ĐAKOVO (TU) – Prvoga dana Teološko-pastoralnog seminara u Đakovu, koji se održava na temu Svećenik i bolest: integrativni pristup bolesti u svjetlu recentnih kriza, u srijedu 15. rujna 2021. godine održana su tri predavanja te okrugli stol. Centralna os svih predavanja ovoga dana bila je „Filozofsko-antropološki i medicinski pristup bolesti“, a seminar je prvim izlaganjem otvorio, a tako i uveo u temu izv.prof.dr.sc. Stjepan Radić.
Estetizacija suvremene kulture kroz prizmu zahtjeva za potpunim odsućem bolesti i patnje
U svome je izlaganju prof.dr. Stjepan Radić govorio o suvremenome društvu i kulturi (u najopćenitijem smislu) koji su obilježeni paradoksima u odnosu prema bolesti i patnji – na jednoj smo strani suočeni sa zahtjevom potpunog zauzimanja za marginalizirane i žrtve općenito, dok se s druge u medijskom i gotovo svakom drugom diskursu pojam patnje te s njom bolesti i u konačnici smrti potpuno gura na marginu. Istaknuo je kako današnja estetizacija kulture, kojoj svjedočimo, u prvi plan stavlja »mlado« i »lijepo« te kako se u podsvjesnom smislu pojam mladosti izravno povezuje s pojmom zdravlja. Izlagač je istaknuo i da svjedočimo jednoj diktaturi kulta zdravlja, koje postaje svojevrsna duhovnost. U skladu s tim tvrdi da upravo u tom pogledu treba promatrati zapadnjačku okrenutost istočnjačkim oblicima religioznosti, koje u osnovi predstavljaju koncepcije dobrog i zdravog života. Upravo su obećanja i time zahtjev o zdravom i cjelovitom životu temeljni razlog okretanja k tim oblicima religioznosti.
Nadalje, spomenutom guranju bolesti i patnje na marginu doprinos i tzv. transhumanizam, koji se na mala vrata uvlači u sve pore suvremene kulture, a kojemu je cilj radikalno prevrednovanje ljudske prirode, pri čemu znanost ima ogromnu ulogu. Transhumanizam se stoga može promatrati kao svojevrsna filozofija ljudske osobe. Zahvaćajući u temeljne ljudske strukture poput genetske, reproduktivne i sl. teorijski se nastoji opravdati zahtjeve za zdravljem, kojemu se »ne smije« ništa ispriječiti. Zašto spomenuti pristupi u korijenu narušavaju čovjekovu prirodnost i zbog čega se nužno mora preispitati naše razumijevanje bolesti i patnje kao bitne sastavnice te iste prirode, temeljni je cilj ovog predavanja, a kršćanski pak koncept ovdje ne samo da može pomoći već je i od presudnog značenja, zaključio je profesor Radić.
Percepcija i odnos prema krizi i bolesti
Drugo predavanje izlagala je dr.sc. Dunja Degmečić koje je pripremila u suradnji s dr.med. Andrijanom Šantić. Predavanje je započela mišlju o shvaćanju vlastitog zdravstvenog stanja za koje tvrdi da nastaje međusobnim utjecajem okolišnih, kulturnih i socioekonomskih čimbenika. Posljedično tomu percepcija dobrog zdravlja rapidno pada starenjem pojedinaca. Predavačica je navela i definiciju zdravlja Andrije Štampara koja glasi „Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti“ te naglasila kako upravo iz tog razloga stanje bolesti dobiva svoju jednostavnost u definiranju i širinu u opisivanju.
Bolest kao pojava za sobom povlači niz promjena koje se tiču osobnog funkcioniranja i postojanja. Naglašava da iako veliki dio pacijenata dijeli pojedine dijagnostičke kategorije, shvaćanje i suočavanje s bolesti je uvijek individualno. Osnovni je razlog tomu stvaranje vlastite predodžbe bolesti. Percepciji bolesti pristupamo putem osobne kontrole, kontrole tretmana i koherentnosti. Percepcija bolesti izravno utječe na ponašanja, 
strategije suočavanja i emocionalne odgovore na bolest, a time i razvoj tjelesnog i psihičkog oporavka nakon što se bolest već pojavila. Tvrdi da pojam krize ili kriznog stanja označava poremećaj psihosocijalne ravnoteže koji je posljedica nekoga nepovoljnog događaja, a da je krizno stanje zapravo poremećaj prilagodbe koji je posljedica prolongiranih, često dugotrajnih, nepovoljnih životnih okolnosti. Osnovni je element koji stvara percepciju bolesti i kriznog stanja pacijenta empatija terapeuta. Ona podrazumijeva stvarno dijeljenje osjećaja tereta, uz zadržavanje profesionalne objektivnosti i kontrolnih sposobnosti vezanih uz terapijski plan, zaključila je Degmečić.
O čemu govorimo, kada govorimo o COVID-19 i zašto kod nekih izaziva fatalni učinak?
Z
adnje predavanje prvoga dana održao je izv.prof.dr.sc. Domagoj Drenjančević, dr.med. Predavanje je započelo retrospektivom na početak pandemije. Krajem 2019. godine u Wuhanu (Kina) prijavljeno je grupiranje bolesnika s teškim oblikom respiratorne infekcije koja je za posljedicu imala kritično oboljele i smrtne ishode. Pandemija nove COVID-19 bolesti (eng. Coronavirus Disease-2019) uzrokovane SARS-CoV-2 virusom (eng. Severe Acute Respiratory Syndrome Coronavirus 2; virus teškog akutnog respiratornog sindroma koronavirus 2) temeljito je uzdrmala »globalno selo« te postala jedan od najvećih izazova zdravstvenih sustava cijelog svijeta u povijesti. Karakteristike novootkrivenog, lako prenosivog koronavirusa, virulentnost i patogenost, razlog su infekcije u više od 218 milijuna ljudi diljem svijeta do danas, s više od četiri i pol milijuna smrtnih ishoda.
Izlagač je naglasio kako se pandemija još uvijek nezaustavljivo širi i nije obuzdana te se, trenutno, dnevno bilježi više od tristo tisuća novih slučajeva. Osim toga, istaknuo je i statističke podatke koji pokazuju da klinička slika oboljelih varira od asimptomatskih kliconoša do multiorganskog zatajenja sa smrtnim ishodom, da je asimptomatska bolest i oblik s blagim respiratornim simptomima vidljiv u oko 80% svih oboljelih i prevladava u populaciji mlađih osoba bez drugih poticajnih bolesti. Nadalje, navodi i da teški oblici upala pluća čine oko 15% oboljelih, dok se u približno 5% oboljelih razvija najteži oblik bolesti s potrebom za intenzivno liječenje i visokim postotkom smrtnih ishoda. Teške kliničke slike i fatalni ishodu najčešće su zastupljeni u osoba starijih od 60 godina s drugim komorbiditetima.
Nakon prva dva izlaganja održana je diskusija u kojoj su predavačima postavljana pitanja vezana uz njihove teme, a nakon trećega izlaganja uslijedio je okrugli stol na temu Neposredna iskustva graničnih životnih situacija.
U okruglom stolu sudjelovali su: izv.prof.dr.sc. Zvonko Pažin, koji je dao uvodni impuls govoreći o bolesničkom pomazanju kao
pastoralnom izazovu i prilici, doc.dr.sc. Ivana Haršanji Drenjančević (anesteziolog i reanimatolog), s. Anđela Sudar (viša medicinska sestra) te p. Ilija Sudar, SAC (bolnički kapelan).
Priredila: Petra Hrehorović Sivć
