OSIJEK (TU) – Kamo ide istočna Hrvatska? Demografsko stanje, traženje izlaska iz krize naslov je zbornika koji je predstavljen u ponedjeljak, 8. travnja u pastoralnim prostorima pri Vikarijatu Osijek. Predstavljanje je organizirao Zavod za znanstveni i umjetnički rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Đakovu, KBF-a u Đakovu te Institut za novu evangelizaciju “Sv. Ivan Pavao II.”, a o zborniku su govorili: dr. Dražen Živić, demograf i recenzent, prof. dr. Vladimir Dugalić, profesor i dekan KBF-a u Đakovu te dr. Pero Aračić, upravitelj Zavoda HAZU-a u Đakovu.
Nakon pozdrava predstojnika Instituta, prof. dr. Dugalića, dr. Živić u svom izlaganju rekao je kako ovaj zbornik pridonosi znanstvenom istraživanju, a radi se o 11 znanstvenih rasprava interdisciplinarnog i multidisciplinarnog pristupa. Ne radi se samo o demografskim podacima nego se pokušavaju naći i pravi korijeni problema te pridonijeti rješenju. „Svi se slažu da postoji problem, ali političke elite ne daju nikakvu strategiju. Prvi pristup je povezivanje gospodarske i demografske strategije, a ona nije na vidiku. Model gospodarskog razvoja zapravo generira demografski problem, pa nastavak tog procesa vodi Hrvatsku tijekom sljedećih 50 godina u sve snažniji i veći disbalans demografske strukture. Razlozi depopulacije su i ideološki – od konteksta antihrvatstva te vrednovanja braka, obitelji i djece. Crkva ima dužnost pomoći svojim pastoralnim radom i gradnjom kulture života nasuprot kulturi smrti, političke elite moraju promijeniti svoj stav prema demografiji, inače nema promjene. To mora postati nacionalni i primarni interes. Zbornik je doprinos znanstvenika ovoj problematici; postavljena su brojna pitanja, no ponuđeni su i dobri odgovori. Nadamo se da će ih netko i čuti”, zaključio je dr. Živić.
Prof. dr. Dugalić naglasio je doprinos Zbornika otkrivanju činjenice da razlog depopulacije nisu samo gospodarski uzroci. „Građani i vjernici visoko cijene brak i obitelj; većina djece se rađa unutar obitelji. S druge strane, samo 11% obitelji ima troje i više djece, što je ozbiljan paradoks – otvoreni smo životu, ali se djeca ne rađaju.“ Naveo je i tri uzroka tog paradoksa. „Nepovoljna gospodarska situacija prvi je razlog. Ljudi koji rade su prezaposleni, tu su i nepovoljni krediti, nedostatak demografske politike, uništena industrija, loša privatizacija i pitanje iseljavanja. Govori se kako je tijekom posljednjih nekoliko godina iselilo oko 100 000 većinom mladih ljudi. Drugi razlog je besperspektivnost i neučinkovitost pravne države, što pogoduje pravnoj nesigurnosti i korupciji, no najviše zabrinjava 3. razlog – razvoj mentaliteta snažnog individualizma u kojemu dijete nije dar nego teret.“ Naveden je i primjer ankete prikazane u zborniku, u kojoj je većina ispitanika na pitanje Da li dijete oplemenjuje i upotpunjuje roditelje? odgovorila negativno. „Kao da ulazimo u ‘zapadni’ mentalitet koji si želi priuštiti materijalno na uštrb djece”, rekao je Dugalić, istaknuvši da je za rješenje ove problematike država zasigurno prva odgovorna, ali ni Crkva nije izuzeta. „Socijalni nauk Crkve potiče na udruživanje obitelji, koje su pozvane dići glas za svoja prava. Tu je i Crkva koja mora braniti neradnu nedjelju i svetost života općenito, potom Caritas, ali i župna zajednica, koja mora dati veću podršku obiteljima s više djece. To sve može pomoći promjeni mentaliteta”, zaključio je prof. Dugalić.
Prof. dr. Aračić hrvatski narod usporedio je s bićem koje je unatrag pedeset, šezdeset i više godina doživjelo kolaps, odnosno više njih, pri tom ističući: ljudski kolaps – pojava neženjenja i neudavanja tj. nesklapanja brakova; zatim kolaps institucije braka; generativni kolaps – prosječna obitelj ima nešto više od 1,3 djeteta što je ozbiljno uzdrmalo prirodnu reprodukciju cjelokupnoga naroda, ali i ugrozilo opstanak nacije; djeca opterećena razvodom i rastavom; iseljavanje iz Hrvatske. U nastavku izlaganja promišljalo se o tome što je činila Crkva na općem planu, što Crkva u Hrvatskoj, a zatim i u Istočnoj Slavoniji. „Valja se osloboditi mentaliteta ’vatrogasnih’ mjera i očekivanja brzih rezultata. I u Crkvi. Riječ je o dugotrajnim zahvatima koji moraju trajati desetljećima“, rekao je Aračić, napomenuvši kako je potreban povratak ranije i nedavne migracije Hrvata, zatim stvaranje sveopće vrijednosne klime i potpore optimizmu uz razgrađivanje straha od budućnosti, stvaranje kriterija za gradove, općine, tvrtke i institucije koje bi nosile naslov „Prijatelji djece/obitelji“.
Postavio je i pitanje domoljublja te potaknuo na promišljanje i djelovanje HBK – savjetujući osnivanje Hrvatskog obiteljskog instituta. Istaknuo je i važnost općeg odgoja, financijskog poticanja te mjesta majčinstva u hrvatskom društvu. „Crkva si ipak mora postaviti temeljno pitanje: kako to da u ovoj kršćanskoj, katoličkoj zemlji i narodu, poruka o braku i njegovoj trajnosti i nerazrješivosti, obitelji kao kolijevci života, nije ozbiljnije pustila korijenje i donijela plodove? To je pitanje i svih europskih naroda, kršćanskih, katoličkih, protestantskih i pravoslavnih. Naime, cijela je Europa pred ozbiljnim kolapsom braka – obitelji i djece kao njezine budućnosti. Stoga sanacija onoga što nam se događa neće biti uopće lagana jer ukupni se europski ugođaj neće mijenjati. Mi u Hrvatskoj morat ćemo biti ustrajni i raditi ’protiv struje’“, rekao je prof. Aračić, dodajući potrebu pojačanog rada s mladima i to na teme: ljubav, brak, sustvaranje, biti dio naroda, ucijepljen u budućnost naroda i odgovornost za obiteljsku i narodnu budućnost Hrvatske. Tiskovni ured/M. Grgić
