BREZNICA ĐAKOVAČKA (TU) – Nadbiskup metropolit đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić predvodio je u Karmelu sv. Josipa 16. srpnja 2018. euharistijsko slavlje u čast Gospe Karmelske. Uz nadbiskupa je oko oltara bilo devet svećenika, od kojih je jedan ovogodišnji mladomisnik, jedan đakon te svečana asistencija od osam đakovačkih bogoslova.
„Malen oblak bio je znak nade Izraelskoga naroda. Malena službenica Gospodnja se svojim „Fiat – neka mi bude“ upisala u povijest spasenja. Maleni komad platna bio je znak opstanka i procvata Reda Šimunu Stocku. Maleni hrvatski narod je ovih dana Božjom milošću postigao veliki uspjeh u svijetu nogometa. A nama se danas nudi nešto još sitnije što možemo trajno nositi oko vrata kao znak svojega predanja Bogu i saveza s Marijom – škapular ili škapularska medaljica“, riječi su mons. Hranića na početku euharistijskoga slavlja, kojima je ukazao na glavnu misao današnjega slavlja: malenost i poniznost je ono što postiže velike stvari Božjom pomoći.
Slušati i čuvati Božju Riječ
U svojoj homiliji nadbiskup Hranić podsjetio je kako Isus postavlja nove kriterije oko toga što je pravo čovjekovo blaženstvo: dok ljudi gledaju na blaženstvo jedino kroz prizmu ovozemnih uspjeha, blagostanja, prestiža, ugleda, Isus naziva blaženijim one koji Božju riječ slušaju i čuvaju je. „Marija je ta žena koja je slušala i čuvala Božju Riječ. To su njezine najveće krjeposti i to je vrijedno našega truda i nasljedovanja. Otvoriti se i slušati Božju Riječ je preduvjet spasenja kroz čitavu povijest. Po odustajanju od sebe i onoga što im se činilo lakše i komotnije toliki su se ugrađivali u povijest spasenja i po njima je Bog mogao mijenjati našu povijest.“
Mons. Hranić je međutim posvijestio svima i kako je Marijino blaženstvo njoj donijelo i križ i poteškoće u životu, a ne blagodati. Vjerničko povjerenje i predanje treba biti i onda kada je teško, kada Bog mijenja čovjekove planove, želje i očekivanja. „Prihvaćanjem žrtve, poteškoća, neuspjeha, različitih situacija koje nismo planirali, poput neplaniranog začeća, se postaje nasljedovatelj Blažene Djevice Marije. Puno puta bi lakše, komotnije prošli ako bi ostavili savjest po strani, no radi Boga biramo teži put.“
„Marija je najbolji primjer odustajanja od sebe, malenosti, prazna od sebe kako bi bila prepuna Božjega djelovanja u njezinom životu.“, rekao je nadbiskup te pokazao kako se u životu uvijek iznova potvrđuje zakonitost da je Božje djelovanje najplodnije kada je čovjek spreman ostaviti sebe, kad je malen, jednostavan, slobodan od vlastite veličine i svoje volje. Kada se poput igrača u nogometnoj ekipi poštuje druge, ne igra samoživo nego složno, cijeneći druge i ne služeći sebi i svojoj slavi nego afirmaciji onoga što čovjeka nadilazi.
Na koncu misnoga slavlja nadbiskup je još jednom govorio o važnosti nošenja Gospinog škapulara ili medaljice kao znaka dopuštanja Bogu da od nas načini prostor svojega djelovanja i ostvarenja Njegova Kraljevstva među ljudima. Čestitao je sestrama njihovu veliku svetkovinu i zahvalio im na njihovu nastojanju, živeći u Karmelu mjesne biskupije, da i one, darujući potpuno život Bogu u klauzuri samostana, daju Bogu prostor za djelovanje.
Nakon svečanoga nadbiskupova blagoslova svi prisutni su na njegovu molbu primili i mladomisnički blagoslov prisutnoga koncelebranta vlč. Luke Ivkovića.
Među pristiglim hodočasnicima bila je i jedna skupina iz Sonte u susjednoj Vojvodini, predvođena njihovim župnikom vlč. Josipom Kujundžićem i dekanom Apatinskog dekanata vlč. Jakobom Pfeiferom. Oni su nakon misnoga slavlja u samostanskoj govornici obradovali nadbiskupa Đuru i sestre karmelićanke otpjevavši nekoliko starih crkvenih pjesama koje se na ikavici pjevaju u njihovu kraju. Nadbiskup je izrazio zahvalnost i udivljenje nad činjenicom kako su te pjesme ujedinile sve prisutne u duhu molitve i osjećaju zajedništva kako međusobno tako i sa Bogom.
Podnevno misno slavlje
Podnevno misno slavlje vodio je karmelićanin iz splitskog Karmela o. Smiljo Brnadić, u koncelebraciji s prof. Slavkom Platzom, vlč. Nikolom Grgićem i vlč. Matejom Glavicom. Osvrnuvši se na biblijsko značenje imena Karmel koje znači Božji vrt, vinograd, o. Smiljo je na početku homilije posvijestio hodočasnicima kako je i Karmel sv. Josipa jedan vinograd zasađen na ovome prostoru kako bi se u njemu živjelo, molilo, radilo i žrtvovalo za sve duše. Poseban znak Karmela je i škapular koji sve poziva da nasljeduju Marijine krjeposti poniznosti, malenosti, jednostavnosti i povjerenja u Boga.
Ukazao je na važnost i veličinu Marije u životu vjernika jer njezina zadaća majke koju je od Isusa primila dok se nalazila podno njegova križa i da „tješi, olakšava teret života, pomaže i u tjelesnim i u duhovnim potrebama, za života a posebno u času smrti“ je dar dan onima koji se priznaju njezinom djecom.
Trodnevnica 13. – 15. srpnja 2018.
Svetkovini je i ove godine prethodila trodnevna molitvena priprava. Prvoga dana trodnevnice, 13. srpnja, na blagdan Gospe Bistričke, euharistijsko slavlje predvodio je prof. dr. sc. Ivica Raguž, dekan KBF-a u Đakovu, drugi dan fra Martin Dretvić, OFMConv, gvardijan u Vinkovcima, a treći dan p. Zdravko Knežević, DI, superior u Osijeku.
Prvoga dana vlč. Raguž je u svojoj toploj i poticajnoj homiliji progovorio o snažnim riječima knjige Pjesme nad Pjesmama iz prvoga misnoga čitanja, koje govore o odnosu Boga i čovjeka te iz riječi Crna sam, ali lijepa izvukao četiri snažne poruke za sve vjernike. „Karmel je simbol božanske prisutnosti, zaručnik u Pjesmi nad pjesmama govori da je glava zaručnice kao Karmel, i da se kralj zapleo u pletenice kose njezine. Bog se u Isusu Kristu zapleo u pletenice te predivne žene Blažene Djevice Marije“. Na kraju je pozvao sve da se ‘zapletu u Marijine pletenice’, u njezinu ljepotu, te da i sami mognu reći: „crna sam, ali lijepa“. Na koncu homilije je cijela crkva na poticaj slavitelja zapjevala jednu strofu pjesme „Lijepa si, lijepa“ i tako izrazila svoju djetinju privrženost Majci Mariji.
Drugoga dana priprave, na 30. obljetnicu kanonskog utemeljenja zajednice Karmela sv. Josipa, sv. Misu je predvodio fra Martin Dretvić, u koncelebraciji sa vlč. Ivanom Janešom, vlč. Nikolom Grgićem i o. Smiljom Brnadićem OCD. U poučnoj homiliji posebno je naglasio važnost i značenje karmelskoga škapulara koji je postao istoznačnica za Karmel i Gospu Karmelsku. Marijin škapularski savez ima moć, pomaže svim vjernicima postići spasenje i približiti se Bogu. Posebno je naglasio načine kako se umiliti Bogu u današnjem svijetu: „Budi ponizan, skroman, malen, raskajan, kao crv, poput sluge Jahvina.“ Na kraju je sve prisutne pozvao da zazivaju ime Majke Bogorodice, koje tjera sve demone i zlo od ljudi, te da se obuku u škapular koji je poput oklopa na vojniku koji ide u rat i budu duše zaljubljene u Boga.
Nedjelja 15. srpnja bio je zadnji dan trodnevnice, a sv. Misu je predvodio isusovac p. Zdravko Knežević, koji je u svojoj homiliji opisao ljepotu Karmela, te posluživši se mislima svete karmelićanke Terezije Benedikte od Križa (Edith Stein), prikazao je povijest i značenje Karmelskoga Reda u Crkvi. “Karmel je mjesto prisutnosti pravoga Boga, mjesto plodnosti, mjesto ljupkosti Božje milosti, sveto brdo posebne i snažne Božje blizine“, istaknuo je pater i oslonivši se na učenje velikoga karmelskoga mistika sv. Ivana od Križa dodao da je za uspon na to brdo potrebno osloboditi se svega onoga što nije Bog.
Svakoga dana brojni vjernici su pristupili sakramentu pomirenja te su zauzeto sudjelovali i u molitvenom programu koji je prethodio euharistijskim slavljima svakoga dana. Uz molitvu krunice popraćenu marijanskim pjesmama, pjevanim lauretanskim litanijama, litanijama Gospi Karmelskoj, te pjevanim molitvama prve i druge Večernje iz Časoslova Gospe Karmelske svi su hodočasnici izrazili svoju ljubav prema molitvi i Gospi Karmelskoj. Gospin škapular je kroz sve ove dane primilo 43 vjernika, a nemali je i broj onih koji su svaki dan ostavili sestrama i svoje nakane u njihove molitve. s. Teodora Lešić
