ĐAKOVO (TU) – Večernje misno slavlje u đakovačkoj katedrali o blagdanu sv. Cecilije 22. studenoga 2025. predvodio je preč. Mato Gašparović, ravnatelj Ustanove za uzdržavanje klera i kustos katedrale sv. Petra u Đakovu. Koncelebrirali su mons. Luka Marijanović, kanonik i vlč. Mihael Macanić, župni vikar Župe Svih svetih u Đakovu. Misno su slavlje pjesmom animirali združeni Mješoviti katedralni zbor i Zbor Župe Svih svetih Santo načelu sa s. Jelenom Kovačević koja je dirigirala, a za orguljama je bio mo. Ivan Andrić katedralni regens chori.
Započinjući homiliju preč. Gašarović se osvrnuo na naviješteno evanđelje u kojemu Saduceji Isusu postavljaju pitanje o uskrsnuću „taj razgovor u sebi krije snažnu poruku o smislu našega služenja Bogu“, tumačio je predslavitelj Gašparović te je naveo Isusov odgovor koji odjekuju kroz stoljeća Bog nije Bog mrtvih, nego živih, jer svi njemu žive! „To je srce Evanđelja. Ne slavimo uspomenu na Boga koji je bio, nego Boga koji jest, koji nas poznaje, ljubi, podiže i vodi,“ kazao je. U tom kontekstu je govorio o i sv. Ceciliji, glazbi i crkvenim pjevačima čija je ona zaštitnica.
„Prema predaji, sveta je Cecilija u srcu nosila pjesmu i onda kada je oko nje bilo nasilje i progon. U trenucima najveće kušnje, njezino je srce pjevalo Bogu. I zato Crkva u njoj vidi ne samo zaštitnicu glazbenika, nego uzor onima koji vjeruju da se Bogu može služiti u ljepoti. Glazba, pogotovo ona liturgijska, nije samo ukras, ona je put vjere. U svakoj svetoj misi ona nam otvara prostor susreta s Bogom, podiže dušu, spaja zajednicu i olakšava molitvu. Sveta je Cecilija razumjela da pjesma može biti ispovijest vjere, čin predanja i dar ljubavi. I zato njezina svetost ima pjesmu kao svoj najdublji izraz,“ kazao je propovjednik Gašparović.
Obraćajući se pjevačima preč. Gašparović je pojasnio da pjevanje u crkvi nije nastup, nego služenje živome Bogu i njegovu narodu. Naglasio je se pjevanjem naviješta istinu evanđelja da je Bog kojega slavimo Bog živih i da nas njegova prisutnost obnavlja te je nastavio: „Vaš trud, vaše probe, vaše vrijeme na probama, sve to postaje prinos oltaru. Pjevanjem otvarate vrata zajedništvu, ljepoti i svetosti. Ponekad možda i ne vidite plodove, ali znajte da preko vaših glasova mnogi dublje doživljavaju iskustvo živoga Boga, osjećaju utjehu i snagu i prepoznaju Božju blizinu. Hvala vam na vašem trudu, vremenu i predanju.“
Zaključujući homiliju predvoditelj slavlja je istaknuo da pjevati Bogu znači vjerovati u uskrsnuće i da je liturgijska glazba, na svoj način, proroštvo uskrsnuća i zvuk nade. „Zato danas, po zagovoru svete Cecilije, molimo da svaki naš glas bude izraz vjere u živoga Boga, da naše pjevanje bude čisto ne samo tonom nego i srcem, da nas glazba vodi bliže Bogu koji nas čini živima, da kroz našu službu drugi prepoznaju ljepotu evanđelja. Neka sv. Cecilija čuva i nadahnjuje sve vas dragi pjevači, orguljaši i voditelji, a nas sve vodi u onu radost koju nitko ne može oduzeti, radost vjere i života u Bogu koji nije Bog mrtvih, nego živih.“
Na kraju misnoga slavlja preč. Gašparović je čestitao pjevačima blagdan njihove zaštitnice sv. Cecilije i svima im na srce stavio zadatak da svaki do njih u zbor privuče bar jednu novu osobu kako bi zborovi imali podmladak i na taj način osigurali budućnost ili opstojnost zbora i ljepotu liturgijskih slavlja u katedrali. J. Hrehorović
