OSIJEK (TU) – Suvremenost djela Fausta Vrančića – uz 400. obljetnicu smrti naslov je predavanja koje je 27. listopada u pastoralnim prostorima Vikarijata Osijek održala dr. sc. Marijana Borić, ugledna znanstvenica s Odsjeka za povijest prirodnih i matematičkih znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i voditeljica projekta Upoznajmo hrvatsku znanstvenu baštinu, posebno zaslužna za znanstveno istraživanje i znanstveno-popularizacijsko promicanje Vrančićeva djela.
Predavanje je organizirao Ogranak Matice hrvatske u Osijeku te Institut za novu evangelizaciju „Sveti Ivan Pavao II.”. Nazočio je predsjednik osječkog ogranka Matice hrvatske Ivica Završki, dipl. iur. te prof. dr. Ružica Pšihistal, a uime Instituta za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.“ prisutne je pozdravio predstojnik Instituta mons. dr. Vladimir Dugalić. Predstojnik je istaknuo kako se hrvatska ima čime podičiti jer je u svojoj prošlosti imala vrhunske znanstvenike, među te ubraja se i Faust Vrančić, biskup, koji 
se uz crkvenu službu bavio i znanošću.
Dr. sc. M. Borić tijekom predavanja napravila je kratki prikaz Vrančićeva života (Šibenik, 1551. – Venecija, 20. siječnja 1617.; pokopan u crkvi sv. Marije u Prvić Luci), najznačajnijih momenata i opusa, ali s naglaskom na suvremenost u njegovim djelima. „Zaista je Faust Vrančić zbog svojih iznimnih dosega u našoj kulturi i povijesti metaforom renesanse. Ostvarivao se u različitim aspektima
života. Podjednako je bio sklon i akciji i kontemplaciji, biskup, hrvatski humanist, polihistor i vrlo uspješan diplomat, bavio se širokim spektrom područja“, istaknula je predavačica podsjećajući kako je najpoznatiji kao izumitelj padobrana. Međutim, zanimala su ga i razna druga područja – leksikografija, filozofija, teologija, historiografija, tehničke znanosti, a pisao je i književna djela. Glasovit je po djelima Novi strojevi (Venecija, 1615./1616.) – kojim je kroz svoje vizionarske projekte anticipirao daljnji razvoj tehnike te Rječnik pet najuglednijih europskih jezika (Venecija, 1595.), u koji je uz latinski, talijanski, njemački, mađarski, uvrstio i hrvatski. Kao posljedicu izdanja Vrančićeva rječnika dr. sc. M. Borić spomenula je osnutak Akademije hrvatskog jezika u Rimu iste 1595. Jedino djelo napisano na hrvatskom jeziku je Život nikoliko izabranih divic (1606.), o 12 ranokršćanskih mučenica koje je posvetio benediktinkama samostana svetog Spasa u Šibeniku. M. Kuveždanin
