ĐAKOVO (TU) – Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu 19 prosinca održano je predstavljanje zavičajnog zbornika akademika Stjepana Damjanovića pod nazivom „Oranica je rodila mene“, nastaloga u povodu njegova 75. rođendana. Program su recitacijom otvorili studenti Matej Špiranec i Valentino Kujundžić, a potom se nazočnima obratila urednica zbornika, prof. dr. sc. Milica Lukić, rekavši kako se ovaj događaj trebao održati prošle godine jer je akademik prošle godine proslavio 75. rođendan, no zbog pandemije korona virusa odgođen je na današnji dan. Navela je da su se u koricama ovoga zbornika okupili svi zavičajnici, prijatelji i obitelj akademika Damjanovića.
Predgovor je napisao mons. dr. sc. Marin Srakić, nadbiskup u miru, koji je naveo mnogobrojni opus radova akademika Damjanovića. Rekao je kako akademik sa zahvalnošću naglašava odakle je i kako je učio od svoga župnika Dragutinca koji je uvijek imao veliku knjižnicu u svojoj župnoj kući. Nadbiskup je podsjetio kako je akademik nedavno darovao bogatu književnu građu fakultetskoj Knjižnici na čemu mu je zahvalio.
Okupljene je potom pozdravio prof. dr. sc. Ivica Raguž, vd. dekana KBF-a. Naveo je misao sv. Ivana Zlatoustoga: ‘Sam pogled na knjige omogućuje nam da budemo revniji u borbi protiv grijeha’. „Ako toliko znači pogled, koliko onda tek znači boraviti među knjigama i u knjigama“, rekao je dekan, dodavši kako vjeruje da su upravo knjige i pisale nutrinu akademika Damjanovića. Srdačno mu je zahvalio na donaciji 6000 knjiga fakultetskoj Knjižnici naglasivši da je na taj način omogućeno da brojnim generacijama srce i nutrina budu ispisane onime čime je i akademikovo srce i nutrina ispisana. Akademiku je uručio zahvalnicu Fakulteta za njegovu donaciju.
Recenzentica zbornika, izv. prof. dr. sc. Tanja Kuštović, u svom je obraćanju rekla kako je zbornik osmišljen kao album razglednica koje stižu iz Strizivojne i Gundinaca. Predstavila je strukturu zbornika: nakon predgovora nadbiskupa Srakića slijedi urednički proslov urednika Matea Žagara i Milice Lukić te zavičajna biografija i zavičajna bibliografija prof. Damjanovića. Razglednice koje stižu iz Strizivojne i Gundinaca 
potpisuju Stanko Andrić, Mato Zlatko Damjanović, Franjo Džakula i Josip Užarević. Iz Đakova pišu Pero Aračić, Mirko Ćurić, Vladimir Dugalić, Ankica Landeka i Luka Marijanović. Iz Vinkovaca, pozdravi stižu od Anice Bilić, Katice Čorkalo Jemrić i Martina Grgurovca. Pozdrav iz Osijeka šalju Vera Blažević Krezić, Silvija Ćurak, Sanda Ham, Jasna Horvat, Ljiljana Kolenić, Milica Lukić i Milan Matatanin. Posljednji dio knjige naslovljen je „Šokačke pismice Stipe Damjanovića Mušulinova zato su dlanovi moji puni zlatnoga zrnja“. Pjesme akademika Damjanovića koje se nalaze u ovom zborniku su: Zov sela, Subotnje predvečerje, Kruška, Cigo, Stari moj druže i Majka.
Akademik Mateo Žagar, prvi akademikov asistent i urednik ovog izdanja, također se obratio nazočnima. Prisjetio se 1984. godine kada se kao student prvi put suočio sa staroslavenskim jezikom. Tada su mu se polako otvarali horizonti znanja. Naglasio je kako je njega, ali i sve ostale studente opčinila jednostavnost prof. Damjanovića, njegova zapanjenost znanjima kao i svijest o vlastitom neznanju. Prisjetio se brojnih putovanja po Slavoniji s profesorom koja su ga oduševila.
Urednica prof. dr. sc. Milica Lukić progovorila je o slavonici Stipe Damjanovića. Ona priča priče o strizivojnskom župniku Mitru Dragutincu, o njegovu književnom i znanstvenom opusu. Akademik Damjanović svoga se rodnoga kraja primarno prisjećao kao znanstvenik filolog. Pisao je o svom materinskom strizivojnskom govoru koji je obilježio njegovo djetinjstvo, ali i cijeli njegov život. Slavonističke teme o kojima je pisao okupljene su 2006. godine u knjigu „Slavonske teme“. Nakon te knjige nastavili su se nizati radovi toga korpusa u periodici i zbornicima sve do danas. Svoje je izlaganje zaključila pročitavši akademikovu pjesmu Majka.
Na kraju se okupljenima obratio i akademik Damjanović, citirajući papu sv. Ivana Pavla II.: „Sjećajmo se prošlosti sa zahvalnošću, živimo sadašnjost sa entuzijazmom, veselimo se budućnosti s povjerenjem.“ Naveo je i riječi krčkoga biskupa koji je rekao: „Mi stalno nabrajamo što nemamo. Možda bi bilo dobro da ponekad pobrojimo ono što imamo.“ Na taj ćemo način dobiti niz događaja u kojima će dominirati ljubav. Tako se akademik prisjetio svih ljudi koji su mu pomagali u životu, koji su bili uz njega na njegovome životnome putu. Naglasio je važnost ljubavi prema svome zavičaju te zahvalio svima koji su sudjelovali u ostvarenju ovoga zbornika, kao i organizatorima ovoga događaja. Maria Dragomirović
