OSIJEK (TU) – Na svetkovinu Uzašašća Gospodinova (Spasovo), 18. svibnja 2023., u Osijeku je predstavljena knjiga etnologinje dr. sc. Mande Svirac „U početku bijaše riječ – Kršćanski simboli u hrvatskoj tradicijskoj kulturi“. Večernja je svečanost održana u organizaciji osječke Udruge „Šokačka grana“ u Klubu knjižare Nova gdje je uvodno Goran Đaković, predsjednik „Šokačke grane“, naglasio kako su „Šokci tijekom svoje opstojnosti uvijek bili i ostali vezani uz Crkvu i uzdali se u Boga, molili i stvarali hrvatsku kršćansku baštinu, a autorica M. Svirac svjedoči o tome svojom knjigom“.
Događaj je dobrodošlicom otvorila i vodila Tena Babić Sesar, prof., koja je ispričala autoricu Svirac i mons. dr. sc. Marina Srakića, umirovljenoga nadbiskupa đakovačko-osječkoga, predviđene predstavljače knjige. Naime, zbog nenadane opravdane spriječenosti o knjizi su govorili: urednica doc. dr. sc. Marija Raguž (Katedra medicinsku statistiku i medicinsku informatiku Medicinskoga fakulteta osječkoga Sveučilišta J. J. Strossmayera), doc. dr. sc. Nina Mance (Katedra za jezikoslovlje, Odsjek za kroatistiku osječkoga Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti), voditeljica Centra za istraživanje nematerijalne kulturne baštine, i dr. sc. Martina Kelava, viša kustosica, ravnateljica Muzeja Cvelferije.
Autoričin životopis
Mance je upoznala publiku sa životopisom etnologinje Mande Svirac, rođene u Vođincima/Vinkovcima, njenim bogatim znanstvenim radom i karijerom umirovljene profesorice Filozofskog fakulteta u Zagrebu (2011.) koja je autorica stotina stručnih radova, urednica dviju radijskih emisija na Radiju Mariji, scenaristica, autorica knjiga Darivanje kruhom u običajima Hrvata, 1998.; Nakon susreta s pastirima. Pastiri u hrvatskim obiteljskim zadrugama, 2002.; suatorica s Josipom Plavšićem Vođinci – Vrijeme ljudi, događaji. „Za svoj rad 2008. godine nagrađena je Oskarom za međunarodni folklor, a priznanje je primila u Italiji. Za posebne zasluge i kao priznanje udruzi ‘Družina’, primila je zastavu identiteta Međunarodne unije folklornih skupina 2011. Na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju u Zagrebu predavala je kolegije iz predmeta izvaneuropskih naroda i kultura, neke je sama osmislila i uvela u nastavu doprinijevši kvaliteti nastavnoga plana i programa, a među kolegijima je izborni ‘Simbolika kršćanstva u hrvatskoj tradiciji’ (2008.)“, kazala je Mance domećući da je najnoviju knjigu 2023. godine objavio izdavač „Družina“ – Čuvari tradicije hrvatskih obiteljskih zadruga, dok je suizdavač Hrvatsko katoličko sveučilište u Zagrebu. Recenziju potpisuju Mirela Hrovatin i Odilon Gbènoukpo Singbo (Katedra za teologiju HKS-a), te lekturu Tena Babić Sesar.
Predstavljačica Mance pročitala je autoričino pismo kojim ukazuje na pozvanost upoznavanja vlastite baštine te kako je knjiga Kršćanski simboli u hrvatskoj tradicijskoj kulturi prikladna za školske zbirke, posebice u zavičajnom okružju Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Struktura i sadržaj knjige
Raguž predstavila je strukturu knjige i sadržaj, pripominjući važnost identiteta o kojemu se govori i u nadnaslovu knjige gdje je malim slovom otisnuto ‘riječ’, a to zapravo, kazala je, nije pogrješka već namjera ukazati (stoji i u predgovoru) kako je „hrvatski narod prije prihvaćanja kršćanstva i prije braće Ćirila i Metoda i glagoljičnoga pisma, imao vlastitu kulturu, svoju riječ, svoj hrvatski jezik za komunikaciju“, domećući da se predstavljanje tiskovine održava na svetkovinu Spasova, bitne baš u „šokačkoj tradiciji koja njeguje običaj svečanog ophoda križarica, no taj je običaj iskorijenjen i prikazuje se tek na dječjim smotrama“. U trima poglavljima knjiga obrađuje teme: Hrvati i kršćanstvo, Hrvatska tradicijska baština i kršćanstvo, Dragutin Lerman Aleksandar Gahs – Odabrani primjeri hrvatskih istraživača o dalekim narodima i njihovo nadahnuće kršćanstvom. Među zanimljivostima potkrijepljenim dokumentarnom fotografijom, knjiga otkriva „Isusa u običajima božićno-novogodišnjeg ciklusa“ (od Barbare do Lucije, Badnjak, Božić, Valentinovo), „Isusa u običajima uskrsnoga vremena“, BDM u običajima (u Bibliji i hrvatskoj baštini), govori o tradicijskom odijevanju od Došašća do Duhova, o križevima i drugim oznakama.
O kršćanskom običaju na svetkovinu Uzašašća Gospodinova govorila je i M. Kelava: „U središtu je knjige pojam identitet koji je teško razumjeti bez pojma kulture. U 21. stoljeću živimo vrijeme preispitivanja identiteta, prihvaćamo činjenice o sebi i s identitetom upoznajemo druge. Hrvatska kultura ima obilježje kršćanske vjere… Prožimanje vjerskog i pučkog vidljivo je na primjeru križnog puta i marijanskih pobožnosti koje su prihvaćene u Crkvi, dok je na Spasovo bio običaj činiti ophod kroz selo. Djeca (niži razredi osnovne škole) nazvani krstari i križarice odjenuli bi svečanu nošnju i u povorci na čelu s križonošom (nosi križ) posjećivala bi ukućane pjevajući domaćinima, želeći uspješan urod. Običaj se pokušava obnoviti.“
U diskusiji je naposljetku M. Raguž dodala kako u povijesti i u suvremenosti postoje konstante, a to su vrijednosti – kršćanski svjetonazor kao bitna sastavnica tradicijske kulture koju baštinimo i stvaramo, razloživši kako knjiga M. Svirac „tekstovima svjedoči o duhovnim vrijednostima, ne samo materijalnima (ukrašavanje tekstila – rubine, pregače, antependiji, oltarnici, zlatovezi i dr.; sjenica za Tijelovo…), a sredstava izražavanja kršćanskih vrijednosti označuju vjersku i identitetsku pripadnost“.
U programu je prigodnim repertoarom pučkim crkvenih napjeva (Zdravo budi, Kraljice; Da sam sitna ljubica) nastupila Ženska pjevačka skupina „Šokice“ udruge „Šokačka grana“ uz ravnanje voditeljice Bojane Lakotić. Nevenka Špoljarić
