OSIJEK (TU) – „Sveta braća – slavenski blagovjesnici i kulture rodonačelnici“ naslov je predavanja prof. dr. Milice Lukić i dr. Vere Blažević Krezić s Odsjeka za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Osijeku koje je 19. studenoga održano u pastoralnim prostorima pri Vikarijatu Osijek, a u povodu Dana Matice hrvatske u Osijeku i Mjeseca hrvatske knjige. Predavanje je organizirala Matica hrvatska (ogranak Osijek), Filozofski fakultet u Osijeku i Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu.
Sve prisutne pozdravio je prodekan za znanost i međufakultetsku suradnju KBF-a u Đakovu dr. Stjepan Radić rekavši kako o Svetoj braći ne moramo pretjerano trošiti riječi, ali treba istaknuti ono što ih je odlikovalo – hrabrost i s njom pronicavost, „jer u ono vrijeme u Crkvi i svijetu polučiti tu dimenziju svojega vlastitog jezika, ali i u isto vrijeme otvoriti širom vrata narodnim jezicima u liturgiji, bilo je nešto što će tek u 20. stoljeću na II. vatikanskom saboru doživjeti svoj vrhunac. Kako to obično i biva, da velikani budu revalorizirani tek kasnije, tako je i s ovim dvama svecima, a poglavito i svojevrsnim znanstvenicima“, rekao je dr. Radić zahvaljujući predavačicama.
Predsjednik Matice hrvatske Ogranak Osijek Ivica Završki podsjetio je na nastanak Matice hrvatske te naglasio: „Matica je temeljna hrvatska kulturna ustanova i tko prije no Matica se treba skrbiti o hrvatskoj kulturi, jeziku i identitetu. Vjerovjesnici hrvatske riječi – slavenske riječi – Sveta braća Ćiril i Metod tema su koja, ako je išta blisko Matici, je upravo ova. Predavanju je nazočio i dekan KBF-a u Đakovu, prof. dr. Vladimir Dugalić te studenti i profesori Filozofskog fakulteta u Osijeku.
Prof. dr. Milica Lukić i dr. Vera Blažević Krezić podsjetile su kako su Sv. Ćiril i Metod ne samo prosvjetitelji, nego i sveci jedinstvene Crkve, jednako Katoličke – zapadne kao i Pravoslavne – istočne jer su djelovali u vremenu prije raskola. Dan njihova svetkovanja u Istočnoj Crkvi – 24. svibnja mnoge slavenske zemlje obilježavaju i kao Dan svoje pismovne kulture, dok se od Strossmayerova vremena u Katoličkoj Crkvi oni svetkuju 5. srpnja. Pojašnjavajući tijek njihova proglašenja suzaštitnicima Europe, istaknuto je kako „Sveta braća Konstantin Ćirili i Metod nisu samo zaštitnici i rodonačelnici slavenske kulture nego i svoje rodne grčke kulture, ali i nekih drugih kultura jer su kao grčki intelektualci djelovali u različitim diplomatskim vjerskim misijama. Zato mnogi imaju razloga slaviti i držati ih dijelom svojega kulturnoga pamćenja, a povrh svega ponajprije mi, Slaveni, kao sretnici kojima su podarili jezik, pismo, i sve tekovine koje možemo držati kulturnim temeljima“.
Podsjećajući na njihov život u Solunu i njihovu dvojezičnost kao dobru pretpostavku da budu poslani u misiju Slavenima, kao i na Žitja – vjerodostojne izvore o njihovu životu (od oko 50 prijepisa Žitja Konstantinova najstariji prijepis iz 1469. ili čak 1459. Vladislava Gramatika čuva se u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti), predavačice su pojasnile kako ih se naziva i prvoučiteljima, slavjanskim dioskurima, „somprožnicima“… jer su cijeloga života „u jarmu“ slavenske misli i kulture zajedno „orali istu brazdu“ te nisu sudjelovali samo u kristijanizaciji Slavena nego su Slavene i obrazovali. Na kraju izlaganja prof. dr. M. Lukić i dr. V. Blažević Krezić podsjetile su da su sv. Ćiril i Metod 11. listopada ove godine proglašeni zaštitnicima Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. M. Kuveždanin
