BREZNICA ĐAKOVAČKA (TU) – Svečanom večernjom euharistijom 15. listopada proslavljena je svetkovina sv. Terezije od Isusa (Avilske) u brezničkom Karmelu. Slavlje je predvodio karmelićanski mladomisnik iz Remeta o. Tiho Radan u zajedništvu sa subratom, također mladomisnikom, o. Ivanom Pleše, isusovcem p. Dragom Majićem te župnikom iz Sarvaša vlč. Marijom Brkićem. U asistenciji su bila četvorica đakovačkih bogoslova, dok su pjevanje animirale sestre karmelićanke.
Odlučna odlučnost
U svojoj poučnoj homiliji o. Tiho izložio je temelj duhovne nauke svete Terezije u tri koraka. Na prvome mjestu je svijest o Božjoj prisutnosti u njezinoj duši, na drugome odluka duše da krene na put prema toj Božjoj prisutnosti, a na trećem cilj toga putovanja – sjedinjenje s Bogom. Svetu Tereziju je od djetinjstva pratila žarka želja da vidi Boga, i od toga nikada nije odustajala. Bitna oznaka duhovnosti svetice je njezin izraz odlučna odlučnost, i „jako je važno na početku puta prema Bogu da ne posustanemo, ne malakšemo“. Veliko otkriće sv. Terezije je da je Bog tu, da je blizu, da čuje, da je prisutan u našoj duši. U svome djelu Zamak duše opisuje dušu kao jedan kristalni zamak koji ima sedam odaja, a u središtu, u sedmoj odaji, boravi Bog. No, o. Tiho je upozorio i kako često čovjek olako prelazi preko te istine o Božjoj blizini, dok svetica poručuje „Bog je centar, sunce koje obasjava i grije dušu. Bez Boga duša gubi ljepotu.“ I zato „nas Terezija uči da u srcu izgradimo ćeliju u kojoj ćemo se obraćati Bogu. Ne puno mozgati, nego Ga gledati“, poručio je o. Radan.
Sjedinjenje s Bogom
Nakon što čovjek upozna da je Bog u njegovoj duši treba se dati na put prema Njemu. „Na putu su i različite opasnosti: grijesi, slabosti, ovisnosti, navezanosti. To napredovanje ide malo pomalo.“ Čovjek se na tome putu uči i strpljivosti i ustrajnosti. Čovjekov napor na putu čišćenja svega onoga što mu priječi doći do izvora žive vode Božje prisutnosti u sebi je česta ispovijed. A što se više čovjek trudi i napreduje na tom putu to mu više i Bog dolazi u susret i postaje vladar u tom zamku, istaknuo je misnik.
Cilj puta koji svetica preporuča je preobražujuće sjedinjenje duše s Bogom. Terezija to stanje opisuje pomoću sliku dviju voštanih svijeća. Te svijeće su tako bliske da se pretapaju jedna u drugu te postaju kao samo jedna goruća svijeća. Slika je to, po riječima o.Tihe, jedne duše koja je sjedinila svoju volju s voljom Božjom. „Takvi su bili sveci, i oni su zato mogli činiti mnoga velika djela. I radost na nebu je uvjetovana ovim sjedinjenjem. Koliko smo se prepustili Bogu i Božjoj volji“. Na kraju homilije o. Tiho ohrabrio je sve da uzmu sv. Tereziju za učiteljicu duhovnoga života, čitajući posebno njezinu bogatu pisanu ostavštinu i utječući se njezinom zagovoru. Molio je i da njezino iskustvo prisutnosti ovoga ljubeznoga Oca, koji nas voli, prašta nam i blagoslivlja nas postane živo iskustvo i svih prisutnih.
Po završetku misnoga slavlja oci Tiho i o. Ivan su udijelili svima prisutnima svoj mladomisnički blagoslov. s. Teodora Lešić
