BREZNICA ĐAKOVAČKA (TU) – Sveta Mala Terezija i ove je godine 1. listopada u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj okupila svoje štovatelje na svečanoj misi blagdana koju je predslavio o. Nikola Grizelj, karmelićanin iz Zagreba. Euharistijskom slavlju, na kojemu su koncelebrirali umirovljeni svećenik Marko Bubalo i župnik u Levanjskoj Varoši Miro Tomas, prethodila je molitva Večernjih hvala na kojoj su, uz domaću zajednicu sestara karmelićanki, sudjelovali pristigli vjernici iz različitih krajeva Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Na smjelost pouzdanja koje je resilo ovu poznatu sveticu, o. Grizelj pozvao je prisutne već u uvodnim mislima slavlja: „Gospodin je domaćin ovog euharistijskog stola i zove nas da mu pristupimo, no veseli se i sv. Mala Terezija koja je obećala kišu ruža kad bude sa svojim Gospodinom. Smijemo se nadati da ćemo dobiti koju laticu!“
Svoju je homiliju predslavitelj započeo navodeći „lozinku“ ove francuske svetice, a koja je sva sadržana u življenju prvenstva ljubavi: „Samo ljubav vrijedi! Samo je ona važna!“ Razvijajući temu ljubavi i dnevnih čitanja blagdana, propovjednik je istaknuo da je ljubav važna zato što „sâm Bog jest ljubav i jer samo ono što je ljubavi slično ide u raj, a poslanje je čovjeka na zemlji ostvariti se za nebo!“ Pri tome je Bog ostavio putokaz kako ljubiti, a to je sâm njegov sin Isus. No i sveci nam mogu biti putokaz kako ljubiti Boga i bližnjega, kao što je to sv. Mala Terezija koja, unatoč svim životnim okolnostima koje su nama česti izgovor za nedostatak vremena i razvijanja odnosa s Bogom, ljubi Boga i to ne osjećajem, nego izborom.
Terezijin duhovni nauk govori da naše okolnosti nikada neće biti po našem ukusu i volji, no upravo je to savršeno mjesto našeg posvećenja i rasta u Bogu. „U tome je sadržan svetičin pristup životu i u tome nas ona savršeno razumije, u tome je Terezijina privlačnost i dostupnost svakom čovjeku: u njenoj običnosti, u vjernom vršenju svakodnevnih poslova čineći sve na Bogu mili način srcem punim ljubavi“, naglasio je o. Nikola. Sveta Mala Terezija ima potrebu sve ljude poučiti jednostavnosti tog puta do Boga koji je dobri otac, prepoznavajući i u njemu žeđ za čovjekom te čežnju da od svog stvorenja bude također ljubljen. Pri kraju svoje propovijedi, predvodnik slavlja je potaknuo prisutne da zatraže Terezijin zagovor u pristupu svoje ljubavi prema Bogu koja se sastoji od činjenja dobra jednih drugima te da, poput ove drage svetice „raduju Boga koji želi naše ljudsko društvo i naše prijateljstvo“.
Kip sv. Terezije iz Lisieuxa koji je za ovu prigodu postavljen u samostanskoj crkvi sestara karmelićanki, bio je okružen ružama koje su po završetku blagdanske Mise bile blagoslovljene te od strane prisutnih svećenika podijeljene nazočnima. Uz već uobičajenu mogućnost podjeljivanja karmelskog škapulara zainteresiranim vjernicima, slavlje blagdana omogućilo je i zadobivanje potpunog oprosta u ovoj karmelskoj crkvi, čemu je pridonio vlč. Nikica Bošnjaković iz Šida ispovijedajući hodočasnike omiljene karmelske svetice. Karmel sv. Josipa
