ĐAKOVO (TU) – Na Dušni dan, 2. studenoga 2023. u đakovačkoj je prvostolnici slavljena svečana euharistija za sve vjerne mrtve koju je predvodio Ivan Ćurić, đakovačko-osječki pomoćni biskup u koncelebraciji s nadbiskupom Đurom Hranićem, katedralnim župnikom Ivanom Lenićem i još osmoricom drugih svećenika središnjih nadbiskupijskih ustanova.
U uvodu u misno slavlje biskup Ivan je rekao: „Ne bismo mogli biti Crkva, zajednica Kristovih učenika i učenica kada ne bi bilo vječnosti. Zadivilo me kako je to na početku prošlomjesečnoga zasjedanja Biskupske sinode u Rimu jako snažno istaknuo jedan od kardinala sudionika te Sinode: Dok promišljamo o životu i poslanju Crkve u našem svijetu ne smijemo zaboraviti nebesku proslavljenu Crkvu, ni jednoga od onih koji nas je prethodio na putu vjere. To ovih dana, na jučerašnju svetkovinu Svih svetih i danas na Spomen svih vjernih mrtvih mi želimo duboko i snažno osjetiti moleći za spasenje sve naše braće i sestara koji su preminuli u zahvalnosti svoga srca, za sve što su oni činili na svom zemaljskom putu, moleći ujedno oproštenje svih njihovih grijeha.“
Biskup Ivan je u homiliji govorio o odjeku liturgijskih čitanja naviještenih u slavlju Dušnoga dana. Između ostaloga je rekao: „Utvrdimo se snagom vjere ponajprije u jednome: Sâm Bog nije ravnodušan prema našoj vječnosti. Naše spasenje i naš vječni život temeljni su dio poslanja samoga Božjega Sina, kako nas je u današnjem ulomku navještaja podsjetio evanđelist Ivan: Ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim. Tko prepoznaje i vjeruje u Krista, tko ga prihvaća i uza nj pristaje, tko ga nasljeduje – svjedoči nam Radosna vijest – ima vječni život, i Krist će ga uskrisiti u posljednji dan.“
Zatim je propovjednik govorio o snazi vjere kojom se povezujemo s pokojnima te da znamo – da tu nije u pitanju tek naše ljudsko sjećanje. „Ono što molitvom i djelima pokore činimo za pokojne i njihovo vječno spasenje, uvijek upravljamo Kristu, i to u snazi krsnoga zajedništva, prihvaćajući da smo po krštenju uronjeni u njegovu smrt i uskrsnuće. U tom krsnom zajedništvu sada pred Njim zagovaramo svoju preminulu braću sestre: da ne prime mukâ kao plaću za svoja djela, zbog onoga što je u njihovu odazivu na zajedništvo s Kristom po grijehu bilo manjkavo, što na kraju smrt uvijek otkrije i ogoli, kako nas na to podsjeća papa Franjo – opominjući nas već sada da su sva djela oholosti, srdžbe i mržnje bila isprazna, štoviše da su čista ispraznost, i da nismo dovoljno ljubili i tražili ono što je bilo bitno (Papa Franjo, 2017.).“
Biskup Ivan je homiliju zaključio riječima: „Stoga, i radi naših pokojnika želimo još više uranjati u Božju ljubav, nasljedujući Kristov put, uvjereni da i sami doprinosimo duhovnom blagu Crkve, koja s pouzdanjem moli i zagovara, dajući svjedočanstvo o neizmjernoj Božjoj ljubavi i nadi vječnoga života u uskrsnuću.“
Prije svečanog blagoslova i otpusta biskup je posvijestio nazočnima: „Bez vječnosti nema naše vjere i nema naše Crkve, ali se radujemo što nam je ona darovana u Kristovom uskrsnuću. To nam je izvor utjehe i prave radosti kojom želimo živjeti i duboko u svojim srcima svima ju svjedočiti.“ Uz bogoslove, časne sestre, župljane i druge vjernike grada Đakova u misnom je slavlju sudjelovao i Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem maestra Ivana Andrića i orguljsku pratnju maestra Vinka Sitarića. J. Hrehorović
