ĐAKOVO (TU) – Pod pokroviteljstvom Hrvatske liječničke komore i Đakovačko-osječke nadbiskupije u ispunjenoj Dvorani biskupa Mandića Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice u Đakovu 6. prosinca predstavljena je knjiga dr. sc. Ive Lučića „Vukovarska bolnica – svjetionik u povijesnim olujama hrvatskog istoka“, koja je izašla u nakladi Hrvatske liječničke komore (HLK) i Hrvatskog instituta za povijest.
Uz autora, knjigu su predstavili predsjednik HLK-a dr. sc. Trpimir Goluža, izv. prof. dr. Vladimir Dugalić, profesor na KBF-u u Đakovu, dr. med. Zoran Aleksijević, nositelj Medalje časti HLK-a i liječnik u Vukovarskoj ratnoj bolnici 1991. te dr. sc. Ivica Šola, teolog, novinar i publicist.
Predstavljanje je moderirao urednik knjige i drugi dopredsjednik HLK-a prim. dr. Ante Zvonimir Golem, a ovo predstavljanje organizirala je dr. Iva Angebrandt. Riječ je o knjizi u kojoj je autor skupio svjedočanstva liječnika i pacijenata vukovarske bolnice koji su 86 dana opsade grada živjeli u nezamislivim uvjetima. Na 287 stranica autor donosi povijesni prikaz kulturološke, demografske i društvene slojevitosti hrvatsko-srpskih odnosa, osvrte na ratna zbivanja u Vukovaru, ali i cjelovit prikaz rada bolnice u ratnim uvjetima.
Okupljene je na početku pozdravio nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić, izražavajući dobrodošlicu okupljenima te zahvaljujući autoru i suradnicima, predstavljačima i svima koji su zaslužni za ovaj događaj.
Predsjednik HLK-a Trpimir Goluža izrazio je radost što predstavljanju knjige nazoče brojni mladi ljudi, te je dodao kako je hrvatsko društvo toliko jako i dobro koliko su jaki i dobri njegovi pojedinci. Kao razlog zašto je HLK potaknuo pisanje ove knjige, istaknuo je da HLK ne gleda isključivo na liječništvo i zdravstveni sustav, nego na društvo u cjelini. „Odgovorni smo i ozbiljni ljudi koji žele ne samo deklarativno i retorički poticati pet po nama presudnih društvenih vrijednosti: rad, znanje, odgovornost, poštenje i domoljublje, već to želimo prakticirati, provoditi u djelo. Primijetili smo da smo u hrvatskom društvu premalo napravili da bismo razlučili istinu od laži, da bismo dolazećim generacijama objektivno prenijeli ono što se događalo početkom 90-ih i da bismo sačuvali velika ostvarenja koja su napravili naši kolege, koji su istinski velikani hrvatskog liječništva i heroji Domovinskog rata. Oni su podredili svoje živote, sudbine i zdravlje životima, sudbinama i zdravlju ugroženog čovjeka. Ono što su učinili izraz je ljudske hrabrosti, primjer predanosti liječničkom zvanju, svjedočanstvo ljubavi prema domovini i zaslužuju biti inspiracija sadašnjim i budućim naraštajima hrvatskih liječnika”, rekao je dr. Goluža, dodavši da je ovo prva, ali ne i posljednja knjiga koju izdaje HLK.
O knjizi je potom govorio prof. dr. Vladimir Dugalić, uvodno rekavši kako je knjiga bogato uređena, dvojezična, s mnoštvom povijesnih karti i fotografija. Iako autor nije bio neposredni sudionik vukovarskog pakla, donoseći izjave sudionika i stavljajući vukovarsku tragediju u povijesni kontekst, upućuje na značenje koje je imao Domovinski rat i obrana Vukovara. U knjizi prenosi ne samo opis događanja, već i osjećaje koji su obuzimali branitelje. Ističe kako je knjiga pisana znanstveno-dokumentarnim stilom i kao takva dragocjeno je svjedočanstvo jednog vremena. Potkrijepljena relevantnim rukopisima i svjedočanstvima, pruža objektivnu sliku onoga što se događalo u Vukovaru, kao trajni spomen na vukovarske heroje. Kao osobitu vrijednost knjige navodi povijesni kontekst razumijevanja vukovarske tragedije, jer autor sažetim prilozima upućuje na genezu ovih događaja, koji svoje korijene vuku još od turskih vremena.
Knjiga ne govori samo o vukovarskoj tragediji, već i o bešćutnosti Europe te pruža odgovore na pitanja koja još muče hrvatsko društvo, napose naglašavajući ulogu propagandnog rata, smjelo daje odgovor na optužbe da je Vukovar prodan i izdan, argumentirano prikazuje ulogu KOS-a i dezinformiranje s njihove strane, te umiješanost srpske države u ratu (logori su bili na njihovom teritoriju). Unatoč tragediji, knjiga odiše optimizmom, a njezina je najsnažnija poruka da je ljubav jača od pakla, rekao je prof. dr. Dugalić. Zaključujući, spomenuo je kako se na 228. stranici knjige nalazi slika s. Ide, milosrdne sestre sv. Križa, koja je danas sakristanka u đakovačkoj katedrali, a koja je kao medicinska sestra u vukovarskoj bolnici ostala do samog kraja, do pada bolnice, na što su je okupljeni pozdravili gromoglasnim pljeskom.
Dr. med. Zoran Aleksijević, liječnik i kirurg u vukovarskoj ratnoj bolnici 1991. u svom se obraćanju prisjetio teških i mučnih događanja iz 1991. godine. Podsjetio je kako je jednoga dana u bolnicu došlo 86 ranjenika te govorio o tom danu, naglašavajući veliku ulogu svojih kolega, svog medicinskog osoblja, napose dva liječnika anesteziologa – dobrovoljca. „S ponosom mogu reći da smo svim ranjenicima pružili sve ono što smo imali. Što je bilo planirano preko Glavnog stožera – da se dva puta tjedno evakuiraju ranjenici i donose lijekovi – nije funkcioniralo. Lijekova je bilo sve manje, antibiotika, vanjskih fiksatora i krvi sve manje, ali imali smo dušu, bili utjeha svima, svi su znali da ćemo im dati sve što imamo. Nismo ih samo liječili, s njima smo živjeli, spavali smo jedni pored drugih, jeli smo istu hranu, granate su padale po svima nama, rekao je dr. Aleksijević.
Vidno potresen, prisjetio se kako se u tim nemogućim uvjetima dogodilo i ono što nisu očekivali – plinska gangrena. Iako za nju postoji cjepivo, nisu ga imali. Infekcija i epidemija bile su vrlo izgledne i odluka je morala biti donijeta unutar nekoliko sati. Donijeli su tešku odluku i odlučili se za amputacije ekstremiteta i time spasili devet života i, što je još važnije, zaustavili epidemiju.
Dr. sc. Ivica Šola svoje je predstavljanje nazvao „Fusnota knjizi“, započevši činjenicom da za stradanje Vukovara nitko nije kažnjen. Govorio je o Haškom sudu, koji je, iako ne sudi narodima već pojedincima, sudio državu. Govoreći o problemima vezanim uz Vukovar, ukazuje na UN koji je od početka opstruirao ekshumaciju Ovčare, a kao ključno ističe ulogu Kontraobavještajne službe (KOS). „Ono što se dogodilo generalu Praljku, davno se dogodilo Vukovaru. KOS je postao neformalni mračni prijatelj haškog suda, nitko nije osuđen. Ptica kos došla je glave i Praljku i Vukovaru. Moja fusnota odnosi se na kontekst – Vukovar je ostao nekažnjen zahvaljujući ptici kosu“, zaključio je Šola.
Na kraju je govorio i autor knjige Lučić, rekavši kako su liječnici i ostalo medicinsko osoblje vukovarske bolnice postali primjer svim liječnicima i svom medicinskom osoblju, pokazavši kako se ljudskošću mogu nadići sve teškoće i zla koja su ih okruživala. To je razlog imena knjige – svjetionik. Bolnica je onima koji su dolazili, a koji su prethodno razorili Vukovar, slala poruku da prilaze instituciji označenoj crvenim križem i zaštićenoj međunarodnim zakonima. Unatoč tome, poruku nisu prihvatili i nasukali su se na hridine zločina, napravili tolike zločine, poubijali ranjenike i civile i to je nešto što će im uvijek ostati na savjesti, rekao je među ostalim autor Lučić.
Također, složio se s onim što je izrekao dr. sc. Šola o međunarodnoj zajednici, svim igrama kojima se pokušava izigrati istina i nametnuti slika stvarnosti koja nije realna, već je proizvod nepravde i sile, dodavši kako ima onih koji će se truditi raskrinkati laži i napisati istinu o hrvatskoj povijesti, kakva god ona bila. Zaključujući obraćanje, dr. Lučić je kazao: „Srećom, hrabrom borbom naših branitelja i mudrošću državnog vrha, nesebičnošću i hrabrošću ljudi u bolnici, rat smo dobili, državu sačuvali i spasili i na nama je da učinimo sve da ona bude bolja. To nećemo napraviti ako ćemo upasti u defetizam, u očaj, govoriti da nam je država kriva za sve, da ne valja, da treba ići iz nje. Upravo suprotno! Naša je, moramo je braniti, čuvati, graditi i ona ne može biti bolja od nas – bit će onakva kakvi smo mi!“
Predstavljanje knjige glazbenim je točkama pratio tamburaški sastav „Klas.“ Anica Banović
