OVČARA (TU) – Više od tisuću vjernika, štovatelja Božjeg Milosrđa, iz svih krajeva Lijepe Naše, ali i susjedne BiH, hodočastilo je u nedjelju, 18. lipnja 2023. na Ovčaru u Svetište Božjega Milosrđa, gdje je svečano proslavljena Godina svete Faustine Kowalske, tajnice Milosrdnog Isusa, koji ju je, podsjetimo, u mističnim viđenjima, nadahnuo da svijetu približi i navijesti Božju ljubav, da izmoli Božje Milosrđe za cijeli svijet, i po svemu svijetu raširi štovanje slike Milosrdnog Isusa sa zazivom: “Isuse, uzdam se u Tebe”.
S takvim pouzdanjem hodočasnici su i stigli u Ovčaru na cjelodnevni duhovni program i svečano euharistijsko slavlje koje je na vanjskom oltaru predslavio pomoćni biskup đakovačko-osječki mons. Ivan Ćurić. Uz biskupa Ivana suslavili su domaći župnik i upravitelj Svetišta Božjeg Milosrđa u Ovčari vlč. Miro Tomas, don Josip Mužić, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, vlč. Damir Ocvirk, upravitelj župe sv. Josipa u Zagrebu, fra Grgur Blažević iz župe sv. Ivana Kapistrana u Iloku, vlč. Majko Majstorović, upravitelj župe Uzašašća Gospodinova u Novom Travniku (BiH), p. Andrzej Wosko SCJ, župnik župe bl. Alojzija Stepinca u Kutinskoj Slatini (Kutinski dekanat), te don Aleksandar Kamerer, svećenik na službi u Rimu (Suburbikalna biskupija Palestrina i Tivoli), a asistirao je fra Miroslav Petrac, časni brat na službi u samostanu sv. Križa u Osijeku.
Upravo je fra Petrac dočekao hodočasnike prigodnim polusatnim glazbenim programom i pjevanjem svojih autorskih duhovnih pjesama, neposredno prije svečane mise, koju je pak animiralo Pjevačko društvo sv. Josipa iz Osijeka. Po završetku misnoga slavlja, uslijedio je ručak za sve hodočasnike kojega su pripremili članice osječke udruge ‘Šuška’, a riječ je o vrijednim čuvaricama slavonske tradicije koje djeluju više od 10 godina. Uslijedila je potom molitva krunice Milosrdnom Isusu, te predstavljanje života i djela svete Faustine, o kojoj je okupljenim hodočasnicima u Parku milosrđa govorio vlč. Miro Tomas, duhovnik Pokreta Božjeg Milosrđa. Svi su imali priliku moliti pred relikvijom svete Faustine koja se već četiri godine čuva u crkvici Milosrdnog Isusa u Ovčari. Desetak je svećenika svim vjernicima bilo na raspolaganju i za svetu ispovijed.
U prigodnoj homiliji biskup Ivan se obratio hodočasnicima riječima: „Koji ste došli izdaljega, primjećujete kako vas ovdje u našoj Slavoniji dočekuje ravnica, široka, pitoma i plodna. Možda vas pomalo iznenađuju ovi blagi visovi, brežuljci đakovačkog kraja. Kad pogledamo malo prema jugu, nedaleko od ovoga mjesta smjestio se Dragotin, s crkvom i marijanskim svetištem Gospe Dragotinske, s poviješću od gotovo sedam stoljeća, gdje i danas marijanski hodočasnik zaziva: „O Majko sveta Dragotinska, na ovom mjestu milosti pridigni svakog kad je slab, jačaj nas Kristom – On je spas!“ A ako se malo više okrenemo istoku, tamo je na blagoj uzvisini Đakovo, sjedište biskupije od 1239. godine, a od prije 15 godina, upravo na današnji dan 18. lipnja 2008., postalo je sjedište nadbiskupije i nove đakovačko-osječke metropolije, sa Strossmayerovom katedralom apostolskoga prvaka sv. Petra, s čijih nas svodova, kao i u velikoj Petrovoj bazilici u Rimu, podsjećaju na temelje vjere i crkvenoga zajedništva Kristove riječi: „Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.“ Te ovo mjesto Ovčara, smješteno također na blagom proplanku, s kojeg je odnedavna započeo odjekivati glas koji nas snažno potiče, gotovo opominje, ali nas ponajviše odgaja, da nikad ne zaboravimo razmatrati i u središte svoga života stavljati otajstvo i istinu Božjega milosrđa.“
Zatim je biskup Ivan protumačio porijeklo zaziva Sveti Bože, sveti jaki Bože, sveti Besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelome svijetu! rekavši da je riječ o važnim ranokršćanskim zazivima, koje liturgija kršćanskoga Istoka i danas izgovara na svakoj Božanskoj liturgiji, a zapadna ih je baština sačuvala u bogoslužju Velikoga petka. U tu baštinu danas se ucjepljuje duhovnost štovatelja Božjega milosrđa i svjedočanstvo sv. Faustine Kowalske, koja je Kristove vjernike našega vremena po svom posebnom duhovnom iskustvu u središte htjela staviti upravo otajstvo Božjeg milosrđa.
Govoreći o otajstvu Milosrđa i naviještenoj riječi Božjoj biskup Ivan je nastavio: „Taj je navještaj povjeren apostolima, čija su sva imena u današnjem evanđeoskom ulomku nabrojena. Njihovo nam svjedočanstvo ukazuje na jedinstvenost događaja ljudskog otkupljenja i spasenja: kad se Bog utjelovio u Isusu Kristu – raspet, umro i uskrsnuo! I baš ta istina da naša vjera počiva na vjeri apostola, štoviše, da je i danas naša vjera apostolska vjera, pruža sigurnost cjelovitosti naše vjere. Na njoj se utemeljuje svaki navještaj vjere, svaki poticaj i svaki oblik kršćanske duhovnosti koji nas poziva ražariti iskustvo vjere i živjeti ga s obnovljenom snagom i spremnošću. I primjer sv. Faustine, svjedočanstvo njezina života, njezinih djela i njezinih izvanrednih doživljaja učvršćuje nas na putu apostolske vjere.“
Spominjući se velikog bogatstva Faustinina svjedočenja Božjega milosrđa biskup Ivan je citirao i velikog biskupa Strossmayera te njegovo razmatranje o otajstvu milosrđa „Isus Isukrst neće smrt griešnika, nego poboljšanje i spas griešnika. To je duh i svete majke Crkve. Ona je nasljednica i namjestnica srdca, ljubavi i milosrđa vječitoga Zaručnika svoga; (…) zna, da je baštinica i nasljednica onoga, koji je svu svoju krv do posliednje kapi za vas sviet a napose za griešnike i nevoljnike prolio. Tko drugčije misli i uči, ne razumije žrtvu svetoga križa; ne razumije naravi, opredieljenja i svrhe svete majke Crkve …“ (J. J. Strossmayer, 1893.).
Svoju je homiliju biskup Ivan završio riječima: „Milosrđe je, zapravo, srce, tj. samo središte kršćanske vjere – podsjeća nas u naše vrijeme papa Franjo i cijelu Crkvu snažno poziva: Trebamo stalno razmatrati otajstvo milosrđa. Ono je vrelo radosti, spokoja i mira. Naše spasenje ovisi o njemu. Dragi štovatelji Božjega milosrđa, učvršćujmo se na tom putu. Kušajmo Božje milosrđe najprije kao izvor spasenja, ali i kao stazu nasljedovanja – putokaz našim stavovima, našim koracima i svim našim djelima.“
Na proslavu Godine svete Faustine u Svetište Božjeg Milosrđa stigli su hodočasnici iz brojnih župa diljem Lijepe naše i susjedne BiH. Hodočasnici su došli iz župa grada Splita, iz nekoliko župa iz Zagreba, iz Siska a s njima i sestre Milosrdnog Isusa koji djeluju u Sisačkoj biskupiji, potom iz Volodera, Kutinske Slatine, Popovače, ali i iz brojnih župa Đakovačko-osječke nadbiskupije (Osijek, Đakovo, Slavonski Brod, Ilok, Ivankovo, Stari Mikanovci, Otok, Nijemci…), kao i iz Požeške biskupije. Jedna skupina hodočasnika stigla je pješice iz 20-ak kilometara udaljenih Starih Perkovaca. Pristigli su o hodočasnici iz Bosne i Hercegovine, iz župe Novi Travnik predvođenih župnikom Majstorovićem. S njima su stigle i redovnice družbe Milosrdnog Isusa i misionarke Božjeg Milosrđa iz Sanskog Mosta. Mihael Kelbas
