BREZNICA ĐAKOVAČKA (TU) – U Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj večernjim euharistijskim slavljem koji je predvodio nadbiskup metropolit Đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić, u nedjelju 16. srpnja 2017. proslavljena svetkovina Gospe Karmelske. U suslavlju su bili vlč. Ivan Janeš iz Đakova, vlč. Josip Kujundžić, župnik iz Sonte te o. Antonio Mario Čirko, karmelićanin iz Zagreba, a asistirala su petorica đakovačkih bogoslova.
Nadbiskup Đuro je na početku misnoga slavlja podsjetio kako je upravo na današnji dan 1251. godine tadašnji general Karmelskoga Reda sv. Šimun Stock imao viđenje Majke Božje, koja mu je dala škapular kao znak njezine posebne zaštite i brige za Red između ostaloga rekavši mu: “Neka vam on bude znak spasenja, zaštita u pogibeljima, zalog mira te izraz vašeg iskrenog predanja Bogu i saveza sa mnom kao vašom majkom. Tko umre u tom odijelu neće vidjeti ognja vječnoga.“
Žena
Nakon naviještenog odlomka Evanđelja po Ivanu koje govori o Isusovim posljednjim časovima na Zemlji, kada je dao Ivanu apostolu Mariju za Majku, nadbiskup je primijetio kako se oko Isusa koji je u središtu tu spominju i četiri žene uz ljubljenoga učenika, te četiri vojnika koji među sobom dijele Isusovu odjeću. „Isus govori: Ženo evo ti sina! Po drugi puta je Marija glavni akter kod Ivana. Prvi puta je to na početku Isusova javnoga djelovanja u Kani Galilejskoj kad je primijetila da nema vina i posredovala i molila Isusa za pomoć. Riječju Ženo, što ja imam s tobom? Isus poziva Mariju da više ne intervenira u novoj fazi njegova života. Osjeća da njegovo javno djelovanje treba biti slobodno od njegove zemaljske majke, te se treba prepustiti isključivo vodstvu Oca. Ona ga cijelo vrijeme slijedi, ali ne nestaje, u skrovitosti je. Dijeljenje između Isusa i Marije koje je tada počelo završava kad Isus visi na križu, kad je došao „njegov čas“, a to je čas njegove smrti. I s Isusovim časom, došao je i Marijin čas i zato ju nalazimo pod Isusovom križem.
“Ta pomalo odbojna riječ Ženo koju Isus rabi dok govori Mariji, umjesto da ju zazove Majko, želi ukazati, kako kažu bibličari, na to da je upravo Marija ona Žena iz prve i posljednje knjige Svetoga pisma. U Knjizi postanka ona je ona žena čije će potomstvo vrebati zmija, a komu će ona satirati glavu, a u Knjizi otkrivenja ona je ona žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Marija je žena koja je na najintimniji način povezana sa Spasiteljem u njegovu djelu otkupljenja.
Okupljenim vjernicima nadbiskup Hranić istaknuo je kako je Marija navještaj boljih vremena za čitav svijet, onaj spasonosni oblak, gotovo iznuđen od proroka Ilije, koji naviješta i donosi kišu Božje milosti po Isusu Kristu. „Treba nam biti dovoljan i mali oblačić kad nema neba svog zasutog oblacima. Lamentiramo, male nam plaće, izrabljivani smo od poslodavaca, makar i imamo dobro radno mjesto idemo van domovine. Svaka čast onima koji godinama čekaju bez oblačića. Samo plač, nezadovoljstvo, ne vidimo ništa pozitivno“, rekao je nadbiskup, podsjetivši kako je papa Franjo nedavno na vrata svog stana nalijepio poruku Zabranjeno kukanje! Dajte prestanite kukati. Širite vjerničko pouzdanje i nadu. Na koncu je zamolio sve da prime Gospin škapular, da se s vjerničkim pouzdanjem stave pod Marijinu zaštitu, da budu poput proroka Ilije koji je znao iščitavati i biti znak nade za ovaj svijet, znak da Bog nije napustio ovaj svijet, nego „da ćemo se svi zajedno spasiti i nećemo vidjeti ognja vječnoga“.
Podnevna sv. Misa
Podnevno euharistijsko slavlje predvodio je karmelićanin o. Antonio Mario Čirko, župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u zagrebačkim Remetama. Koncelebrirali su dr. Slavko Platz te domaći župnik vlč. Tomas. Na početku slavlja o. Antonio je pozdravio sve pristigle štovatelje Gospe Karmelske, sve nositelje njenoga škapulara, članove karmelske Bratovštine, koji su došli zajedno sa sestrama proslaviti „Mariju koja je toliko privlačna. Privlačna zbog svoje ljubavi, jednostavnosti i nesebičnosti. Okupili smo se da damo Bogu jedno veliko hvala što nam je dao taj dragocjeni biser, Djevicu Mariju“.
Počevši homiliju, o. Čirko je primijetio kako karmelićani i karmelićanke za razliku od ostalih Redova, ne znaju ime svoga utemeljitelja. Oni nose ime po gori Karmelu, a ne po nekom utemeljitelju, jer upravo je Marija duhovna utemeljiteljica Karmelskoga reda. Prvi pustinjaci koji su se okupili na gori Karmelu prepoznali su Mariju kao svoju poveznicu, izgradili crkvu posvećenu njoj te se prozvali braćom Reda Blažene Djevice Marije od Gore Karmela.
Svaki vjernik treba poput Marije dopustiti i od nje učiti kako da se Isus rodi i u njegovu životu. Marija je najsavršenija vjernica, svjedokinja vjere i donositeljica milosti. Bog dolazi u svijet po njoj i njezinom slobodnom pristanku da On uđe u njezin život, neka mi bude. Kod Boga nema prisile, nego uvijek jedna sloboda, i to je ljepota ljubavi. O. Antonio je pozvao da „budemo jednostavni ljudi, predani, da živimo Marijine kreposti vjere, ljubavi i pouzdanja“ te da svatko “danas preispita sebe, što je loše kod mene. Danas to predajmo Bogu da On to pročisti. Moramo raditi na sebi i na svome životu. Puno je danas slatkorječivih ljudi u svijetu, a nečistih srca. Marija nas uči da se predamo Bogu i obnovimo svoje predanje Bogu i da mu svaki dan kažemo da ga trebamo.“
O. Antonio je ohrabrio sve prisutne hodočasnike da se nikada ne boje učiniti prvi korak ljubavi i blagoslova poput Marije, koja nije mrzila one koji ubijaju njezinoga Sina, nego ih je blagoslivljala. U današnjim poganskim vremenima potrebno je biti poput Marije, donositi mir i blagoslov, ljubav u svoju sredinu. Svaki dan učiniti nešto poput Marije koja je hitila u pomoć Elizabeti. Prebirati poput nje u svome srcu sve što nam se događa i sve to izručivati Bogu, tako će doći mir u srca. Na koncu se posebno osvrnuo na sve nositelje škapulara, kojima on treba biti istinsko sredstvo posvećenja i življenja u predanju i nesebičnosti, „kad poljubiš škapular, neka te podsjeti kako je lijepo biti poput Marije“.
Trodnevna priprava
Proslavi je prethodila trodnevna duhovna priprava. Prvoga dana, 13. srpnja, misno slavlje predvodio je vlč. Ivan Zirdum iz Đakova, u zajedništvu s vlč. Mirom Tomasom i vlč. Damirom Stanićem. U svojoj homiliji pred oči okupljenih vjernika posebno je stavio lik Marije kao one koja je bila sluškinja. Prošavši kroz život Blažene Djevice Marije istaknuo je njenu spremnost služiti Božjim planovima cijeli život. Od Navještenja pa do okrunjenja u nebeskoj slavi, Marija ne prestaje služiti Bogu, te zagovarati i posredovati za sve ljude, svoju djecu koju je od Boga primila. Po služenju je postala suradnica Božja, Suotkupiteljica u spašavanju svijeta.
Euharistijsko slavlje drugoga dana trodnevnice predvodio je vlč. Damir Stanić, župnik Župe Preobraženja Gospodinova iz Piškorevaca, u koncelebraciji s domaćim župnikom vlč. Mirom Tomasom. Svojim pjevanjem slavlje je animirao zbor župe Piškorevci te filijale Budrovci. U svojoj homiliji vlč. Stanić istaknuo je kako bi nam Marija trebala biti uzor u vjeri. Prošavši kroz Marijine životne situacije istaknuo je kako je upravo vjera ta koja je Mariju nosila od početka njenoga života. „Nosilo ju je bezgranično pouzdanje i vjera u Boga, u radostima i teškoćama. To je ona vjera koja premješta brda. Da bi i mi mogli imati takvu vjeru molimo da Bog sruši sve ono u nama što smo gradili bez Njega, sve ono što nam ne da živjeti u slobodi Božje djece. Marija je s Bogom računala i svoj život gradila s Njim. Tu i nama pomaže. Pohiti i nama Majko u pomoć i pomozi našu vjeru. Izmoli nam srce puno pouzdanja i vjere u Boga u teškoćama i radostima života, da raste i donosi plodove ljubavi prema Bogu i čovjeku.“
Trećega dana trodnevnice misno slavlje predvodio je vlč. Marinko Miličević, kancelar Gospićko-senjske biskupije. S njim oko oltara bili su i vlč. Miro Tomas, vlč. Damir Stanić, te ovogodišnji mladomisnik iz Đakovačkih Selaca vlč. Mario Žigman, a asistirala su trojica bogoslova iz Đakova. „Kada čovjek odlazi s ovoga svijeta, kada umire, onda ostavlja testamentum, ono što mu je najvrjednije. Isus, Kralj kraljeva, nam je ostavio ono što mu je najviše bilo na srcu, svoju Majku. Ivan je svatko od nas, za svakoga od nas ta riječ vrijedi: Evo ti majke!“, započeo je vlč. Miličević svoju propovijed. Pozvao je sve hodočasnike da nasljeduju Isusa u Njegovu odnosu prema Mariji, koji je bio stav potpunog predanja. Otac je predao Sina Mariji da ga ona začne, rodi, odgoji te da bude toliko hrabra da pod križem Isusovim stoji. Marija je primjer kako se ostaje do kraja, do gledanja smrti u oči, kada bi radije bila na mjestu svoga Sina na križu. Na koncu je sve prisutne žarko molio da puste Mariju u svoju kuću, da u ovoj stogodišnjici ukazanja BDM u Fatimi posvete sebe i sve svoje, pa i svoje znane i neznane neprijatelje Bezgrješnom Srcu Marijinom. Na kraju misnoga slavlja vlč. Žigman svima je udijelio svoj mladomisnički blagoslov.
I ovom je prilikom Karmel sv. Josipa bio i mjesto pomirenja s Bogom brojnih posjetitelja i štovatelja Majke Božje Karmelske. Svaki dan su požrtvovni svećenici bili na raspolaganju za sv. ispovijed, od vlč. Mire Tomasa, vlč. Vinka Zeca, vlč. Nikole Grgića, te predvoditelja misnih slavlja, vlč. Ivana Zirduma, vlč. Marinka Miličevića, o. Antonia Čirka te vlč. Damira Stanića koji je ispovijedao kroz sva tri dana priprave.
Kao i svake godine i ove su godine brojni hodočasnici odlučili primiti sveti škapular, znak osobite povezanosti i predanja Gospi Karmelskoj. Kroz tri dana priprave i na samu svetkovinu škapular je obuklo 72 vjernika. Mnogi su hodočasnici došli i do korske pregrade izručiti svoje molitvene nakane sestrama karmelićankama i u prijateljskom druženju uzajamno se izgrađivati i ohrabrivati u vjeri. s. Teodora Lešić
