ĐAKOVO (TU) – Zajednica Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, predvođena pomoćnim biskupom đakovačko-osječkim Ivanom Ćurićem i svojim poglavarima, rektorom dr. Stjepanom Radićem i duhovnikom Stjepanom Matezovićem, u utorak 26. ožujka 2024., posjetila je Dom za starije i nemoćne u Đakovu.
Središnji je dio susreta obilježilo euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup Ivan u zajedništvu sa sjemenišnim poglavarima. U svojoj homiliji mons. Ćurić je istaknuo činjenicu patnje i boli koju starija i onemoćala osoba proživljava, pri čemu je uspostavio poveznicu s Kristovim patnjama. Na poseban se način pri tome dotaknuo drevne pobožnosti u hrvatskoj kršćanskoj tradiciji – Pobožnost na čast pet rana Isusovih koja se molila i opjevavala na razne načine. Biskup Ivan je pri tome iznio i osobno iskustvo svojeg djeda Luke, kojeg je upravo kao mladić slušao pri ovoj molitvi odnosno zazivima na čast pet rana Isusovih i to posebno u korizmeno vrijeme i na sv. Trodnevlje. Svjedočanstvo je to ne samo duboke vjere hrvatskoga puka, već i način na koji se običan čovjek susretao s činjenicom trpljenja i boli u vlastitom životu. Patnju i trpljenje se, naime, razumijevalo kao iskustva koja nužno idu uz sam život te što je iznimno važno, ona, paradoksalno upotpunjuju smislenost i cjelovitost ljudskog života. Iskustvo Kristove patnje pokazuje tako, nastavlja biskup, da je sam Bog s njom računao, te da niti on sam nje nije bio lišen. Velika je to utjeha i nada, da sam Svevišnji stoji uz bok naših patnja i na taj ih način, dakle kao patnik osmišljava. Biskup Ivan je stoga prisutne umirovljenike uputio na kršćansku vrlinu nade, u smislu da unatoč boli i patnji, a ponekad i zaboravljenosti od svojih najbližih, oni svoju snagu mogu i trebaju pronaći zagledani upravo u Krista raspetog i uskrslog, čija je patnja zalog i nada i svakoj našoj patnji. U tom će smislu svaki vjernik patnik, zagledan u Krista na taj Njemu biti bliži, Njemu, koji je svojom savršenom žrtvom svima nama ostavio primjer prihvaćanja vlastitog križa. Dakako, pri tome se nikako ne smije zaboraviti spasenjski karakter Kristova pashalnog misterija, koji ne ostaje samo na horizontalnoj, zemaljskoj i ljudskoj razini, već u bitnome ima dimenziju božanskog zaloga za vječnost odnosno zaloga za novu preobrazbu života u Uskrsnoj radosti. U zaključnom dijelu homilije mons. Ćurić je svima zaželio sretan i blagoslovljen Uskrs koji treba biti prožet mirom i molitvom te napose vjerom u uskrsnuće mrtvih.
Nakon euharistijskog slavlja biskup Ivan je zajedno s bogoslovima i poglavarima posjetio tzv. stacionar u kojem su nepokretni bolesnici, zadržavši se sa svakim od njih u kratkom razgovoru i uručivši im simbolične darove. Pohod je završio biskupovim susretom s ravnateljicom Doma izv. prof. dr. sc. Šteficom Mikšić i njenim suradnicima pri čemu se na poseban način zanimao za pojedinosti oko skrbi starijih i nemoćnih u Domu. Mario Vučko
