OSIJEK (TU) – U organizaciji Instituta za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.“, Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, Caritasa Požeške biskupije i Hrvatskog Caritasa u četvrtak, 8. studenoga obilježena je 25. obljetnica djelovanja središnjeg Caritasa pod imenom Hrvatski Caritas. Program je održan u pastoralnim prostorima pri Vikarijatu Osijek, a nazočio je ravnatelj Hrvatskog Caritasa mons. Fabijan Svalina, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić, ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije doc. dr. Drago Tukara, ravnatelj Caritasa Požeške biskupije mr. Ivan Popić, dožupan Osječko-baranjske županije Petar Lagator, predstavnica Grada Osijeka Gordana Stojanović, ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Osijek Denis Ćosić, djelatnici i volonteri Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, članovi odbora za karitativnu djelatnost pri župnim pastoralnim vijećima župa Osječkog istočnog i Osječkog zapadnog, Čepinskog i Baranjskog dekanata te korisnici Centra za prihvat beskućnika. Program je moderirala Margareta Gregić.
Čestitke Hrvatskom Caritasu
Nakon uvodne molitve, prisutne je pozdravio nadbiskup Hranić rekavši: „Caritas je svjedočanstvo i svjedočenje Božjega čovjekoljublja. Karitativno djelovanje, uz navješćivanje i posvećivanje, prati život Crkve od njezinih početaka kao jedna od tri bitne dimenzije. Podsjećajući kako je tek nakon demokratskih promjena postojala mogućnost uspostaviti Hrvatski Caritas, mons. Hranić je rekao: „Mons. Svalina, vama i svim djelatnicima Hrvatskog Caritas čestitamo 25. obljetnicu i želimo vam puno Duha Božjega i snage, da i dalje budete lokomotiva i promotori, pomoć biskupijskim Caritasima, a onda i Caritasima pojedinih župnih zajednica. Pa da zajedno s drugim humanitarnim organizacijama u našem hrvatskom društvu pridonesemo tome da se svaki čovjek osjeća vrednovanim, da nitko ne bude zaboravljen i da se, koliko je god moguće, ublaži siromaštvo.“
Uslijedilo je pozdrav doc. dr. Tukare koji je rekao: „Krist i siromah dvije su konstante. Treća konstanta je Caritas koji od početka Crkve ne prestaje djelovati jer je ljubav urođena čovjekova narav… Želimo svojim promišljanjem na bazi Caritasa pridonijeti kršćanskoj solidarnosti, želimo doprinijeti ublažavanju siromaštva i oživjeti svijest, ponajprije u nama samima, da je Krist Isus živ nazočan među nama. Bio bi strašan paradoks da držimo i vjerujemo da je Krist živ među nama, a da je Caritas mrtav.“ Čestitao je potom Hrvatskom Caritasu ovu obljetnicu te zahvalio na svim poticajnim riječima i idejama, podršci Caritasu Đakovačko-osječke nadbiskupije, ponajprije za vrijeme poplave i migrantske krize.
Mr. Popić također je čestitao 25. obljetnicu djelovanja Hrvatskog Caritasa u svoje osobno ime i uime nadbiskupa požeškog Antuna Škvorčevića. „Kroz 25. godina djelovanja Hrvatskog Caritasa itekako su vidljivi konkretni ostvareni projekti i akcije u pomaganju čovjeku da može dostojanstveno živjeti svoj ljudski život i to u onim dimenzijama u kojima ga je zamislio Stvoritelj. Iskrene čestitke i zahvala svima koji su kroz navedene godine svojim trudom, radom i zalaganjem bili produžena Stvoriteljeva ruka pomažući dostojanstveno življenje svakoga čovjeka“, rekao je.
Siromašni, Caritas i euharistija
„Siromaštvo je provokativna i nelagodna tema koja propitkuje svakog pojedinca ponaosob, cijelu društvenu zajednicu i samu Crkvu“, rekao je mons. Svalina uvodeći u temu predavanja Siromašni u središtu djelovanja Caritasa – svjetske, europske i hrvatske perspektive. Pojašnjavajući problematiku siromaštva na svjetskoj i europskoj razini, mons. Svalina uputio je i u tri oblika siromaštva – apsolutno, relativno i subjektivno, a potom se usredotočio na stanje u Hrvatskoj. „Hrvatska se već duže vrijeme nalazi u dubokoj ekonomskoj krizi zbog posljedice minuloga rata, tranzicije i nepoštene privatizacije. Zbog drastičnog pada standarda posljednjih godina, svaki peti stanovnik Hrvatske živi u relativnom siromaštvu što je 20% ili oko 900.000 stanovnika… Sve više hrvatskih sugrađana živi u vrlo teškim, ponekad dramatičnim životnim uvjetima…“ Tu na prostor socijalnog djelovanja Crkve u društvu stupa Caritas, koji „u Hrvatskoj brine za oko 84000 siromašnih, svaki dan podijeli oko 3500 obroka u Caritasovim kuhinjama, a u prihvatilištima pod ovlašću Crkve svakodnevno je oko 100 beskućnika, dok kroz savjetovališta prođe oko 1000 obitelji“, rekao je ravnatelj Svalina i zaključio: „Ono što nas razlikuje od drugih organizacija je kultura susreta te vraćanje dostojanstva osobama koje su potrebite naše pomoći, a u zajedničkim naporima svih čimbenika – i Caritasa i drugih humanitarnih udruga treba biti solidarnost.“
Prof. dr. mons. Vladimir Dugalić, predstojnik Instituta, dekan KBF-a u Đakovu i biskupski vikar za pastoral grada Osijeka izlagao je na temu Caritas – izričaj euharistijske naravi Crkve. Istaknuo je kako nas otajstvo euharistije osposobljuje i tjera da se odvažno zalažimo u strukturama ovoga svijeta kako bismo u njih unijeli novost odnosa čiji je neiscrpni izvor u Božjem daru. „Potrebno je stoga poraditi na što redovitijem sudjelovanju na nedjeljnoj euharistiji. Samo onaj tko je iskusio euharistijski dar Božje ljubavi, može tu ljubav prenositi drugome. Takva osoba zauzimat će se za pravo na neradnu nedjelju i sustegnut od nedjeljnog odlaska u trgovine, naći će vremena za posjet osobama u potrebi, spremno će nekoliko sati volontirati u župnoj zajednici ili vjerničkoj udruzi. Osobno svjedočenje Kristove novosti koje se očituje u karitativnom djelovanju i zauzimanju za pravednost, postaju tako temeljno sredstvo evangelizacije društva“, naglasio je.
Uzroci siromaštva i napuštanje mladih
„Slavonija i dalje ima prirodne resurse kao i prije, no rad na njima ne donosi primjerenu dobit. To rezultira neaktiviranjem tih resursa pa imamo zapuštena zemljišta, ispražnjena sela i zamiranje osnovne djelatnosti kraja – poljoprivrede. To je u osnovi razlog da se za Slavoniju i Baranju već duže vrijeme govori da su siromašni kraj“, rekao je prof. dr. Antun Šundalić, redoviti profesor na Ekonomskom fakultetu u Osijeku koji je izlagao na temu Uzroci siromaštva i najranjivije skupine u Slavoniji. Naglasio je da izlaz vidi u stvaranju učinkovitih socijalnih programa koji će smanjiti broj siromašnih i nezaposlenih, tj. stvarati uvjete inkluzivnog društva koji imaju za cilj osposobiti građane za ekonomsku samostalnost i sigurnost kroz dodatno prekvalificiranje i podizanje njihove zapošljivosti. Ističući problem iseljavanja kao jedan od važnijih uzroka siromaštva u Slavoniji, rekao je: „Prema podatcima Statističkog ljetopisa 2017. iz pet slavonskih županija u 2016. godini u inozemstvo je iselilo čak 10 784 osobe“, a jednak broj raselio se po hrvatskim županijama i u grad Zagreb.
Pojašnjavajući zašto mlada obrazovana populacija napušta Slavoniju, prof. dr. Šundalić osvrnuo se na anketu provedenu u siječnju 2018. među studentima završnih godina diplomskih studija na Ekonomskom i Poljoprivrednom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, njih 243. „Kada je riječ o razlozima odlaska mladih najzastupljeniji odgovori vezani su uz posao: slabo plaćen posao i 
nemogućnost nalaženja posla glavni su razlozi odlaska iz Slavonije i Baranje i navodi ih 196 (80,3%) ispitanika. Želja za promjenom, avanturistički duh svojstven mladima nije motivator odlaska, a isto tako to nisu ni otvorene granice Europske unije. Kada je riječ o razlozima ostajanja mladih u Slavoniji i Baranji, najjači razlog je „dobro plaćeni posao“ za čak 203 ili 82,5% ispitanika. Samo 5 ispitanika drži da je patriotski osjećaj dovoljan razlog ostanka, a niti naslijeđeno bogatstvo nije dovoljan razlog. Bilo kakav posao zadržao bi samo 23 (9,3%) ispitanika, dok bi neodlučnost bila razlogom ostanka za samo njih 6 (2,4%)“, istaknuo je prof. Šundalić. Napomenuo je da je promjena stanja na istoku Hrvatske moguća aktiviranjem resursa kojima je Slavonija i Baranja bogata te je „primarno važno naći nositelje takve promjene – mlade, stručne i inventivne pojedince odnosno zaustaviti iseljavanje mladih; stvoriti uvjete za gospodarski zamah od strane državnih i lokalnih institucija; podići društveni i individualni standard kroz investicije i bolje plaćeni rad te stvoriti pozitivno ozračje glede perspektive ovoga kraja“.
Horizont nade i mogućnost suradnje
Kao što je Bog sebe definirao kao Caritas, tako je i nada subzistentni vid Božjeg samoodređenja te središnja riječ biblijske vjere, pojasnio je doc. dr. Stanislav Šota s KBF-a u Đakovu izlažući na temu Kako se otvara, a zašto se zatvara horizont nade pripadnika najranjivijih skupina. Definirao je da je razlog zatvaranja nade u društvu stvoreni mentalitet besperspektivnosti, dok nadu u društvu otvara kultura solidarnosti. U Crkvi nadu zatvara autoreferencijalnost, a otvara je sustavno, strukturirano, planirano, programirano i sveobuhvatno pastoralno djelovanje na svim razinama, počevši od župne zajednice pa nadalje. 
U nastavku predavanja dr. Šota prikazao je djelovanje nekoliko pastoralnih područja u kojima Crkva đakovačko-osječka pruža ranjivim skupinama prijeći „prag“ nade, a to je pastoral osoba s poteškoćama, rad sa žrtvama obiteljskog nasilja, rad s osobama s bračno-obiteljskim poteškoćama, pastoral stradalnika Domovinskog rata i članova njihovih obitelji te Odbori ŽPV-a za karitativnu djelatnost.
Predočavajući brojna istraživanja i grafičke prikaze mr. Igor Jakobfi, asistent na KBF-u u Đakovu govorio je o Mogućnost suradnje župnih Caritasa i katoličkih humanitarnih udruga. Naglasio je kako je suradnja preduvjet uspješnog poslanja te je pobrojao pastoralne razloge suradnje, a oni su: autentičnije svjedočenje kršćanskog zajedništva i poslanja, veća povezanost članova humanitarnih udruga sa župom što pridonosi rastu crvenosti, evangelizacija rubnih i nevjernika a aktivnih u katoličkim udrugama te stvaranje prostora za strukturiranje novih područja zaposlenja teologa laika. Funkcionalni razlozi suradnje su: veliko područje humanitarne suradnje u lokalnoj zajednici, proširenje opsega djelatnosti župnih Caritasa te učinkovitije ostvarenje pomoći distribucijski/relacijski isključenih. U nastavku izlaganja mr. Jakofi pobrojao je i aktualne poteškoće, a kako bi se suradnja poboljšala potaknuo je da Odbori za karitativnu djelatnost pri župnim pastoralnim vijećima u cilju ostvarenja evangelizacijskih zahtjeva potiču i koordiniraju suradnju s lokalnim katoličkim i socijalnim udrugama, posebno na području dopiranja do aktivnih u udrugama, a crkveno distanciranih i nevjernika. M. Kuveždanin
