VINKOVCI (TU) – Kao završno događanje ovogodišnje manifestacije “Domovina u mom srcu – Dani Hrvatske matice iseljenika u Vukovarsko-srijemskoj županiji”, Hrvatska matica iseljenika (HMI) – Podružnica Vukovar i Ogranak Matice hrvatske (OMH) u Vinkovcima organizirali su 19. studenoga u vinkovačkoj Matici predavanje fra Marijana Karaule iz Sarajeva i predstavljanje njegove knjige “Iskušenja Bosne Srebrene – Stradanja bosanskih franjevaca 1944.-1985.”.
“Zločini i strašne posljedice koje je bivša komunističko-jugoslavenska vlast ostavila u bosanskoj franjevačkoj provinciji bili su povod nastanka moje knjige, a nakana mi je bila ponajprije probuditi, oživjeti i sačuvati sjećanja na stradale bosanske fratre, jer kažu da se veličina jednog naroda ogleda i u njegovu odnosu prema njegovim precima”, istaknuo je fra Marijan Karaula.
U Drugom svjetskom ratu i nakon njega, kazao je, žrtava iz svećeničkih redova bilo je na cijelom području negdašnje Jugoslavije, ali su, u odnosu na ukupan broj klera u nekoj biskupiji ili u redovničkoj zajednici, stradanja svećenika i svećeničkog pomlatka u Bosni i Hercegovini bila najveća. Tako je franjevačka provincija Bosna Srebrena od 1941. do 1945. godine izgubila 57 članova: 39 svećenika, jednoga redovnika (brata), 9 studenata i 8 učenika.
“O načinima njihove smrti može se reći: 41 je ubijen i pouzdano se za to zna, 24 svećenika, 8 studenata, 8 učenika i jedan brat nesvećenik. Desetorica svećenika su preminula od pjegavog tifusa, kojim su se zarazila ‘opremajući’ bolesnike, a šestorica se svećenika i jedan bogoslov do dana današnjega vode kao nestali i njihovih imena nema u knjigama mrtvih”, kazao je fra Marijan, napomenuvši kako je od 57 žrtava čak 38 stradalo 1945. godine. Nakon rata stradanje se nastavlja u obliku zatvora, a do 1985. godine osuđeno je, odnosno procesuirano, ukupno 98 fratara, optuživanih zbog navodne nacionalne izdaje i zločina u kvislinškoj službi njemačkog i talijanskog okupatora te poslijeratne antiustavne aktivnosti.
Na pitanje zašto su komunističke vlasti progonile, zatvarale i ubijale upravo svećenike tijekom 2. svjetskog rata i nakon njega, fra Marijan kazuje kako se jedan od odgovora nalazi u presudi Okružnog suda u Tuzli, izrečenoj 17. siječnja 1973. prof. fra Stjepanu Paviću, u kojoj stoji da je Sud kao otežavajuću okolnost uzeo činjenicu da je fra Stjepan intelektualac i k tomu svećenik, a svećenici su “po prirodi svog poziva društveno daleko opasniji ukoliko se opredijele da djeluju protiv današnjeg državnog i društvenog uređenja u SFRJ. Naime, oni u svom poslu dolaze u kontakt s brojnim ljudima i to religioznim ljudima za koje sveštenik predstavlja u neku ruku čovjeka višeg reda i za koje sveštenik predstavlja savjetodavca koga treba slušati”.
Domaćini fra Marijanu Karauli bili su doc. dr.sc. Dražen Švagelj, predsjednik OMH u Vinkovcima i Silvio Jergović, voditelj HMI – Podružnica Vukovar, a susretu su, među ostalima, nazočili: preč. Stjepan Krekman, dekan Vinkovačkog dekanata, mons. Tadija Pranjić, župnik župe sv. Euzebija i Poliona Vinkovci, fra Jozo Puškarić, župnik župe Donja Tramošnica (BiH), fra Marijan Glamočak iz Franjevačkog samostana u Vukovaru, donedavni dugogodišnji voditelj Hrvatske katoličke misije u St. Johns Parku (Sydney, Australija), Stjepan Sučić, zamjenik ministra hrvatskih branitelja, Božo Galić, vukovarsko-srijemski župan, Marinko Beljo, predstojnik Ureda župana, Stipo Rimac, predsjednik Zavičajne udruge Livnjaka Vukovarsko-srijemske županije, Pilip Karaula, ratni zapovjednik obrane Mitnice, Ivan Matković Lasta, ratni zapovjednik obrane Bogdanovaca. Snježana Kraljević
