OSIJEK/SLAVONSKI BROD/ĐAKOVO (TU) – Blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače obilježen je diljem Đakovačko-osječke nadbiskupije. Mons. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup u miru, predvodio je svečano misno slavlje u kapucinskoj crkvi sv. Jakova u Osijeku te franjevačkoj crkvi Presvetoga Trojstva u Slavonskom Brodu. A blagdan je proslavljen i u Župi Dobroga Pastira u Đakovu.
Osijek
Marijanske pobožnosti u devetnici, slavljenje večernjih misa uz tematske propovijedi nadahnute „Radošću evanđelja“ u Godini posvećenoga života, molitva otajstava svete krunice, ispit savjesti i pobožno sudjelovanje na misnim slavljima pjevanjem u kapucinskoj crkvi Sv. Jakova u Osijeku resilo je ovih dana pripravu vjernika za proslavu blagdana Gospe Lurdske, proslavljenoga trima misama.
Najsvečanije je bilo na podnevnom euharistijskom slavlju kojim je tradicionalno predsjedao mons. dr. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup u miru, a u zajedništvu sa svećenicima i redovnicima suslavio fra dr. Ivica Petanjak, novoimenovani krčki biskup i gvardijan kapucinskog samostana u Osijeku. Zahvalnom dobrodošlicom Petanjak je posebno pozdravio Marina Srakića, nadbiskupa i subrata trećoredca, koji desetak godina zauzeto predvodi podnevno misno slavlje kod osječkih kapucina, zatim sudjelovatelje u
devetnici, svećenike, redovnike te redovnice.
Uvodno je predsjedatelj svima preporučio Gospin primjer, posebno njezine ljubavi kao znaka budućnosti, dok je ovogodišnju blagdansku homiliju u kontekstu Godine posvećenoga života uokvirio u razmatranje teme „posvećenoga života za budućnost“, naglasivši kako Papa „poziva Crkvu neka razmisli o ulozi, vrednoti redovničkih zajednica u svojoj sredini, napose u prigodama u kojima se kršćanski vjernički svijet sabire, kao što je to današnji blagdan Lurdske Gospe“.
„Redovnički život bitan je za Crkvu, ne samo zato što različiti redovi već postoje, nego zato što upravo redovnički život izražava bit same Crkve i njezina poziva. Osnutci pojedinih redova bili su u životu Crkve svijetli časovi njezine povijesti i znakovi vitalnosti. Godina posvećenog života ne tiče se samo posvećenih osoba, već čitave Crkve. Sveti Otac u svome pismu obratio se čitavom kršćanskom narodu da postane sve više svjestan dara kojeg predstavlja prisutnost tolikih posvećenih muškaraca i žena, tih baštinika velikih svetaca koji su istkali povijest kršćanstva. Što bi bila Crkva bez svetog Benedikta i sv. Bazilija, bez sv. Augustina i sv. Bernarda, bez sv. Franje i sv. Dominika, bez Ignacija Loyolskog i sv. Terezije Avilske, bez sv. Anđele Merici i sv. Vinka Paulskog? 
Taj je popis gotovo beskonačan, seže sve do svetog Ivana Bosca i blažene Terezije iz Kalkute“, podsjetio je propovjednik domećući kako u našim krajevima postoje brojne redovničke zajednice i družbe koje su nositelji nade: „Mnogi su se redovi kroz povijest stopili s našim narodom. Podizali su naš narod vjerski duhovno i kulturno dijelili s njime radosti i žalosti…. Činili su to „mudrošću srca“. Polazeći od Krista i Evanđelja, imat ćete budućnost, no svijetu treba dati sigurnost, ne mudrošću glave, nego kao što kaže papa Franjo, mudrošću srca. Živeći „mudrošću srca“ redovnici su pozvani biti svjedoci nade koju nose u sebi. Riječ je o nadi koja se treba roditi iz gospodarske, socijalne i političke obnove, napose iz kulturalne, etičke i duhovne obnove. Redovničke zajednice pozvane su dati lice nadi!“
U homiliji je Srakić istaknuo kako su današnji izazovi golemi, a družbe trebaju rasti mudrošću srca i pomoći jer „potrebe siromaha su neizmjerne, problemi mladih sve složeniji, danas dok govorimo o siromaštvu srca i uma, a ne samo o siromaštvu praznih tanjura i džepova“.
Pak, uz Svjetski dan bolesnika (11. veljače) Srakić je podsjetio na zauzetost osoba u Ustanovama posvećenoga života, na mnoge posvećene brizi bolesnika, kazavši: „Želimo da osjete ljubav i toplinu čitavog kršćanskog naroda. Povjeravamo ih Mariji, Djevici slušanja i kontemplacije, prvoj učenici svoga ljubljenog Sina, kroz ovu Godinu posvećenog života. U nju, ljubljenu Očevu kćer urešenu svim darovima milosti, gledamo kao u nenadmašni uzor nasljedovanja u ljubavi prema Bogu i u služenju bližnjemu.“
Podnevno je slavlje u Osijeku završilo gromoglasnim pjevanjem pjesme „Rajska djevo“ koju je na crkvenom koru predvodio zbor vjernika i redovnica Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice uz orguljsku pratnju s. Justine Lacković. Brojni Gospini štovatelji, osobito bolesni i onemoćali, utjecali se se Majčinu zagovoru molitvama uz svečano urešen Gospin oltar. Nevenka Špoljarić
Slavonski Brod
Pod geslom „Marijo živog evanđelja, izvore radosti za malene, moli za nas“ (Papa Franjo) proslavljen je u srijedu, 11. veljače blagdan Gospe Lurdske u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu. U toj crkvi ovaj se blagdan slavi od 1892. kada je donesen i blagoslovljen kip Bogorodice, koji je tijekom godine smješten u prigodnoj špilji.
U prepunoj crkvi središnje večernje slavlje uz domaćeg gvardijana fra Franju Jurinca, slavonskobrodskog dekana Ivana Lenića i dvadesetak domaćih i svećenika iz Bosanske Posavine predvodio je mons. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup u miru. Tijekom svoje homilije, nadbiskup Srakić, između ostaloga, pojasnio je riječi “Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju” (Job), koje je papa Franjo uzeo za ovogodišnje geslo Svjetskog dana bolesnika. Ustvrdio je da bolesnike može dvorit samo onaj tko se vodi mudrošću srca, tko ima iskustvo nade i zna je uliti bolesniku te je zavapio: 
„Gospo Lurdska, koja si u svoje vrijeme ulila nadu u onaj bezbožnički svijet 19. stoljeća, koja si ulila nadu u onu generaciju koja je vjerovala u nadi protiv svake nade, ulij nade u naše redovnike, redovnice, svećenike i nas tvoje vjernike.“ Na kraju mise vjernici i svećenici su sa svijećama i Gospinim kipom krenuli u procesiji uz rijeku Savu te zajedno posvjedočili izraz svoje vjere i nade, svjetla koje žele nositi u sebi i doživjeti oko sebe.
Uz prigodne darove, domaći je gvardijan Jurinec čestitao nadbiskupu u ime puka i franjevaca njegove ovogodišnje znakovite jubileje: 55 godina svećeništva i 25 godina biskupstva te zahvalio za sve dobro što je kao pastir Crve u svojoj nadbiskupiji i Crkvi u Hrvata činio.
Devetodnevna molitvena priprava
Posebno je svečano bilo tijekom devetnice koju su, nakon više godina, ponovno predvodili brodski svećenici: dekan Ivan Lenić, p. Ante Šiško, Robert Farkaš, Mato Matasović, Florijan Kvetek, Tomislav Ćurić, Andrija Đaković, Markan Kormanjoš i mons. Stjepan Belobrajdić.
Tijekom homilija propovjednici su poučili vjernike zašto je važno Bogu neprestano zahvaljivati, kako ga veličati i slaviti; posvjestili su da radost treba biti oznaka našeg susreta s Gospodinom; da su Gospine poruke maloj Bernardici i danas aktualne; ukazali su na posljedice sedam glavnih grijeha; potaknuli da se više promišlja o znakovima Božje prisutnosti u svojim obiteljima; poučili su da se ne bavi kojekakvim idolima, za koje se čini da imaju moć, nego da se vjernici utječu Mariji i predaju svoj život Gospodinu.
Dirljivo je bilo osobno svjedočenje župnika Kveteka, koji je, jer je kao dvanaesto dijete svojih roditelja, rođen sa sedam mjeseci, a kada su liječnici digli ruke od njega preživio je po majčinoj molitvi i zagovoru Gospi Lurdskoj. Znakovita je bila i propovijed mons. Belobrajdića na blagdan bl. Alojzija Stepinca, koji je i na vizualan način, donijevši kompas i zrno žita, pojasnio da zrno mora pasti na plodno tlo da bi donijelo rod, te da bi svaki čovjek morao imati svoj kompas koji ga vodi kroz život usmjeren prema Bogu, prema Gospi, Isusu.
Slavlje u nedjelju, 8. veljače pjesmom je uveličao zbor župe s Budainke predvođen s. Ankicom Tomas. Ostale dane devetnice pjevao je domaći crkveni zbor predvođen s. Vincencijom, a na sam blagdan prof. Danijelom Božićević. Brankica Lukačević
Đakovo
U đakovačkoj župi Dobrog pastira 11. veljače svečano je, nakon devetodnevne molitvene priprave, euharistijom koju je predvodio Dejan Čaplar, svećenik na postdiplomskom studiju u Parizu, proslavljen blagdan Gospe Lurdske. U svojoj homiliji vlč. Čaplar istaknuo je važnost majke Marije kroz cijeli Isusov život. Evanđelist Ivan Isusovu majku spominje na početku Isusova djelovanja na svadbi u Kani Galilejskoj te pod križem. Ne spominje ime Isusove majke, nego samo kaže majka, a u toj riječi se krije sve: brižnost, ljubav, žrtva“, rekao je, između ostaloga, vlč. Čaplar ističući Marijinu mirnoću, šutljivosti i požrtvovnost.
Domaći župnik Josip Ivešić molio je molitvu za bolesnike te je bolesnima podijelio sakrament bolesničkog pomazanja. Prije završnog blagoslova uslijedila je procesija sa svijećama, a kip Gospe Lurdske ove godine dobio je i nosiljku, dar župljana Brdarića.
Tijekom devetodnevne molitvene priprave župnik Ivešić u homilijama je razmatrao otajstva radosne krunice, opisujući Mariju kao tihu i pobožnu ženu, koja je bez trenutka oklijevanja rekla svoje da, pohitila Elizabeti, prihvatila neizvjesnost te rodila Spasitelja… „Vjerujemo da zadaća majke nije lagana ni sada, ali nije bila ni tada, ali ako Nebeskoj Majci predamo naše ovozemaljske brige sve je lakše“, poručio je, između ostaloga, župnik Ivešić. Amalija Šimunović
