ĐAKOVO (TU) – Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić predvodio je u četvrtak, 15. prosinca 2022. u kapeli Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu predbožićnu duhovnu obnovu za četrdesetak djelatnika laika, zaposlenih u središnjim ustanovama Đakovačko-osječke nadbiskupije. Prisutne je pozdravio preč. Mato Gašparović, ekonom Bogoslovnog sjemeništa i organizator duhovne obnove te je naglasio važnost odmaka od svakodnevice i redovitih poslovnih obveza. Potaknuo je djelatnike da isključe mobitele i barem nekoliko sati ne misle na posao, nego urone u svoju nutrinu, dođu bliže Gospodinu – i tako se uistinu priprave za Božić.
Ivan Krstitelj – zahtjevan i strog pozivatelj na metanoiu
Započinjući svoje razmatranje, đakovačko-osječki nadbiskup je rekao: „Dragi naši djelatnici, ne možemo i ne trebamo bježati od činjenice da vam je naša mjesna đakovačko-osječka Crkva poslodavac. No, mi smo prije svega vjernici, braća i sestre koje povezuje vjera u Isusa Krista. Nama je kao Crkvi važna ta činjenica. I htjeli bismo njegovati tu duhovnu dimenziju naše povezanosti, koja bi trebala nadahnjivati i naš odnos radnika i poslodavca, i obrnuto. Zato smo zajedno na ovoj duhovnoj obnovi u došašću, u pripravi na svetkovinu Božjeg utjelovljenja i rođenja u liku djeteta Isusa.“
U nastavku svoga promišljanja, mons. Hranić razložio je lik i osobnosti Ivana Krstitelja – neobičnoga sveca čudnoga djelovanja, koji je zahtjevan i strogi pozivatelj na metanoiu, na obraćenje, na promjenu sebe samoga, vlastitih stavova i usklađivanje s evanđeoskim blaženstvima. Uputio je na promatranje života Ivana Krstitelja kroz nekoliko koraka. Prvi Ivanov korak bio je gledanje, promatranje i stvaranje prostora za Onoga koji ima doći u čemu je bio potpuno transparentan i istinit, ali i ponizan pred Bogom, a neustrašiv pred ljudima. Bio je spreman iščeznuti kada je osjetio da ne može djelovati istovremeno s Isusom jer je Isus bio drugačiji od mesije kojega je i kakvoga je Ivan zamišljao. Svoju službu Ivan Krstitelj završio je u zatvoru – što postaje vrijeme njegova najvećeg sazrijevanja, a u toj fazi dobio je i Isusovu ocjenu svog života – najveći rođeni od žene, pojasnio je mons. Hranić.
Duhovnost zajedništva
Djelatnike je zatim uputio: „Ovdje smo da se utvrdimo na Božjem putu, u hodu – nekada i u tami vjere, u vjernosti glasu evanđelja koji je zapaljen u mome biću i u mome srcu, koji me poziva da kao muž, žena, bračni drug, djed, baka, da na radnome mjestu – u odnosu prema svima koje susrećem, da se u svemu, bez obzira što je teško i zahtjevno – trudim biti usklađen s Isusom i njegovim evanđeljem. Događa se, jer smo ljudi, da posumnjamo i krenemo stranputicom. Sada je vrijeme i trenutak kada smo pozvani sagledati sebe poput Ivana Krstitelja te se poput njega utvrditi u pripadnosti Gospodinu bez obzira na cijenu koju treba platiti, ali sa sviješću da je jedino to pravo, i jedino to ispravno, i da se jedino tako spašava ovaj svijet.
Uslijedilo je pokorničko bogoslužje, a mons. Hranić je kao nit vodilju ispita savjesti istaknuo duhovnost zajedništva – koja treba biti odgojno načelo na svim mjestima gdje se izgrađuje čovjek i kršćanin, gdje se grade obitelji i zajednica. „Duhovnost zajedništva znači ponajprije pogled srca usmjeren na otajstvo Presvetog Trojstva koje boravi u nama i čije svjetlo treba vidjeti također na licu braće i sestara koji su pokraj nas“, uputio je. Djelatnici su zatim imali priliku za ispovijed te osobno promišljanje u šutnji.
Izložiti se, preuzeti rizik i odgovornost
Uslijedilo je misno slavlje koje je u koncelebraciji s preč. Gašparovićem, predvodio đakovačko-osječki nadbiskup. U svojoj homiliji istaknuo je da „u došašću ne čekamo Gospodina uplašeni, poput onih koji će biti uhvaćeni u zlu, niti rastreseni poput onih koji srce stavljaju jedino u zemaljska dobra, nego pozorni i veseli, poput onih koji čekaju dragu osobu, dugo očekivanoga, dobrodošloga i draga gosta“ jer bdjeti znači prije svega ljubiti onoga koga čekamo.
Osvrćući se na evanđeoski ulomak koji donosi Isusov komentar na Ivana Krstitelja, mons. Hranić je rekao: „Ivan nam svojim življenjem i riječju koju je naviještao svjedoči da je važna ne samo pobožnost nego i djelovanje. Ne samo nježnost, nego i odlučnost. Ne samo promišljanje, nego i briga za svijet. Potrebno je zalaganje. Imati snage izložiti se i preuzeti rizik i odgovornost… Stoga bi za naše razumijevanje Krista i za življenje evanđelja bilo korisno više isticati lik Ivana Krstitelja. Ivanov nas primjer poziva da kao Crkva, kao kršćani današnjega svijeta, budemo poput njega. Da poput njega pripremamo put Kristu i svjedočimo da je On put, da se poput njega pred Kristom umanjujemo jer u središtu nije naše ja, naša vizija, naše shvaćanje, nego poziv i poslanje koji nam daju zadaću da ne propovijedamo sebe nego Krista kao Gospodina.
Uslijedio je zajednički objed tijekom kojega je Josipa Hrehorović, tajnica Pastoralnog centra Đakovačko-osječke nadbiskupije uime svih djelatnika uputila nadbiskupu Hraniću božićnu čestitku. Nadbiskup je uzvratio zahvalom, prigodnom riječju te srdačnom božićnom čestitkom djelatnicima i njihovim obiteljima. Riječi zahvale uputio je i preč. Gašaparović te je za sve djelatnike priredio prigodne darove – kako bi u svojim obiteljima rasli u duhovnosti molitvenog zajedništva. M. Kuveždanin
