikog Božjeg ugodnika koji niti danas ne prestaje nadahnjivati brojne muževe i žene za vjerni i radikalni život po svetom Evanđelju.
Kao i obično, uoči svetkovine svetog Franje, 3. listopada poslije večernje mise, u sjećanje na Franjin blaženi prijelaz Bogu s ovoga svijeta, proslavljen je Transitus, odnosno Obred preminuća, čime je vjernički puk ušao u duhovnu dubinu i otajstvo Franjine smrti. Za proslavu blagdana samostan se pripremao trodnevnom duhovnom pripravom koju je vodio vlč. Siniša. Svakog dana program je počinjao u 18,15 sati molitvom franjevačke krunice koju su predmolili članovi Franjevačkog svjetovnog reda i molitvama u čast sv. Oca Franje koje je vodio fra Juro. Relikvije svetog Franje koje samostan posjeduje bile su izložene u crkvi pored Franjina kipa, a poslije mise svi su ih mogli osobno dotaknuti i počastiti. Tiskovni ured
