VUKOVAR (TU) – Na blagdan Gospe Fatimske, 13. svibnja u njezinu svetištu na Trpinjskoj cesti u zapadnom dijelu grada Vukovara, povodom pedesete obljetnice početka njezina postojanja u ovom gradu, svečano liturgijsko slavlje predvodio je mons. Ilija Janjić, biskup iz Boke Kotorske.
Misa je započela svečanim ophodom, u koncelebraciji je bilo desetak svećenika, a posluživao je đakon. Crkva je bila dupkom ispunjena, a liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti crkveni zbor uz pratnju orgulja pod vodstvom maestra Danijela Služeka.
U uvodu misnoga slavlja, župnik fra Vjenceslav Janjić pojasnio je kako je 13. svibnja 1967., Gospa odlučila doći i ostati u ovom hrvatskom gradu na Dunavu. Naime, prvi poslijeratni župnik u Župi sv. Josipa radnika o. Flavijan Šolc službovao je od 1962. pa do 1984. godine. Uporno je, ali bezuspješno, tražio od gradskih komunističkih vlasti lokacijsku i građevinsku dozvolu. Bilo je to od 1962. godine, kad je samostalna kapelanija bila ponovno uspostavljena odcjepljenjem od župe matice sv. Filipa i Jakova, pa sve do 1967. godine. Početkom svibnja, te davne 1967. o. Šolc piše pismo namjere izravno na Kabinet predsjednika ondašnje države Josipa Broza Tita. Učinio je to više iz očaja i frustriranosti, nego iz duboke vjere u pozitivan odgovor. Kao posebni Gospin štovatelj, jer se sve događalo upravo u mjesecu svibnju, kleknuo na koljena i zaufano molio: „Gospe, ako mi iz Kabineta predsjednika države pošalju pozitivan odgovor ja ću tu novu crkvu posvetiti upravo tebi! Znam da je župa, još od davne 1938. godine, posvećene tvome zaručniku sv. Josipu, ali ti ćeš se već pobrinuti i za njega.” I gle čuda 13. svibnja te 1967. godine iz Beograda stiže pozitivan odgovor. Bio je to blagdan kad se tog istog dana 1917. Gospa ukazala u portugalskom gradu Fatimi. Već 1968. godine započinje gradnja velebne crkve u čast Gospi Fatimskoj. O. Šolc gradio je s puno muka, ali i s ljubavlju, zajedno sa svojim župljanima i dobročiniteljima, tijekom punih četrnaest godina crkvu i pastoralni centar, da bi sile tame 1991. godine, u svega tri dana od 19. do 22. studenoga, sve to razorile. O. Šolc primit će posebnu zahvalnicu, no slavlju nije mogao nazočiti, a njemu u čast bila je na vidnom mjestu u svetištu postavljena stolica i i iznad nje brojka 50 ispisana zlatnim slovima.
Župnik je pozdravio o. Franju Tomaševića koji je 1984. zamijenio o. Šolca, a u vrijeme njegova župnikovanja 1988. za svetište je nabavljen Gospin kip, izravno iz Fatime. Velike zasluge za dopremanje Gospina kipa pripadaju s. Ivani Veselski, pripadnici Družbe Milosrdnih sestara Sv. Križa iz Đakova. S. Ivana je preminula, a njezina slika stajat će pored Gospina kipa u svetištu. Sliku s. Ivane nosila je s. Deodata Kočonda koja je obavljala katehetsku služu u ovoj župi. Pozdrav je upućen i redovnicama Predragocjene Krvi Kristove koje više od deset godina djeluju u župi, a zatim i o. Antu Perkovića koji je u ovoj župi službovao od 1990. pa sve do 2008., uz godine provedene u srpskom koncentracijskom logoru u Srijemskoj Mitrovici i progonstvu. „Na blagdan Svijećnice, 2. veljače 2000. godine nakon mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja“, pozvali su me, piše u samostanskoj kronici o. Perković, a podsjetio je župnik Janjić, „pripadnici specijalnih inženjerijskih postrojbi hrvatske vojske da dođem do crkve jer su pronašli neki kip. Pa ja sam na Gospu zaboravio. Da nije to onaj kip kojeg sam sklanjao nekoliko puta, za kojega sam, užasnut razmjerima razaranja, onako neozbiljno rekao: Ako se ona pojavi, onda je čudesan!“ Iz tog prvog susret s do temelja razorenom Gospinom crkvom i nakon neočekivanog susreta s čudesno očuvanim Gospinim likom, o. Perković je uskliknuo: „Ostala si jer si htjela, bit pred nama čista bijela! Ljubiš ovo sveto mjesto gdje te puk tvoj moli često!” Te su riječi kasnije, kao i cjelokupna Gospina himna koju je on spjevao, uglazbljene. Himnu je skladao franjevac i glazbenik o. Petar Kinderić. U refrenu o. Perković kaže: „Majko naša, očuvana lika, budi Majkom svih nas povratnika!” Župnik Janjić pozdravio je i druge sudionike slavlja, među kojima, o. Gordana Propadalo, bivšeg vukovarskog gvardijana koji je držao trodnevnu duhovnu obnovu i referat o trećoj Fatimskoj tajni, kao i sadašnjeg gvardijana fra Ivicu Jagodića.
U svojoj propovijedi biskup mons. Ilija Janjić, govoreći o trima Gospinim tajnama koje je prenijela djeci Franji, Jacinti i Luciji,a koje je tog istog dana papa Franjo u Fatimi proglasio svetima, je rekao: „Nemojmo kukati nad tamom! Radije upalimo jednu svijeću pa će u svijetu biti manje mraka!” Potom je pred svima upalio jednu svijeću. Biskup Janjić također je rekao da su fatimske tajne danas aktualnije nego 1917. godine. Potom je izgovorio blagoslovnu molitvu i blagoslovio pozlaćenu krunu koja će krasiti Gospin lik, onakav kakav je izašao ispod ruševina na Svijećnicu 2000. godine, iz do temelja porušene crkve 1991. godine.
Na kraju misnog slavlja formirana je svečana procesija. Djevojke, članice KUD-a Dunav, članice Udruge Vukovarske golubice, te ostali sudionici obučeni u tradicijske gradske narodne nošnje prošlih vremena, redovnice, čuvari Božjeg groba u svojim odorama, te pripadnici hrvatske vojske nosili su u procesiji okrunjeni lik Gospe povratnika, koja je odlučila doći i ostati u Gradu heroju, u Vukovaru. Nakon svečane procesije Gospin lik je ponovno unijet u njezino svetište, a mješoviti crkveni zbor je gromoglasno otpjevao himnu Gospi – Majci povratnika. Vjenceslav Janjić
