ĐAKOVO (TU) – Ovo je noć kada je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao (Vazmeni hvalospjev) naslov je uskrsne pastirske poruke i čestitke đakovačko-osječkog nadbiskupa i metroplita, mons. dr. Đure Hranića, koju je predstavio na preduskrsnoj konferenciji za medije, 31. ožujka u prostorima Nadbiskupskog doma u Đakovu. Nakon izricanja poruke, nadbiskup je odgovarao na pitanja medijskih djelatnika.
Pastirska uskrsna poruka i čestitka
Samo razum prosvijetljen vjerom može pronicati u smisao ‘ludosti križa’ te u otajstvu Gospodinove muke, smrti i uskrsnuća otkriti kako nam je Bog u Isusu Kristu darovao nepresušni izvor svoje ljubavi i spasenja, ističe mons. Hranić u svojoj uskrsnoj poruci i nastavlja: “Ne treba nas stoga začuditi što je današnjem, sekulariziranom čovjeku besjeda o križu često ludost. Mnogi su i danas slični učenicima iz Emausa, koji nisu prepoznali uskrsloga Isusa te, zbunjeni, govore: „A mi se nadasmo.“ (Dj 24,21). Zbog neispunjenih nadanja, pritisnuti teretom svakodnevice – bolešću, nezaposlenošću, siromaštvom, prijetnjom ovrhe, ekonomskom migracijom i odvajanjem od drugih članova obitelji, sporošću rada raznih institucija ili obnove poplavljenog doma, bračnim ili obiteljskim razdorom, osjećajem osamljenosti i napuštenosti te gledajući na poteškoće samo naravnim očima – zaustavljaju svoj pogled na raspetom Isusu i praznom grobu. Ne uočavajući nove obzore uskrsnoga jutra, ponavljaju „a mi se nadasmo“ te se prepuštaju duhu bespomoćnosti i beznađa. Upravo takvima uskrsli Krist i ovoga Uskrsa poručuje: Razapinjanje i smrt nisu kraj. Uskrsno jutro razbija tamu beznađa i otvara vrata nade.”
Tamo gdje se čini da je sve mrtvo, sa svih se strana iznenada ponovno javljaju klice uskrsnuća, koje djeluju na otajstven način, naglasio je nadbiskup Đuro i pojasnio: “Usred tame počinje uvijek nicati nešto novo, koje prije ili poslije daje plod. Koliko god da se činilo da posvuda vlada tama, dobro se uvijek iznova javlja i širi. Kad mislimo da se stvari neće promijeniti, uskrsli Gospodin nam pokazuje da je on izvojevao pobjedu nad grijehom, smrću i svakim zlom.” Ponovno se vraćajući na primjer učenika iz Emausa, koji su nakon što su im se otvorile oči, prepoznali Isusa u lomljenju kruha i znakovito priznali jedan drugome: ´Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?´, nadbiskup je rekao: “U zajedništvu s Isusom, koje se i danas ostvaruje u euharistijskom zajedništvu, učenici su shvatili da je razapinjanje put kojim svakodnevno moraju ići i oni, te da je zajedništvo s njim, raspetim, ali i uskrslim, nepresušno vrelo iz kojega trajno izvlačimo uvijek novu snagu za nasljedovanje njegove velikodušne ljubavi, napose u različitim oblicima solidarnosti prema ‘malenima’.”
Podsjećajući da je ovo Godina posvećena života, nadbiskup je rekao: “U ove bolne dane siromaštva i neimaštine, iseljavanja ne samo mladih, nego i čitavih obitelji s djecom; u ove dane rapidne depopulacije naših slavonskih sela i gradova, u vrijeme tolikih razočaranja u nositelje političkoga, gospodarskoga i društvenoga života, pozvani smo biti postojani svjedoci vjere, nade i ljubavi koju nam daje uskrsli Krist. Pozvani smo znati se suobličavati raspetome Isusu, kako bismo iskusili snagu i radost koja izvire iz otajstva njegova uskrsnuća. Tu odvažnost na osobit način molimo za vas i očekujemo od vas, dragi članovi ustanova Bogu posvećenoga života!” Potom je svim vjernicima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, svima koji su životom i službom dionici zajedništva Đakovačko-osječke nadbiskupije, svima u domovini i svijetu, u zajedništvu s mons. Marinom Srakićem, nadbiskupom u miru, od srca poželio snagu uskrsne vjere te radostan i blagoslovljen Uskrs.
Svrha apela, siromaštvo
Nadovezujući se na uskrsnu poruku u kojoj je spomenuto siromaštvo i neimaština, iseljavanje, razočaranje u nositelje političkog, gospodarskog i društvenog života, medijski djelatnici nadbiskupa su pitali može li se apelima učiniti bilo što i jesu li Crkva i drugi subjekti društva dovoljno glasni kako bi upozorili javnost. Odgovorio je kako dobro uvijek zahtjeva samoprijegor te je u tome i ljudska veličina, kao i u odricanju od sebe i svojih interesa, te je nastavio: „Bojim se da se previše samodostatnosti, egoizma, uvuklo u nas na svim razinama; od nas, crkvenih ljudi ponajprije, a onda i dalje. Često je, nažalost, u našem političkom životu najvažnije doći na vlast, zauzeti određene pozicije i braniti te pozicije, bilo radi ostvarenja nekakvih osobnih ili usko stranačkih probitaka te se nastoji što je moguće duže čuvati te pozicije. A koalicije se sklapaju samo kako bi se održalo na vlasti. Svima nam je potrebno obraćenje, odustajanje od sebe. Oni koji su spremni preuzeti odgovornost za opće dobro, ne smiju gledati na sebe i svoje stranačke interese, ne smiju imati parcijalan pristup. I baš nam blagdan Uskrsa pokazuje – kada je čovjek spreman umrijeti sebi, Bog to ne može ne nagraditi, ne naplatiti; kada se netko stvarno trudi dati sve od sebe, prepoznat će to i građani.“
Siromaštvo je sve prisutnije, sve je više onih koji kopaju po kontejnerima za hranom, socijalne samoposluge, pučke kuhinje „niču“ jer je potreba velika. Što poručiti ljudima koji doslovno nemaju ni za kruh, bilo je sljedeće novinarsko pitanje, a mons. Hranić je naglasio kako snagu i hrabrost prvo treba crpiti u vjeri. „U takvoj situaciji, u svim tim poteškoćama, vjera daje hrabrosti i snagu za suočavanje. Ako treba – spreman sam i kopati u kanti za smeće jer mi vjera daje snage i za to. Ali, vjera mi daje snage i da gledam oko sebe, uvijek palim svjetlo dobrote u onoj mjeri u kojoj mogu. Nema drugoga recepta, nego da svatko, u svom malo djelokrugu, počne činiti ono što može.
Iseljavanje
Mons. Hranić se potom osvrnuo na iseljavanje mladih ljudi i obitelji. „Razumijem mlade koji ne mogu pronaći posao i obitelji koje se ne mogu financirati, no iskustvo pokazuje da među obiteljima koje odlaze ima i onih koji imaju radno mjesto, ali teško spajaju kraj s krajem pa odlaze u inozemstvo jer će ondje imati veću plaću. Nakon određenog vremena, shvate da je i tamo kruh sa sedam kora, da nije ni tamo idealno, treba raditi, truditi se, i da je standard, ali s druge strane i troškovi, znatno veći.“ Stoga je nadbiskup upitao: „Ako idemo samo gledati sebe, gdje će meni biti lakše, i odlazimo u inozemstvo, tko će ovdje ostati?“
Dijeleći iskustvo nedavnih kanonskih vizitacija na području od Vukovara do Iloka, rekao je: „Strašno je gledati kako nam ta sela i Ilok ostaju prazni. To je i političko osjetljivo, pa to je rub države. Svi zajedno moramo preuzeti odgovornost – od malog, jednostavnoga čovjeka, pa do lokalnih političara i vlasti na državnoj razini, koja mora pokazati osjetljivost za taj kraj koji je toliko pretrpio u ratu i najkasnije se počeo obnavljati. Često se tako neozbiljno prepucavamo, igramo političke igre i to se onda odražava u Vukovaru. Što je drugo ćirilica, nego upravo to, a kakve su posljedice…“ Potom je istaknuo: „Žao mi je kada netko odlazi zato što ovdje nije spreman prihvatiti posao koji mu se nudi; žao mi je kada netko ne koristi one mogućnosti koje ovdje imamo. Tako često podcjenjujući gledamo na skromne mogućnosti. Svi trebamo znati prihvaćati i skromne mogućnosti. Vjera u uskrsnuće čovjeku daje hrabrost i snagu da ide ususret poteškoćama, bude postojan, i onda kada je teško ne klone duhom, već hrabro prihvaća životne izazove i bude snažniji od tame, zla, sebičnosti, egoizma oko sebe.
Dolazak pape Franje i Drugi nacionalni susret obitelji
Pozvan da komentira skori dolazak pape Fanje u Bosnu i Hercegovinu, nadbiskup Đuro rekao je kako Sveti Otac uvijek iznova ugodno iznenađuje te na poseban način bira destinacije kamo ide. „Ako igdje u Europi postoji potencijalni novi izvor nemira, gdje nisu nađena prikladna politička rješenja s kojima će biti zadovoljni narodi i narod koji živi na tom području, onda je to, nažalost, u BiH, gdje nakon Daytonskog sporazuma nitko nije zadovoljan. Papa je prepoznao sve poteškoće s kojima se suočava ta zemlja i to ne samo katolici, iako su katolici i Hrvati, uz duboko poštovanje prema žrtvama u drugim narodima, najviše izgubili i najveće žrtve pretrpjeli. Ali, Papa dolazi ne samo radi Hrvata, nego radi svih naroda, kao prijatelj mira, nositelj evanđeoske poruke… Vjerujem da moralni autoritet kojega ima u svijetu, može pridonijeti pobijedi glasa zdravoga razuma i potrebe za dijalogom, suradnjom i uvažavanjem drugoga na tom području. Vjernicima Đakovačko-osječke nadbiskupije bit će omogućeno da pođu u Sarajevo, rekao je nadbiskup, a o tome će nakon Uskrsa napisati i prigodnu okružnicu, te je istaknuo: „Dobro je da pođemo u Sarajevo, da tamo budemo i moralna podrška našem narodu, ali i čitavoj Bosni i Hercegovini koja traži putove dijaloga, mira, zajedničke prosperitetne budućnosti, sklada i prijateljstva.“
Zatim je podsjetio da Crkvi u Hrvata predstoji 2. Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji. „Vidite kroz kakvu krizu danas prolaze brak i obitelj. Smatramo da je naše kršćansko poslanje donositi i širiti radosnu vijest o ljepoti i uzvišenosti bračnog i obiteljskog života. Dok mnogi smatraju da je to zastarjela institucija, mi smatramo, i vjernici katolici smatraju, da je važno pokazati kako je lijepo živjeti u braku; živjeti obiteljskim životom, da je skladan, sretan, uspio brak izvor sreće i ispunjenja, ambijent u kojemu se čovjek najbolje, najugodnije osjeća; najprirodniji ambijent u kojemu se rađaju, rastu i odgajaju djeca, buduće stabilne, zdrave, cjelovite osobe jednoga naroda. Svako društvo kojemu je stalo do vlastite budućnosti i te kako zna podržavati, cijeniti i promicati bračne i obiteljske vrijednosti, zato potičemo obitelji da pođu na taj 2. nacionalni susret obitelji na Trsatu, 19. travnja.
Na kraju konferencije, nadbiskup Hranić medijskim djelatnicima poželio je puno osobnog zadovoljstva, uspjeha, radosti te lijepe i skladne brakove, i obiteljske živote. „Vaša je zadaća nositi i buditi nadu, isticati dobro u ovome svijetu, hraniti suvremenoga čovjeka toplinom, nadom, vjerom, da on ima hrabrosti i snage prihvatiti ovaj trenutak. Ne zatamnjujmo obzore, nego ih otvaramo“, rekao je prisutnim novinarima ohrabrujući ih u njihovim svakodnevnim izazovima za pronošenje dobra i istine. M. Kuveždanin
Snimku Pastirske poruke i uskrsne čestitke možete pogledati OVDJE.
