BREZNICA ĐAKOVAČKA (TU) – Svečanim misnim slavljem koje je predvodio vlč. Mirko Štefković, svećenik Subotičke biskupije, u koncelebraciji s četvoricom svećenika, te asistencijom dvojice đakovačkih bogoslova, 15. listopada 2016., sestre karmelićanke u Breznici Đakovačkoj proslavile su svetkovinu sv. Terezije od Isusa (Avilske), Majke obnovljenoga Karmela. Misu je svojim skladnim pjevanjem animirao Zbor Župe Bezgrješnog Srca Marijina iz Slavonskoga Broda pod ravnanjem s. Ankice Tomas.
Bez putokaza nema vrha
„Tko god je od nas ikada išao planinariti zna koliko je bitan putokaz. Bez putokaza, nema vrha!“, rekao je na početku misnoga slavlja vlč. Štefković, osvrćući se na zbornu molitvu koja naziva sv. Tereziju učiteljicom duhovnoga puta. Duhovni put Karmela označen je i u karmelskom grbu koji sadrži „brdo, a na vrhu toga brda je križ“, Isus, koji je još jednom okupio veliki broj hodočasnika u samostansku crkvu.
Riječi jedne molitve
Sv. Terezija je, kako je podsjetio vlč. Mirko u svojoj propovijedi, u svome časoslovu imala jednu molitvu: „Ništa neka te ne straši. Ništa ne zbuni. Sve prolazi. Bog se ne mijenja“. „Sveta Terezija Avilska, Velika, moli nešto tako malo i ponizno, i time sebe čini malom i poniznom. Tu je molitvu uvijek imala kraj sebe, to je bilo nešto jako važno za njen redovnički život“. Imajući u vidu odlučnost i hrabrost sv. Terezije i njenu potrebu za ovakvom molitvom propovjednik je u nastavku objasnio važnost molitve u životu svakoga vjernika. „I sveti i veliki ljudi bili su izloženi kušnjama. Nije im svetost bila dana unaprijed, od rođenja, nego su se za nju izborili preko kušnji, padova. A kamen temeljac mora biti zdrava savjest, osloboditi se i malih grijeha te težiti k visokim idealima.“ Naglasivši kako danas mnoge ljude plaše razne stvari, od osobnih problema do raznih nerazumijevanja i padova, vlč. Mirko ipak je podsjetio kako to nisu najvažnije stvari u životu. Pozvao je sve da uđu u vlastitu nutrinu u kojoj boravi Bog jer se u duši svakog čovjeka vodi borba oko njegova vlastitog spasenja. No ništa ne treba čovjeka strašiti jer „nitko ne može iz čovjekove duše istjerati Boga.“
Sve prolazi. Bog se ne mijenja
Propovjednik je rekao kako sv. Terezija poziva na hrabro povlačenje u molitvu i šutnju, ali povlačenje koje nije bijeg od svijeta, nego stavljanje pod Božje svjetlo, izlaganje njegovu pogledu. Postajući ranjivi pred Bogom zadobivamo mir jer u usporedbi s Božjom beskonačnošću sve drugo prolazi jako brzo, i loše i dobro. „U duhovnom životu nema jednom zauvijek stečene sigurnosti, nego uvijek naprijed, ne popustiti, sačuvati blago u glinenim posudama. Molitva, sabranost, pogled u nutrinu. Bar malo molimo“, pozvao je vlč. Štefković sve prisutne vjernike. Upozorio je i kako nije lako moliti i ostati budan, jer je molitva teška, ali Bog ipak uvijek daje potrebnu snagu kako bi čovjek ustrajao u vjeri. Na kraju, potaknuo je sve hodočasnike da se ne boje dati osvijetliti od Boga te tako osjetiti njegovu blizinu i prisutnost te uvijek iznova shvaćati zašto moramo moliti poput svete Terezije: Ništa neka te ne straši. Ništa ne zbuni. Sve prolazi. Bog ostaje! s. Teodora Lešić
