Proslava svetkovine Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije

ĐAKOVO / VALPOVO / OSIJEK (TU) –  Svetkovina Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije svečano je proslavljena u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu, istoimenoj župi u Valpovu te kod franjevaca u osječkoj Tvrđi koji su se devetnicom i hodočašćem osječkih župa Gospi Osječkoj pripravljali za proslavu.

Đakovo

Svetkovina Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marija, zaštitnice đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa proslavljena je u četvrtak, 8. prosinca 2022. svečanim misnim slavljem u kapeli Sjemeništa. Okupili su se bogoslovi i njihovi odgojitelji, u zajedništvu sa studentima laicima, profesorima, svećenicima središnjih nadbiskupijskih ustanova te ostalim gostima. Misno slavlje predslavio je varaždinski biskup, mons. Bože Radoš u zajedništvu s đakovačko-osječkim nadbiskupom, mons. Đurom Hranićem, nadbiskupom u miru, mons. Marinom Srakićem, pomoćnim biskupom iz Tanzanije, mons. Prosperom Balthasarom Lyimom te ostalim svećenicima. Pjevanje je animirao Zbor bogoslova pod ravnanjem mo Ivana Andrića, uz pranju mo Vinka Sitarića.

U svojoj homiliji biskup Radoš toplim je i poticajnim riječima bogoslovima i studentima preporučio Mariju kao onu u kojoj neprestano sija sunce božanske milosti. To sunce, kako je rekao, bivalo je istinskim darom u svakome čovjeku, no ono je, međutim, zbog prvog grijeha stavljeno u drugi plan, iako i dalje nastavlja sijati. To se svjetlo, ipak, potpuno jasno i dalje očituje u Djevici Mariji s obzirom da je ona Bezgrešno Začeće. U tom smislu, i mi za traženje svoga duhovnog vodstva i utjehe ne moramo ići daleko, nego se vrlo brzo i sigurno možemo uteći zagovoru Majke Marije. Mons. Radoš potom je govorio o važnosti molitvenoga života u poslanju svakog teologa i svećenika. Marija je, istaknuo je više puta, žena molitve i slušanja Božje volje i upravo zato nije bilo prilike da je Sotonin glas odvrati od poslanja koje joj je namijenio Bog. Ako i mi neprestano tražimo pomoć Blažene Djevice onda imamo trajnu sigurnost kako osim Božjega glasa nećemo čuti ništa drugo doli Božje volje. Nikakvi glasovi zavodljivosti tako nemaju šansu pred likom Djevice Marije kojoj je Bog namijenio da zgazi glavu Zmiji.

Nakon mise, gosti i domaćini program su nastavili u radosnom raspoloženju u bogoslovskoj blagovaonici. Nakon pjesme i prigodnih govora, uslijedila su obraćanja trojice biskupa – mons. Radoša, mons. Lyime i domaćeg nadbiskupa Hranića. Sva trojica prenijela su svoje iskustvo odnosa s Djevicom Marijom i ukazala na važnost osobnog štovanja Marije, koja za nas ostaje trajni uzor i utjeha.

Luka Marošević

Valpovo

Svetkovina Bezgrješnog začeća BDM proslavljena je u istoimenoj župnoj crkvi u Valpovu, 8. prosinca 2022. godine svečanim misnim slavljem koje je predvodio pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić, a u koncelebraciji su, uz domaćeg župnika i dekana, preč. Zvonka Mraka i župnog vikara Krešimira Iljazovića, bili svećenici dekanata te ostalih župa nadbiskupije, među kojima i vlč. David Sluganović, koji zajedno s domaćim župnikom ove godine slavi 40 godina od đakonskog ređenja u Valpovu.

Domaći župnik, župni vikar i đakon Vladimir Sabo te s. Julijana Beretić, s. Zrinka Vuković i s. Rastislava Bogdan pozdravili su sve sudionike svečane mise, a na misi je bila i s. Fides Babić, vrhovna poglavarica Družbe Kćeri milosrđa, koja je u službenom pohodu svojim sestrama u Valpovu. Uime grada Valpova na misnom slavlju nazočio je Matko Šutalo, gradonačelnik Valpova. Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti župni zbor Sv. Cecilije pod vodstvom s. Julijane.

Započinjući svoju homiliju, biskup je naglasio kako nas svetkovina Marijina Bezgrješnog začeća svake godine poziva da se učvrstimo u doživljaju i iskustvu vjere te je rekao: „Činimo to i mi, ovdje u gradu Valpovu, u čijem je središtu ova lijepa župna crkva, ne samo kao vrijedan i dragocjen ures kulture i povijesti ovoga grada, već i kao rječit znak duhovnomu usmjerenju za pojedince i zajednicu ovoga grada, kad na svom životnom putu, u svemu onome što proživljavamo i oko čega se trudimo, otkrivamo neka dublja i šira obzorja, koja nas rasvjetljuju da jasnije prepoznamo istinu života, da učimo o istinskom dostojanstvu nas ljudi, o našim darovima i sposobnostima, ali i o slabostima, o našoj krhkosti i prolaznosti, te nas osnažuju da svoju svakodnevicu živimo puni radosne nade.“ 

Oslanjajući se na liturgijska čitanja biskup je protumačio biblijsku sliku grijehom ranjene ljudske naravi, naglasivši da Božja ljubav nije „mirovala“, nego je odmah navijestila Otkupitelja, po kome će svijetu doći „izobilje milosti i života“. „Gdje nam je smjestiti Marijinu bezgrješnost?“ – upitao je biskup Ivan te nastavio: „U otajstvo otkupljenja – u događaje spasenja po Isusu Kristu. To otkrivamo u susretu i dijalogu odlomka Lukina evanđelja, u kojem je zapisano svjedočanstvo Božjeg govora po anđelovoj riječi i Marijin odgovor, kad je u otvorenosti srca prepoznala i prihvatila da je u pitanju Božje djelo te izrekla je svoje da. U tom nam svjetlu odjekuje sadržaj i crkveni nauk o Bezgrješnom začeću, proglašenomu na današnji dan 1854. godine bulom „Neizrecivi Bog“. Riječ je o proglašenju nauka čiji sadržaj susrećemo u svjedočanstvima cijele povijesti spasenja.”

Biskup se osobito spomenuo bl. Ivana Duns Škota iz 13. st. i njegova doprinosa oblikovanju toga dijela kršćanskoga nauka koji je u Kristu gledao „Najsavršenijega Otkupitelja“ te se dolikovalo da radi njegovih predviđenih zasluga na Mariji bude ostvarena primjena najsavršenijega otkupljenja te ona, „najsvetija među stvorenjima bude unaprijed očuvana od grijeha“.

„Marijina je bezgrješna svetost od samog početka djelo Božje ljubavi“ – istaknuo je pomoćni biskup Ivan. „Riječ je o ljubavi čija obzorja nemaju granica, ljubavi koja je najdublji izvor našeg života i postojanja, a i proteže se bez granica, uključujući i konačnu stvarnost uskrsne preobrazbe. Svoju homiliju biskup je zaključio dijelom molitve Bezgrešnoj, pape sv. Ivana Pavla II. u prigodi 150. obljetnice proglašenja dogme o Bezgrešnom začeću 2004. godine: „Ti vodi svoju djecu da budu sve poslušniji i vjerniji Božjoj riječi. Ti prati svakog kršćanina na putu obraćenja i svetosti, u borbi protiv grijeha i u traženju prave ljepote, koja je otisak i odraz božanske Ljepote. Ti podari mir i spasenje svim narodima. Vječni Otac, koji je želio da budeš bezgrješna majka Otkupiteljeva, neka i u našem vremenu obnovi, tvojim posredstvom, čudesna djela svoje milosrdne ljubavi.“

Na kraju misnog slavlja prigodnu riječ uputio je župnik Mrak te je uz naslovnu svetkovinu župe, svima čestitao i Dan grada Valpova, a posebno gradonačelniku i gradskim čelnicima.

Prije svetkovine Bezgrešnog začeća BDM u župi se molila devetnica u kojoj su sudjelovali: domaći župnik Zvonko Mrak, župni vikar vlč. Krešimir Iljazović, đakon Vladimir Sabo, svećenici rođeni u Valpovu: Željko Šimić, župnik u Drenovcima; vlč. dr. sc. Tomislav Korov, župnik u Koški; vlč. Damir Stanić, župnik u Cerni te vlč. Florijan Kvetek, župnik u Vinkovcima 1. Na devetnici je sudjelovao i bivši župni vikar u Valpovu, vlč. Luka Ćosić, sada župni vikar u Slavonskom Brodu 2 te susjedni župnik i gvardijan Župe sv. Josipa radnika u Belišću, fra Marko Neretljak. Župa Valpovo

Osijek

Svetkovina Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca, i zavjetna svetkovina Gospe Osječke, zaštitnice Osijeka, proslavljena je u franjevačkoj crkvi sv. Križa u Osijeku, nakon završene hodočasničke devetnice župa osječkih dekanata Gospi Osječkoj. Uz duhovnu marijansku pripravu i pjevanje himne „Osječkoj Gospi“ otvoreno je svečano večernje euharistijsko slavlje u zajedništvu s franjevcima, svećenicima i vjernicima osječkih župa koje je predvodio mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki. Liturgijsko pjevanje samostanskoga zbora orguljski je pratila Ivka Kaurinović. Okupljenima je srdačnu dobrodošlicu izrazio fra Venancije Mihaljević, gvardijan Franjevačkoga samostana u Tvrđi, zaželjevši da „slavlje bude od Gospodina blagoslovljeno, a po štovanju Bezgrješne za sve nas duhovno plodno“.

„Dok stojimo pred kipom Djevice Marije, razmatrajući njezino bezgrješno začeće, pokušajmo uroniti u istinu toga otajstva, u pravu istinu, u događaj – oni su nam temelj pouzdanja i naše vjere; pokušajmo uroniti u snagu poziva Bezgrješne Djevice – vidjeti što nam iz nje zrači, kakav nam put ona pokazuje“, kazao je uvodno predslavitelj Ćurić pozivajući vjernike neka pred Spasitelja stave iskreno srce, prepoznaju svoje grijehe i zatvorenost pred dobrom i Božjim spasenjem.

Započinjući svoju homiliju na svetkovinu Marijina Bezgrješnog začeća u Osijeku, u slavlju zavjetne svetkovine Gospe Osječke, mons. Ćurić uputio je da „ni danas ne želimo zaboraviti ono u čemu nas poučava Crkva: da nas prava pobožnost prema Djevici Mariji uvijek približava Isusu. Također, i da se istinska kršćanska pobožnost ‘ne sastoji u prolaznim osjećajima niti u nekoj ispraznoj lakovjernosti, nego da proizlazi iz prave vjere’ (LG, 67), vjere koja Bogu želi odgovoriti iskrena srca, radujući se što je, kako nam piše naš papa Franjo ‘uvijek usred svoga naroda Marija, koja nam izlijeva blizinu Božje ljubavi’“. Razmatrajući o odjeku biblijskih čitanja, razložio kako ulomak iz Knjige postanka vodi do znakovitoga opisa prvoga grijeha „prvih ljudi koji su živjeli u istinskom skladu sa samima sobom, jedno s drugim, s prirodom i s Bogom“, a nakon što podliježu napasti „čovjek ‘otkriva’ nesklad za neskladom, srami se, prekida zajedništvo, a u čovjekov se svijet uvlači tama grijeha – ljudska narav postala je grijehom ranjena, i to je naša narav“.

Međutim, kazao je propovjednik, „Bog odmah navješćuje i daje svoj odgovor, ne sprema odmazdu, već otkupljenje  po Mariji – ‘novoj Evi’, u ‘novom Adamu’ – Isusu Kristu“. Zatim je pojasnio: „Primjećujemo da otajstvo Bezgrješnoga začeća u crkvenom nauku dotiče i jako duboko ulazi u osnovne, temeljne istine i sadržaje kršćanske vjere, te je više puta u povijesti Crkve bio slučaj da su se pitanja kršćanskoga nauka razjašnjavala upravo s obzirom na ulogu Djevice Marije, počevši od njezina bogomajčinstva… Marijina je bezgrješna svetost, i to od samoga početka, djelo Božje ljubavi. Marijin uzor nas poučava da to veliko dostojanstvo, koje nam Bog daruje, živimo poput nje, ponizne ‘službenice Gospodnje’. To su temelji na kojima i mi danas želimo živjeti kršćansku vjeru i graditi pobožnost prema Djevici Mariji, slaveći danas u Osijeku zavjetnu svetkovinu Gospe Osječke.“

Biskup Ivan je naposljetku podsjetio na povijesni dolazak kipa  „Čuvarice grada“ u Osijek te otkrio vlastito svjedočanstvo ufanja u zaštitu nebeske Majke tijekom Domovinskoga rata, zaključujući: „S radošću se spominjemo povijesnoga hoda te osobite pobožnosti – spašavanja i dolaska Gospina kipa iz Mariagyda u Mađarskoj 1703. godine, potom žive želje franjevaca i vjerničkoga puka da baš taj kip ostane u ovoj crkvi, zatim novoga zavjetnoga naslova ‘Gospa Osječka’ (1758.)… U ovoj crkvi sv. Križa u Tvrđi na svetkovinu Blagovijesti 1994. svečano je okrunjen kip Gospe Osječke, nakon što su u veljači te godine obnovljene krune za Isusov i Marijin lik koje je blagoslovio papa sv. Ivan Pavao II. U kronikama je zapisano: ‘U misnom slavlju i s kipom Gospe po Tvrđi, koju su nosili mladi, sudjelovalo je mnoštvo vjernika. Slavlje je predvodio apostolski nuncij u RH,  nadbiskup Giulio Einaudi s đakovačkim i srijemskim biskupom Ćirilom Kosom i provincijalom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Mirkom Mataušićem.’ Sve se događalo još u vremenu Domovinskoga rata, čiji sam i ja početak doživio kao mladi svećenik, u službi donjogradskoga župnog vikara. Tada smo svi u opasnostima ratnih stradanja snažno osjećali kako nas nosi i osnažuje upravo snaga vjere, a napose u onaj dio vjere u kojem smo se preporučivali Marijinoj majčinskoj ljubavi. Sjećam se da sam tada, u rujnu 1991. zapisao i riječi molitvene pjesme Gospi Osječkoj: „Drag nam te krije lik, Djevice, Majko, Zemlja k tajni Neba pred njim diže glas. Odvjetnice moćna, Gospo Osječka, vjeru nam obnovi život brani nam. Na nama pokaži Sina svoga riječ: ‘Evo ti Majke’.

Misno su slavlje suslavili: preč. Alojz Kovaček, dekan Osječkog istočnog dekanata, vlč. Ivan Vidaković, župnik Župe Sv. Mihaela, ark., fra Josip Patrčević, gvardijan Kapucinskoga samostana sv. Jakova, fra Stjepan Hrkač, župni vikar župe Svete obitelji, te, uz rektora crkve Sv. Križa fra Venancija, braća franjevci u Tvrđi: fra Svetislav Stjepan Krnjak, fra Zoltán Dukai i fra Anto Barišić, a sudjelovali su pjevanjem i posluživanjem kod oltara časna braća fra Miroslav Petrac i Drago Rašković.

Euharistijsko je zajedništvo zaključeno zahvalom gvardijana Mihaljevića uz molbenicu predslavitelju da otpjeva spomenutu uglazbljenu pjesmu te su ju mnogi prvi put čuli u njegovoj izvedbi i na kraju slavlja pridružili se biskupu Ivanu u poniznoj „Molitvi Gospi Osječkoj“. Uz završnu zborsku pjesmu molitveno je čašćenje Gospe Osječke zatvoreno vjerničkim ophodom oko oltara, a druženje nastavljeno u samostanu. Nevenka Špoljarić