OSIJEK (TU) – VIDEO – Sa sedam misnih slavlja u Svetištu Srca Isusova u Osijeku proslavljena je svetkovina Presvetoga Srca Isusova kojoj je prethodila trodnevnica od 21. do 23. lipnja uz večernje propovijedi domaćih otaca isusovaca. Središnje večernje euharistijsko slavlje održano 24. lipnja u kapeli Rezidencije Družbe Isusove predslavio je u ime nadbiskupa Đure Hranića, kao njegov delegat, mons. dr. sc. Vladimir Dugalić, kanonik i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu u zajedništvu s o. Ivanom Ikom Mandurićem, superiorom zajednice te okupljenim vjernicima. Proslavu je animirao Zbor SKAC-a Osijek.
Govoreći o otajstvu ljubavi Božje prema stvorenjima, čiji je simbol Presveto Srce Isusovo, mons. Dugalić je započeo homiliju istinitim primjerom jedne starije žene-majke i njenog sina koji joj je nanio mnoga zla a ona nikada o njemu ništa ružno nije govorila. Propovjednik je nadalje spomenu biblijsko – hebrejski pojam za srce (léb) koji označava najintimniji dio čovjeka a često i savjest. „Ljudsko srce može patiti, ali 
može i suosjećati i oprostiti. Zato nije čudno što čitamo danas u evanđelju prispodobu o izgubljenoj i nađenoj ovci”, rekao je mons. Dugalić te rekao kako pastir ostavlja 99 ovaca i kreće u potragu za izgubljenom, pa i protiv neke ljudske logike. „To je Isusova logika srca koju mi često do kraja ne razumijemo”, rekao je i spomenuo kako se ta Isusova logika protivi farizejima i njihovom velikom svećeniku kad je izjavio kako je ‘bolje da jedan čovjek umre za narod nego da sav narod propadne’. „Isus nam želi pružiti sliku Oca koji prašta, Boga koji traži izgubljene a On sam je upravo utjelovljenje ljubavi i kako smo čuli u drugom čitanju, umire za naše grijehe”, rekao je mons. Dugalić i zapitao se koliko među vjernicima ima ‘izgubljenih ovaca’ koje se osjećaju ostavljenima i odbačenima od sviju, pa i od svojih najbližih. Naglasio je kako je Isusu stalo upravo do takvih ljudi te je spreman za njih umrijeti.
Istaknuo je da i izgubljena ‘ovca’ treba sebe učiniti uočljivom kako bi je pastir pronašao, barem prema glasanju. To je ujedno poziv vjernicima da se ponize i priznaju svoje slabosti kako bi ih Isus – Pastir našao i pomogao im. Pojasnio je kako ćemo tek tim odgovorom na Njegovu ljubav, u našoj punoj slobodi, omogućiti sjedinjenje Boga i čovjeka. „Tada otvaramo srce nadi da smo ljubljeni zauvijek usprkos 
ograničenjima zbog naših grijeha. Kako kaže i papa Franjo ‘od presudne je važnosti da Božje milosrđe živi u nama i da budemo svjedoci toga milosrđa’. Božja očinska narav ne odustaje sve dok ne oprosti krivicu i ne ‘svlada’ odbacivanje suosjećanjem i milosrđem”, rekao je mons. Dugalić te uputio poziv svima da u mnogim prigodama imaju za uzor Isusovo srce i nadiđu ‘farizejsku pravednost’ koja traži samo svoje. „Tek kad iskažemo ljubav i milosrđe otvaramo put pomirenju. Dajmo onoj drugoj strani šansu da se obrati. Bog nama daje tu šansu jer nema grijeha koji neće oprostiti ako se pokajemo i zatražimo oproštenje. Ako želimo biti autentični Isusovi svjedoci moramo ići Njegovim putem”, zaključio je mons. Dugalić.
Otac Mandurić je zahvalio, na kraju mise, mons. Dugaliću na dolasku i upućenim riječima te pozvao sve okupljene na zajedničko druženje uz okrjepu.
Na svetkovinu, večernjoj misi prethodilo je izlaganje Presvetog Oltarskog Sakramenta i posveta Srcu Isusovu. M. Grgić
